Da bismo vozili redizajniranu Toyotu GT86 morali smo prevaliti čak 3.448 kilometara, koliko ima od BiH do snijegom i ledom okovanog finskog gradića Roavaniemi, koji se kao i čitava njegova regija Laponija nalazi iznad arktičkog kruga. Na jednu od najzanimljivijih prezentacija kojoj smo prisustvovali u nekoliko proteklih godina krenuli smo sa puno upitnika iznad glave. Jedno od glavnih pitanja bilo je kako ćemo uopšte voziti sportski model sa zadnjom vučom, po snijegom zavejanim i u većini slučajeva neočišćenim finskim putevima u sred zime. Da organizatori nisu pogriješili i ne vode nas možda na prezentaciju nekog od svojih vrhunskih terenaca, a GT86 im je samo mamac? Ne. Domovina Mikke Hakinena, Kimi Raikkonena, Tomi Makkinena, Ari Vatanena idealna je destinacija za čeličenje vozačkih mišića. A Toyota GT 86 je idealan automobil za to.

Samo sedam dana prije našeg dolaska u Laponiju, zemlju Djeda Mraza, temperature su se spuštale na čak -32 °C, a kada smo mi stigli dočekalo nas je „ugodnih“ -17 na kojoj se stanovnici Roavaniemi osjećaju prirodno. Sad vam je jasnije zašto za Fince kažu da su karakterno „hladni“. To je jednostavno njihovo prirodno stanje. Obilazeći snijegom oklopljeni Roavaniemi nijednog trenutka nismo osjetili da su Finci zabrinuti zbog, po našim temperaturnim standardima „debelog“ minusa. Naprotiv, na ulicama je veoma živo i svakodnevnica teče bez zastoja. Ljudi normalno idu na posao, šetaju ulicama i bave se porodičnim obavezama. U međuvremenu nađu i vremena za zabavu, koja osim grudvanja i sankanja, podrazumijeva i pravljenje interesantnih ledenih kreacija, skulptura i zidova po kojima je Roavaniemi prepoznatljiv na svjetskoj turističkoj mapi. U nezaobilazni dio gradske koreografije spadaju i mnogobrojni štandovi sa irvasovim krznima, koja se na sjeveru Finske koriste kao topli pokrivači.

Prvi na spisku finskih izazova nakon sletanja na ledom okovani aerodrom, bio je susret sa hotelom „Artic Snow“ napravljenim od snijega i leda. Ova jedinstvena funkcionalna skulptura se nalazi nekoliko kilometara sjeverno od Roavaniemia, u zaseoku Sinetta. Nakon prvobitnog šoka, koji je za nas Balkance duboko uvjerene da se kuće grade samo od cigle i maltera valjda sasvim normalan, jedinstveni ledeni ambijent nam se izuzetno dopao. Kako bi nas pripremili za spavanje na krevetima od leda, na temperaturi od -5, ljubazni domaćini su nam pripremili novo jedinstveno iskušenje, kupanje u finskoj sauni. Teško je riječima opisati osjećaj koji se javlja kada ugodnu jacuzzi kupku sa temperaturom od 50 stepeni zamijenite sa četiri stepena toplom jezerskom vodom, do koje se dolazi probijanjem površinskog sloja leda. To je fantastično. Da čudo bude veće, nakon ovog performansa se nismo prehladili, ali jesmo smorili pa nam je ledeni krevet, sa vrećema za spavanje i irvasovim krznima djelovao kao najudobnija postelja na svijetu. Za kraj napomena da noćenje u ledenom hotelu košta 400 eura. Čeličenje nakon kojeg lakše podnosite finske minuse je besplatno.

Nakon okrepljujućeg sna u „ledari“, ustajemo, spremamo se i napolju nas dočekuje mrak. I takvo stanje je veći dio dana, koji u ovo doba godine na sjeveru Finske traje tri, četiri sata. U danima kada smo mi tu boravili svitanje je bilo u 10 i 15, a smrkavanja u 14 i 20. Veći dio testnih vožnji smo odradili po mraku, koji se lakše podnosi zbog velike količine snijega. A snijeg se sa finskih puteva ne čisti. Opet upitnici iznad glave, no domaćini nam objašnjavaju da je na sjeveru Finske to najnormalnije. Napokon dolazi vrijeme da sjedamo za upravljač redizajniranog GT 86 modela. Prepoznatljivi sportski kupe osvježen je LED elementima u svjetlosnim sklopovima. Iako zadržava skoro iste obrise, ipak su primjetni novi vizuelni detalji poput spojlera čiji je zadatak da poveća protok vazduha preko niže postavljene karoserije u odnosu na prethodnika. Zbog niže težišne tačke i pristup enterijeru je nešto teži, mada neprimjetno. I dalje se unutra komotno osjećaju dva putnika, dok je zadnja klupa, možemo reći, tu samo pro forme. Nešto što nas je posebno iznenadilo je prtljažni prostor u koji smo s lakoćom smjestili sav svoj prtljag (243 litra), a bilo ga je mnogo zbog višednevnog putovanja.

Za pogon GT86 je zadužen dvolitarski benzinski boxer agregat, koji preko zadnjih točkova isporučuje 205 KS uvijek spremnih da u snijegu i ledu ostave svoj trag. Kod redizajniranog, novog modela GT86 promijenjena je pozicija i veličina turbo punjača što je rezultovalo poboljšanim performansama. Zahvaljujući ovom poduhvatu Toyotin coupe do stotke se iz stanja mirovanja „ispali“ za 7,6 sekundi, dok najveću brzinu od 226 km/h u Finskoj nismo dostigli u serijskom modelu. Kako smo se proveli na suvozačevom mjestu drifterskog GT86 sa 1.000 KS možete pročitati u izdvojenom tekstu. Još jedna novost kod nove GT86-ice je i mogućnost odabira tri različita režima vožnje sa jednom do sada nedostpunom opcijom nazvanom „track“. U kombinaciji sa poboljšanjima na šasiji i vješanju, koja su automobil učinili još dinamičnijim i okretnijim, „track“ režim pruža zabavu kakva se ne može doživjeti u većini standardnih kupe automobila. Nadzorna elektronika u ovom režimu je veoma liberalna i omogućava puno više vozačkog gušta, sa posebnim naglaskom na driftersku vožnju. A drift podrazumijeva bezgranično igranje sa granicama fizike i prolazak kroz krivine u položaju koji se kod standardnih automobila smatra nepoželjnim, pa i opasnim. U GT86 to je veoma, veoma zabavno, a kada savladate osnovna pravila nimalo laganog drifta, kao što smo to mi uspjeli uz pomoć Toyotinih instruktora, i poprilično sigurno. Nema sumnje da je Toyota sa redizajnom GT86 napravila veliki pomak na polju zabave za koju su automobili poput ovog i stvoreni. Da biste jedan ovakav automobil provozali po bh. cestama trebaju vam 62.590 KM koliko košta model sa šestostepenim ručnim mjenjačem. Ukoliko u GT 86 želite istostepeni automatik treba izdvojiti 65.720 KM.

DRIFTANJE PRI 250 KM/H
Finska avantura sa Toyotom GT86 ne bi bila potpuna da nam ju na jedinstven način nije dočarao Norvežanin Fredric Aasbo. Evropski kralj u driftanju, kako mu je zvanična titula, rođen je 1985. godine i sa 32 godine vozi kao sami đavo. Njegov drifterski alat je specijalno prerađena verzija „Toyota Express Service 86-X CA“ sa 3.4-litarskim motorom koji razvija čak 1.000 KS. Ovaj automobil ima sekvencijalni četverostepeni mjenjač, koji u kombinaciji sa pogonom na zadnjim točkovima protiv sebe ime 1.600 nm obrtnog momenta. U njihovom obuzdavanju na snijegu i ledu Aasbu pomažu specijalni zimski točkovi sa tromilimetarskim „čavlima“. Jedan pogled na golobradog Norvežanina nije nam otkrio ništa. U par riječi nam je objasnio šta će da radi i kako će da nas vozi. Dao nam je kombinezon, kacigu i uputio se ka „japanskoj zvijeri“. Kako je to biti u automobilu sa 1.000 KS koji drifta pri brzini od 250 km/h ne može se opisati riječima. Znamo samo da nam je u nekoliko minuta koliko smo proveli vozeći se suludim brzinama po snijegu i ledu na sjeveru Finske, život prolazio pred očima strahovitom brzinom. Iz automobila smo izašli napumpani adrenalinom i emocijama koje se ne mogu zaboraviti. Toyota nas je još jednom, doslovno, oborila s nogu.

DRUŽENJE SA HASKIJIMA
Da do kraja života ne zaboravimo Toyotu, GT 86 i Finsku, zaslužna je i jedinstvena vožnja sanki sa psećom zapregom, sa haskijima. Za one koji ne znaju, haski je sibirski radni pas, izuzetno snažan, izdržljiv i otporan na niske temperature. Prije polaska na put posjetili smo farmu na kojoj živi 300 ovih pasa, koji svakodnevno pojedu oko 600 kilograma mesa. Zašto je potrebno dva kilograma po psu bilo nam je jasno tek nakon vožnje. A ona je poput one u Toyoti GT 86 bila jedinstvena i zabavna. Nakon kratkotrajnog upoznavanja sa osnovama upravljanja psećom zapregom i sankama, te oblačenja debelih jakni, neophodnih za našu avanturu na minus 20 stepeni počelo je čisto uživanje, u jednostavnosti polarnog transporta, za koje turisti na sjeveru Finske trebaju izdvojiti 160 eura. Za kraj treba reći da pseći šesterac može da povuče teret do 300 kilograma, odnosno da je našu dvočlanu posadu vukao s lakoćom.