Hulkova jarko zelena metalik boja naprosto bode oči. Ona vas jednostavno provocira da u probranom automobilskom društvu prvo pogledate u McLaren 675 LT, pa tek onda u sve ostale. Ekskluzivan je to pogled. Samo 500 takvih 675 LT modela biće proizvedeno u Wokingu. Svaki od njih je u potpunosti sastavljen ručno, znanjem i umjećem najboljih i najvještijih britanskih inženjera i tehničara. Mc Larenove automobile ne prave roboti, jer mašine nemaju emocija. A bez emocija nema ni vrhunskih sportskih automobila, kažu Britanci.

Od pogleda na 675 LT se nismo raznježili, ali smo se naježili do kosti. Njegova 451 cm dugačka karoserija u stvarnosti djeluje kao da je živa, a sa visinom od 120 cm, i da je pomalo zakržljala u razvoju. Ono što je izgubila na visini dobila je na širini od čak 191 cm, zbog koje imate osjećaj da je čitav automobil stopljen sa asfaltom. Dizajn je neobičan, pomalo vanzemaljski. Da nije 19-inčnih točkova naprijed i 20-inčnih pozadi lako bismo pomislili da je pred nama koncept nekakve futurističke letjelice za neki od narednih serijala „Ratova zvijezda“. Ali nije. 675 LT je McLarenov automobil budućnosti stvoren za sadašnjost. To je i najjači automobil među magičnom petorkom koju smo vozili u Vairanu. Pagani Huayra je ipak svijet za sebe. Sa 675 LT je oboren i rekord staze 1:10:500. Impresivan rezultat, vrijedan strahopoštovanja. Mada se na prvi pogled ne čini tako, McLaren ipak ima krila. Oboje vrata se otvaraju prema gore, u „lambo“ stilu. Ulazak u kabinu nije nimalo jednostavan, posebno ako ste korpulentan Balkanac s kacigom na glavi. No kad se jednom nekako uvučete u brušenom kožom obloženu školjku britanske zvijeri, više vam se iz nje ne izlazi napolje. V8 bi-turbo benzinac se pri startovanju oglašava dubokim, promuklim režanjem zbog kojeg će vam se u trenutku orositi dlanovi.

Suluda smjelost s lakoćom nadjačava razum i strah, a trenutak kasnije u galop puštate svih 675 „konja“ i 700 Nm. Režanje se pretvara u urlik. Za 2,9 sekundi digitalni brzinomjer je već trocifren, nakon čega postaje potpuno nebitno šta na njemu piše. Razjarena zvijer počinje da grebe po asfaltu, dok silina sa kojom grabi naprijed počinje da se osjeća u svakom mišiću tijela. Karbon-keramički diskovi u startu ne odaju svoj ekstremni karakter, ali on ubrzo dolazi do izražaja sa svakim novim kočenjem i podizanjem njihove teperature. Osim snagom i kočenjem McLaren 675 LT fascinira i upravljivošću, ali i neutralnošću. Naprosto ne očekujete da je brutalno snažan super sportski automobil, tako krotak i upravljiv. To jednostavno nema logike. Ili ima. Granice fizike i te kako postoje i čuva ih vješto prikrivena elektronika, ali veoma lako se zanijeti i pomisliti da 675 LT leži na šinama, a ne na asfaltu. Sedmostepeni mjenjač sa dva kvačila brzine nabada precizno, sa jasno izraženim i snažnim trzajima, koji pojačavaju adenalinski užitak do maksimuma, ali nakon par krugova brzo postaju naporni za leđa i vrat. Kao neizbježno se nameće pitanje da li se može bolje? Možda i može, ali 675 LT nije porodični automobil, već ultimativni sportista, koji na stazi daje sve od sebe. Ako ga vozač adekvatno prati onda su mnogi rekordi brzinski ugroženi. Maksimum od 330 km/h nismo dostigli, ali je i 260 km/h na najdužem pravcu staze bilo više nego dovoljno da povjerujemo kako je i preostalih 60 km/h dostižno. McLaren 675 LT nije možda automobil za svaki dan, ali je automobil za svaku stazu. Tu se osjeća kao kod kuće, kao Hulk.