Dokaz ovome jeste da Volvo slavi 50 godina rada i razvoja na zaštiti najosjetljivijih putnika-djece. U Volvu su odavno shvatili da djeca nisu ‘’umanjene’’ verzije odraslih i da zahtijevaju poseban ‘’tretman’’ kada se tiče njihovog sigurnog putovanja u automobilima. Iz tog razloga 1964. godina veoma je bitna, jer je tada predstavljen prototip dječije sjedalice, inspirisan astronautima i njihovim putovanjima u svemir. Naime, Bertil Aldman (profesor na Univerziteu Chalmers) izradio je prototip dječije sjedalice, u čiji je razvoj i testiranje Volvo bio direktno uključen, sa modelom PV 544. Već 1967. godine predstavljeno je obrtno prednje sjedište sa posebnom sjedalicom za djecu i bilo je dostupno na modelu Volvo Amazon, dok je 1972. godine predstavljen model sjedalice, koja se postavljala u smjeru suprotnom od smjera vožnje i koja je podržavala vrat i raspršivala energiju udarca na većem području (posebno kod frontalnih udesa, kada je sila najveća i dolazi do najtežih povreda).

Dalji napredak došao je 1976. godine, uvođenjem ‘’booster’’ jastuka, uz čiju pomoć djeca starosti 3-4 godine (i starija) putuju u smjeru vožnje, koristeći standardni sigurnosni pojas. Volvo je dao instrukciju da djeca na ovakav način mogu putovati sve dok ne dostignu 140 cm visine (oko 10 godina). Jastuk booster je smanjio rizik od povreda djece za 75%. Manji ‘’zastoj’’ u razvoju dječijih sjedalica ‘’prekinut’’ je 1990. godine, kada Volvo predstavlja booster jastuk, koji je integrisan u srednju poziciju na zadnjoj klupi modela 960, da bi 1995. godine u modelu S40 oba vanjska sjedeća mjesta na vanjskoj klupi imala integrisane booster jastuke. Kako su u Volvu stalno ‘’gladni’’ napretka, 1999. godine predstavili su ISOFIX sistem, pomoću kojeg su se sjedalice postavljale u suprotnom smjeru vožnje. Pri tome, ovo je omogućavalo da se sjedalice za dojenčad i sjedalice za nešto stariju djecu postavljaju na isti ISOFIX okvir. ‘’Završna verzija’’ booster sjedalica predstavljena je 2007. godine u modelu V70, kao sjedalica sa dva nivoa i koja je zahvaljujući podesivoj visini omogućavala optimalnu zaštitu u skladu sa fizičkim karakteristikama djeteta. Kao ‘’bonus’’ dodani su i zatezači pojaseva prilagođeni djeci. Međutim, u svakoj priči postoji i ono ‘’ali’’. Dječije sjedalice uvijek su bile nezgrapne, teške za ugradnju i zauzimale dosta mjesta. Naravno, ovo je bio izazov koji je trebalo riješiti, pa su se 2014. godine u Volvu ‘’primili’’ posla i osmislili jednostavnu sjedalicu na naduvavanje, koja je maksimalno sigurna, jednostavna za pakovanje i praktična za upotrebu, posebno u situacijama kada klasične sjedalice nisu ‘’idealno’’ rješenje. Ova ‘’duvalica’’ jednostavno se prenosi iz automobila u automobil i zauzima vrlo malo mjesta. Idejni tvorac ove inovativne (još uvijek eksperimentalne) sjedalice na naduvavanje je Lawrence Abele, dizajner Volvo centra za koncepte i monitoring u Los Angelesu.

Pošto je i sam otac male djece, smetale su mu klasične dječije sjedalice, koje su mu bile ‘’prekomplikovane’’. Pošto je znao da i ostali roditelji imaju slične probleme, posvetio se rješavanju istog i uz pomoć ‘’matičnog’’ Volva nastala je sjedalica na naduvavanje. Funkcioniše uz pomoć sistema integrisanih pumpica, koje su tihe i jednostavne konstrukcije. Naduvavanje i izduvavanje traju manje od 40 sekundi, a ukupna masa manja je od 5 kg (50% od klasične sjedalice). Kada nije u upotrebi, jednostavno se spakuje u ruksak zajedno s ostalim dječijim stvarima. Materijali od kojih je napravljena pažljivo su izabrani, tako da dobro podnose pritisak i zadržavaju optimalnu čvrstoću u naduvanom stanju.Da je ‘’stvar’’ ozbiljna, dokazuje i činjenica da je ova tehnologija jako slična onoj koja se koristi u nautičkoj industriji, a primarno je razvijana za vojne potrebe. Pored oslanjanja na ''sopstvene'' snage, Volvo dugi niz godina sarađuje sa firmom Britax, koja je jedan od lidera u proizvodnji dječijih sjedalica za automobile, a u svoje automobile ugrađuju dva tipa Britax sjedalica (ECE R44 group 0+ i ECE R44 group 1).

Osnovni princip prevoza djece ostao je isti u zadnjih 50 godina. Djeca do 4 godine starosti moraju se voziti u smjeru suprotnom od smjera vožnje, a starija djeca moraju koristiti booster sjedalicu, kako bi iskoristili prednosti sigurnosnog pojasa (idealno bi bilo da svi putnici sjede u smjeru suprotnom od smjera vožnje, ali to je nemoguće). Volvo je sad omogućio da vaši prijatelji mogu prevesti vaše dijete, a da sami nemaju dječiju sjedalicu, a možete je koristiti i kada dijete vozite taksijem, iznajmljenim automobilom ili čak i u javnom prevozu. Jednostavnost i laka upotreba bili su postulati kojim su se vodili Lawrence Abel i dizajneri u Volvo centru za koncepte, a krajnji proizvod je dječija sjedalica sigurnija od klasične, praktična i elegantno izrađena. Nadajmo se samo da će i cijena biti jedan od faktora, koji će roditeljima omogućiti lakši ‘’pristup’’ jednom ovako naprednom proizvodu.

ISTRAŽIVANJA

U toku su mnogobrojna istraživanja, koja imaju za cilj povećanje bezbjednosti putnika na zadnjoj klupi. Njemačka studija GIDAS je od 1999. do 2013. godine vršila analizu saobraćajnih nesreća i utvrdila da 50% fatalnih povreda putnika na zadnjim sjedištima dolazi usljed udara u naslon prednjih sjedišta ili prevelike sile sigurnosnog pojasa. Ovi pokazatelji važni su iz razloga što većinu putnika nazad čine djeca i stariji, koji su naročito osjetljivi na posljedice (unutrašnja krvarenja). Stoga je jako bitno imati vazdušne jastuke i za putnike na zadnjim sjedištima, a paralelno se radi na jastucima u naslonima prednjih sjedišta i u krovu automobila. Na prvoj verziji intenzivno radi firma TWR Automotive Holdings Corp. Sistem vazdušnih jastuka iz poleđine prednjih sjedišta ima više prednosti u odnosu na one iz krova automobila. Omogućavaju bolji prihvat tijela i ''mekšu'' amortizaciju. Mana je što se mijenja razmak između zadnjeg naslona i putnika na zadnjim sjedištima, a ovo će se ''kompenzovati'' promjenljivom brzinom i pritiskom naduvavanja, koji će se pratiti senzorima. Ipak, i dalje se radi i na krovnim vazdušnim jastucima kao nadopuni ovom sistemu,  a obje koncepcije ući će u upotrebu 2017. godine (opcija doplate), da bi već 2022. godine zadnji vazdušni jastuci bili obavezni u svim novim automobilima na tržištu EU. To će biti važan korak ka ''viziji 0'', odnosno saobraćaju bez poginulih, kao krajnjem cilju svih napora na povećanju aktivne i pasivne sigurnosti u saobraćaju.