U trenutku kada se čistokrvni monovolumeni kakav je rodonačelnik klase Renault Scenic polagano transformišu u crossovere, Ford C-Max i slični modeli počinju da djeluju kao egzotika. Koncept kompaktnog i karoserijski povišenog praktičnog porodičnog automobila, koji je od polovine devedesetih godina prošlog vijeka pa do par godina unazad privlačio veoma veliki broj kupaca preko noći je izgubio tržišni primat. Modni vjetrovi su promijenili pravac i „zaduvali u jedra“ crossovera i SUV-ova, odnosno modela koji dizajnerski promovišu off-road stil. Ford C-Max je punopravan monovolumen, koji je razvijen na istoj platformi kao i kompaktni Focus iz kojeg je uostalom i izveden. Prva generacija je predstavljena 2003. a druga 2010. godine. Aktuelni testni model predstavlja njen redizajn iz 2015. Osim u standardnoj sa pet sjedišta C-Max je dostupan i u 15 centimetara dužoj „Grand“ verziji, koja između ostalog ima klizna zadnja vrata i dva sjedišta više. Sa 4.379 mm dužine standardni C-Max u potpunosti se uklapa u okvire kompaktne klase, te je tek 21 mm duži od petovratnog Focusa. Dizajnerska sličnost između ova dva automobila je očigledna, a nisu rijetki oni kojima C-Max djeluje skladnije od originala iz kojeg je izveden. Za tu činjenicu najzaslužniji su povišeni bočni profil sa većim staklenim površinama i zadnji dio sa velikim dvodijelnim svijetlima, u prepoznatljivom „Mondeo stilu“. Prednji dio sa bogatom „Aston Martin“ maskom i zašiljenim svjetlima odlično pristaje svim Fordovim savremenim modelima, pa i C-Maxu, koji još uvijek djeluje svježe i privlačno. U najbogatijem paketu opreme od tri ponuđena (Trend, Business i Titanium), sa kojim je kombinovan testni model, dolazi i naočit nakit: desetokraki 16 inčni alu naplaci, hromirana maska hladnjaka, bočna lajsna s donje strane prozora, te obloga praga sa Ford logotipom. Sve to u zbiru izgleda kao jedna veoma skladna cjelina. Nije to stroga  Volkswagenova klasika, a niti Citroenova ekstravagancija, već neka zlatna sredina.

Unutrašnjost je oku ugodna, još uvijek moderno oblikovana, ali na prvi pogled i pomalo zbunjujuća zbog velikog broja tastera, koji se sve više „protjeruju“ iz savremenih automobila. Komande audio sistema imaju čak 33 tipke. Ispod je klima uređaj sa 15 funkcionalnih komandi, a do njega još dva tastera za otvaranje petih vrata i grijač upravljača. A na upravljaču je još 16 različitih komandi, dok se još desetak nalazi i na vozačevim vratima. Situacija se dodatno usložnjava ako se upustite u „kopanje“ po multimediji automobila. No Fordova klasika ima i svojih čari, možda ne u startu, no na duže staze se ovakav sistem organizacije umjesto haotičnim čini dobro promišljenim. Naime, nakon samo jednog ili dva korištenja klasičnih tastera, „lokacija“ komande se brzo pamti pa ju vozač u vožnji može i intuitivno napipati bez skretanja pogleda sa puta. Kod savremene multimedije sa na dodir osjetljivim ekranima, koja se uz doplatu mogu dobiti i u C-Maxu to nije slučaj. Naime, svaka komanda se mora precizno „ubosti“ prstom, a taj pokret se obavezno mora ispratiti očima. Na kraju krajeva, o tome šta je najbolje odlučiće sami kupci.

Još jedna karakteristika C-Maxove kabine je ispupčen centralni greben, koji je kod većine konkurenata povučen ka vjetrobranskom staklu. Ovaj dizajnerski potez je kabinu subjektivno učinio manje prostranom u prednjem redu sjedišta, nego što je to recimo slučaj kod njemačkih ili francuskih konkurenata. Taj osjećaj je samo osjećaj, jer ni vozač, a ni suvozač nisu skučeni. Čak naprotiv, sjedišta su veoma udobna i dovoljno velika da prime i korpulentnije osobe, a za pohvalu je i zaobljeni oblik plastične armature na koju se naslanja vozačeva desna noga. Mada je plastika na tom mjestu tvrda i može da nažulja, vozaču je ostavljeno dovoljno prostora kako bi mogao zauzeti ugodan položaj za upravljačem. A on je ergonomski perfektno oblikovan, te pruža odličan osjećaj u vožnji. Klasični analogni instrumenti su jednostavni, pregledni, ali i veoma lijepo oblikovani. Ledeno plave kazaljke i bijela pozadina nameću se kao jedna od ugodnijih kombinacija, posebno za noćnu vožnju, jer ne iritiraju oči. Fordova „digitalija“ koju smo imali na raspolaganju u testnom modelu predstavlja detalj koji najbolje otkriva generacijsku dob automobila. U 2017. godini TFT displeji grafički ne djeluju tako savremeno kao recimo prije pet godina, a ni centralni ekran od 4,5 inča se veličinom nekako ne uklapa u najbogatiji Titanium paket. Navedeno ne utiče na funkcionalnost navedenih sistema, ali ne omogućava C-Maxu da ravnopravno parira direktnim konkurentima poput C4 Picassa, čiji su instrumenti potpuno digitalizovani. Utjeha se uz doplatu od 914 KM može pronaći u savremenom 8-inčnom na dodir osjetljivom ekranu sa navigacijom i Fordovim SYNC II sistemom, koji omogućava povezivanje sa pametnim telefonima.

Sve ono što oči vide s vana i u kabini pada u drugi plan kada C-Maxom krenete u vožnju. Fordovi dinamički inženjeri u monovolumenskoj karoseriji nisu vidjeli nikakvu prepreku već novi izazov. Rezultat je jedan od najupravljivijih i vozački najbolje podešenih monovolumena, za čijim upravljačem nemate osjećaj brzinske „ograničenosti“ kako je to recimo slučaj kod njegovih francuskih konkurenata sa mekanim vješanjem i bezosjećajnim upravljanjem. Vođenje kroz krivine je veoma precizno i sigurno pa je takva vožnja istinski užitak. Nadzorna elektronika je odlično podešena, a njen rad za vozača poprilično neprimjetan. Čak i kada namjerno pretjerate, te počnete gubiti željenu putanju automobil se u stanje ravnoteže vraća glatko i bez mnogo buke, koju sigurnosni sistemi prave kod mnogih konkurenata. Vješanje je bez sumnje potpuno spremno za mnogo jače motore od testnog. Istovremeno, C-Max je dovoljno udoban da vam sačuva leđa i na dugačkim putovanjima. To je miks kakav danas ne pruža nijedan automobil u klasi kompaktnih monovolumena. Za bogato opremljeni C-Max sa dosta dodatne opreme poput testnog Ford u BiH traži 49.649 KM (43.419 KM bez dodataka). Najpovoljniji model sa 1.0 EcoBoost benzincem (100 KS) i početnom Trend opremom dostupan je od 33.915 KM, dok najskuplji C-Max 2.0 TDCi Powershift Titanium košta 51.390 KM. Aktuelni Ford C-Max nije možda ni najmoderniji, a ni najsavremeniji model u klasi, ali u pogledu dinamike vožnje jednostavno nema adekvatnog konkurenta, a to je rijetka vrlina.

MOTOR

Novi 1.5 TDCi ne razmeće se ni snagom, a ni obrtnim momentom, ali plijeni pažnju kulturom rada i ekonomičnošću. Ford uz C-Max nudi po dva turbo benzinska i dizel agregata. Ljubitelji benzinaca mogu da biraju između 1.0 EcoBoost trocilindraša sa 100 i 125 KS, te novog 1.5-litarskog turbomotora sa 150 KS. Osim dobro poznatog 2.0 TDCi dizelaša sa 150 i 170 KS, Ford od redizajna nudi i novi 1.5 TDCi, kao zamjenu za dosadašnji francuski 1.6-litarski agregat. Novi motor je bh. kupcima na raspolaganju u dvije verzije, sa 95 i 120 KS. Ovaj jači smo imali priliku isprobati u testnom modelu. Činjenica da je 1.5 TDCi izveden iz prethodnog 1.6 TDCi motora dobra je osnova, a brojna poboljšanja i unapređenja, koja su na njemu primijenjena rezultirala su jednim od najuglađenijih motora u klasi. Mada sa 270 nm obrtnog momenta nije „nasviran“ kao konkurentske mašine (1.6 HDi 120 KS/300 nm) u najčešće upotrebljavanim režimima rada mu ne nedostaje snage i čini se pravom mjerom za 1.400 kg težak C-Max. Prosječna potrošnja od 6,5 litara je u skladu sa očekivanjima i konkurentskim ostvarenjima (Fordov prosjek 4,2 litre). Na otvorenom se lako spušta ispod pet litara, a u gradu rijetko prelazi sedam. Ubrzanje od 0 do 100 km/h za 11,3 sekunde i najveća brzina od 184 km/h su sasvim zadovoljavajuće performanse za automobil porodičnog karaktera i za 1.5-litarski motor. Ko treba i želi više tu je veći i snažniji 2.0 TDCi, sa kojim je C-Max i razumljivo dinamičniji. Uz novi 1.5 TDCi treba pohvaliti i odličan šestostepeni ručni mjenjač, koji savršeno „sarađuje“ sa motorom. Ko želi automatik u ponudi je istostepeni Powershift. 

FLEKSIBILNOST
Standardni Ford C-Max je u osnovi petosjed, koji zahvaljujući jedinstvenom sistemu kombinovanja zadnjih sjedišta lako može da postane četvorosjed, odnosno da ponudi mogućnost jednostavnog povećavanja i smanjivanja putničkog, odnosno prtljažnog prostora. U osnovnoj konfiguraciji u drugom redu mogu da se smjeste tri osobe. Zbog manje širine u odnosu na bočna sjedišta, na srednje se ugodno mogu smjestiti tek djeca. Kada su pozadi samo dva putnika moguće je preklapiti srednje sjedište i povući ga u prtljažnik. To omogućava pomjeranje bočnih sjedišta ka nazad i u sredinu, što za dva putnika na zadnjoj klupi znači uživanje u komforu kakav nude limuzine visoke klase. Osnovna zapremina prtljažnika iznosi 471 litar, odnosno 500 ukoliko je rezervni točak zamijenjen kitom za reparaciju. Do maksimalne zapremine od 1.723 litra se dolazi preklapanjem zadnjih sjedišta prema naprijed.