Lada Niva je prvi model ruskog AutoVAZ koji nije nastao pod Fiatovim patronatom. Ruski inženjeri htjeli su pokazati da imaju znanje za samostalan rad, te su prilikom konstruisanja primijenili niz savremenih rješenja. To se u prvom redu odnosi na samonoseću karoseriju. Bio je to prvi terenac na svijetu koji nije imao „kamionsku“ šasiju. Zbog toga Nivu s pravom smatraju prethodnikom modernih SUV-ova. Dizajn karoserije nije donio ništa revolucionarno. Primijenjen je recept koji se odlično pokazao na nekolicini istinskih terenskih vozila. To znači da preovladavaju klasične ravne plohe koje čine kutijastu cjelinu. Niva zbog toga i nakon 40 godina uspješno skriva godine, baš kao i svi pravi terenci. Naravno, od karoserije čije su dimenzije: dužina 3.720 mm, širina 1.680 mm, visina 1.640 mm i međuosovinski razmak 2.200 nisu se očekivali rekordno niski otpori prilikom probijanja vazduha. Ipak, Cx 0,54 ne predstavlja nikakvu smetnju, tim prije, jer se Niva najmanje vozi po brzim autocestama. Za sve godine proizvodnje dogodile su se minimalne promjene, a najveću svakako predstavljaju veća treća vrata i tome prilagođene svjetlosne grupe. Promjena je izvedena u cilju lakšeg utovara tereta. Prilikom redizajna zahvaćena je i unutrašnjost. Instrument tabla dobila je moderniji oblik, ali je zadržala neke stare osobine. To su: tvrda plastika, otpornost na grebanje, neprecizni spojevi i loša ergonomija. Navedeno ne treba uvrstiti u posebne nedostatke, tim prije, jer ni čuvene terence Land Rover Defendera ili Toyotu Land Cruiser ne krasi vrhunska ergonomija.

Ispod uglaste karoserije krije se mehanika nastala na osnovama Ladinih putničkih automobila. Sve je „podebljano“ i prilagođeno terenskoj vožnji. Prednja osovina je nezavisno ovješena u pet tačaka. Vrhunac predstavlja sistem „double wishbone“ kakav se nalazi na Hondinim sportskim automobilima. Za što manje ljuljanje zadužen je stabilizator, te se slobodno može reći da je prednji ovjes odličan. Zadnja osovina izvedena je u klasičnom terenskom stilu. Radi se o krutoj Panhard osovini koja ima odlična svojstva na teškim terenima. Nivin pogon je izveden po principu „full-time four-whell drive“ ili stalni pogon na sva četiri točka. U lancu transmisije nalaze se tri diferencijala. Prednji i zadnji diferencijali su otvorenog tipa, što znači da nemaju mogućnost blokade, odnosno zaključavanja. Centralni diferencijal koji snagu motora, odnosno obrtni moment, pravilno raspoređuje u zavisnosti od stanja podloge ima i mogućnost blokiranja. S obzirom na to da je sa uključenom blokadom upravljanje otežano, njeno korištenje je predviđeno isključivo u ekstremnim situacijama. U ovom režimu obje osovine raspolažu sa jednakom snagom. To je od velike pomoći ako se jedan par točkova nalazi na klizavom terenu. Niva serijski nema blokadu zadnjeg diferencijala, ali se u Velikoj Britaniji može nabaviti zadnji diferencijal sa blokadom. S obzirom na Nivine serijske terenske sposobnosti, investicija će se isplatiti samo vozačima s ekstremnim zahtjevima. Osim navedenog, u sklopu transmisije nalazi se i reduktor. On je od velike pomoći prilikom vožnje po lošoj podlozi i velikim uzbrdicama-nizbrdicama. Tada se prenosni odnosi u mjenjaču skraćuju, te Niva uvijek ima dovoljno snage za savladavanje enormnih uzbrdica. Na ekstremnim nizbrdicama reduktor omogućava efikasno kočenje motorom, što je od presudne važnosti na klizavim i mekanim podlogama. Prije upuštanja u avanturu potrebno je srednju ručicu gurnuti naprijed. Vještiji off road vozači sa uključenom redukcijom koriste sve raspoložive stepene prenosa, te se po lošem terenu kreću zapanjujućim brzinama.

Odsustvo elektronike se u Nivi ni najmanje ne osjeti, jer obično „željezo“ radi savršeno. Distribucija obrtnog momenta među osovinama odvija se idealno zavisno od trenutnih uslova vožnje. Kada je riječ o mjenjaču treba reći da su prve serije imale četiri stepena prenosa, dok su noviji modeli opremljeni robusnim petobrzinskim mjenjačima. Rukovanje mjenjačem, reduktorom i blokadom diferencijala traži odlučne, muške poteze te kao takvi nisu baš za nježne ženske ruke. Kod novijih terenaca sve se obavlja elegantnim pritiskom na tastere. To i pored komfora mnogi profesionalni vozači smatraju kao nedostatak, te Nivu ističu kao pozitivan primjer. Kod nje se sva elektronika svela na narandžastu lampicu koja signalizira stanje blokade centralnog diferencijala. Nema elektronike, nema ni problema s njom. Jednostavnost je od presudne važnosti prilikom vožnje po ekstremnim terenima na kojima se Lada Niva osjeća kao riba u vodi.

Tokom 40 godina postojanja Niva se bezbroj puta dokazala kao vrhunsko terensko vozilo. Prilikom gradnje tunela koji povezuje Englesku i Francusku izvođač radova je koristio 45 Niva, od kojih je svaka u ekstremno teškim uslovima prevalila 70.000 km. Nakon toga su, bez većih oštećenja, prodate „običnim“ građanima, koji su nastavili eksploataciju. Danas se može zaključiti da je Niva istinski klasik, koji spada u istu klasu sa nekolicinom najboljih terenaca na svijetu. Dakako, postoje terenci koji imaju slične ili malo bolje terenske sposobnosti, ali treba imati na umu da su oni višestruko skuplji. Lada Niva može savladati vodene prepreke duboke 80 centimetara.Kako bi Nivu učinila zanimljivom kupcima u bogatijim zemljama, Lada je uz nju nudila i dodatke poput servo upravljača, „sunčanog“ krova, pomoćnih farova, bull-barova, aluminijumskih naplataka. Posljednjih godina hit je ručni klima uređaj Jedina veća mana Nive je bila i ostala katastrofalno loša antikorozivna zaštita. Zbog te činjenice mnogi vlasnici su svoje automobile odmah po kupovini dodatno antikorozivno zaštićivali, što je usporavalo natpropsječno brzo propadanje limarije. Zavisno od tržišta na kojima se prodavala, Lada je Nivu zvala mnogim imenima poput: Diva, 4x4M, Bushman, Cossack, Fora, Hussar, Job, Neve, Sport, Taiga...

MOTORI
Prije 40 godina Niva je dolazila isključivo sa 1.6 benzinskim agregatom, koji je razvijao 72 KS. Njega je naslijedio 1.7 litarski četverocilindraš nastao u saradnji sa General Motorosom. Uz pomoć ubrizgavanja goriva postao je čistiji i ekonomičniji, a rast snage od 10 KS svima je dobro došao. Isti agregat na neka je tržišta dolazio sa karburatorom. To se kod prvih serija 1.7 motora pokazalo kao prednost, jer su izostali neugodni problemi sa ubrizgavanjem, koji su uhodavanjem proizvodnje prevaziđeni. Na nekim tržištima Niva je svojevremeno nuđena i sa 1.9 litarskim dizelašem sa 64 KS, kojeg je preuzela od francuske PSA grupacije. Poslije niza neugodnih iskustava, dizelaš je izbrisan sa popisa ponude. U Rusiji su probleme uzrokovale enormno niske temperature koje su otežavale start dizel motora. Na ostalim tržištima je dolazilo do lomova pogonskih osovina i mjenjača jer navodno obrtni moment dizel motora nije bio usklađen sa transmisijom. Dizel motor bio je upadno ekonomičniji, ali ugradnjom LPG plinske instalacije u benzinskim motorom pokretane Nive troškovi eksploatacije su svođeni na prihvatljiv nivo. U normalnim uslovima eksploatacije Niva troši između 11 i 13 litara benzina na 100 km (plina 14-17 litara). Na ekstremnom off road terenu primjerenije je računati koliko Niva troši na sat, a ne po prevaljenom kilometru.

PRODUŽENA KAROSERIJA
Odlične terenske sposobnosti, osim mehanike, Nivi je omogućavala kratka i kruta karoserija. Ali 1995, prvo u Rusiji, a potom i na ostalim tržištima pojavljuje se produženi model sa četvora vrata. Međuosovinski razmak rastegnut je za osjetnih pola metra. To se pozitivno odrazilo na komfor na zadnjoj klupi, prtljažnik i ponašanje u vožnji na boljim podlogama (na off-roadu duža Niva nema sposobnosti „kratke“). Prilikom preobražaja kratke u dugu Nivu primjetno je da konstruktori nisu izmišljali „toplu vodu“. Kratka Niva je jednostavno prepiljena i u sredinu je navarena potrebna dužina lima. Najbolje to otkriva grba na krovu koja je duga tačno onoliko za koliko je uvećan međuosovinski razmak. Isti recept primijenjen je i na zadnjem kardanu, koji je elegantno produžen.