Volga je najduža evropska rijeka, dugačka 3.534 kilometara. Cijelim tokom protiče kroz Rusiju. Stari Grci su je zvali Ra, a u antičko doba su je zvali Atil. Volga izvire u Valdajskom gorju na sjeveru i uliva se u Kaspijsko more na jugu. Od izvora do ušća Volga ima pad od samo 156 metara i u nju utiče više od 200 rijeka i pritoka. Volga Gaz 21 u raznim verzijama i generacijama proizvodila se od 1956. do 1970. godine u Gorki Automobiljni Zavodu, odnosno  GAZ-u. Bio je to automobil sa upečatljivim dizajnom, dobrim transportnim mogućnostima i prilično udobnom unutrašnjošću. Zbog načina razmišljanja s one strane „željezne zavjese“ mogli su ga kupiti samo odabrani „drugovi“. Danas Volga 21 ima kultni status među ljubiteljima klasičnih automobila. Kasnih pedesetih godina prošlog vijeka GAZ je polako napuštao proizvodnju modela sa šestocilindarskim benzinskim motorima dok je postepeno uvodio novu generaciju pogonskih agregata sa četiri cilindra. A kako se baš u to vrijeme pojavio model GAZ 21 poznat kao Volga postao je najjači automobil koji se nudio na slobodnom tržištu Sovjetskog Saveza. Iako u to doba odnosi Rusije i SAD-a nisu bili baš na zavidnom nivou, pogled „iz aviona“ je otkrivao da su ruski dizajneri inženjeri inspiraciju nalazili na starijim američkim modelima. Bilo kako bilo, za dizajn se može reći da je odličan, čak i sa današnje tačke gledišta. Manje-više tehnika je bila solidna iako ne vrhunska. Volga GAZ 21 proizvodila se od 1956. do 1970. godine u tri serije. Najupečatljivije razlike bile su vidljive na maski motora, dok je sve ostalo bilo gotovo isto. Oznaka GAZ 22 je krasila karavansku izvedbu. No krenimo redom...

Prva serija 1956–1958.

Razvoj sada već legendarnog modela GAZ 21 počeo je krajem 1953. godine kada su određene glavne dizajnerske i tehnološke osobine. Odmah je bilo vidljivo da se na adekvatan način želi napraviti jak konkurent američkim automobilima, koji su prvenstveno zbog upečatljivog dizajna bili uzor svima, a ne samo Rusima. Prvi prototipovi za test su bili spremni već 1954. Tada se eksperimentisalo sa modernim motorima koji su bregastu osovinu pogonjenu lancem imali u glavi motora. Nažalost, takav motor nije bio spreman za serijsku proizvodnju koja je počela dvije godine kasnije. Prva serija na tržište je došla sa benzinskim motorom radne zapremine 2,432 ccm snažnim 66 KS. Snaga se na zadnje točkove prenosila preko ručnog mjenjača sa tri stepena prenosa ili automatskog mjenjača sa istim brojem stepeni prenosa. Recimo da prve serije nisu imale sinhrona ni na jednom stepenu prenosa pa je za ukapčanje željenog stepena prenosa bila potrebna velika vještina, odnosno tehnika vožnje koja se primjenjivala na kamionima – prilikom promjena stepena prenosa na više kvačilo se moralo pritiskati dva puta bez davanja gasa, a ako se željelo ubaciti u niži stepen prenosa uz dvostruko pritiskanje kvačila morao se davati međugas. Ovjes je za taj period bio napredan. Prednji točkovi imali su nezavisan ovjes, dok je zadnja polukruta osovina imala po četiri hvatišta na svakoj strani. Time je dobijena velika nosivost uz isti takav komfor za putnike. Podmazivanje 12 komponenti ovjesa odvijalo se preko centralne nožne pumpe smještene u putničkom prostoru. Jednim pritiskom pedale sve bi komponente dobile istu količinu maziva, čime su se izbjegavali česti i dosadni odlasci u servise. Unutrašnji dizajn također je podsjećao na američke modele. Pri tome se misli na prednja sjedišta izvedena kao zadnja klupa. U slučaju potrebe na njih su se mogla smjestiti tri putnika, baš kao i na zadnja sjedišta. Logično, ručica mjenjača nalazila se sa desne strane stuba upravljača. Kao posebno zanimljiv detalj izdvaja se prozirni brzinomjer kupolastog oblika. U vrijeme kada pojam „oprema“ u automobilima nije postojao GAZ 21 je dolazio sa upaljačem za cigarete i radio aparatom, koji je bio prava rijetkost i u američkim automobilima. Službena proizvodnja počela je 1956. sa simboličnih pet automobila. Prava proizvodnja zahuktala se godinu dana kasnije kada dolazi i potpuno novi 2.445 ccm motor sa 71 KS i 167 nm maksimalnog obrtnog momenta. Bio je to prvi ruski motor sa bregastom osovinom u glavi motora izlivenoj od aluminijuma. Poslije samo 700 proizvedenih primjeraka povlači se automatski mjenjač, jer kupci nisu bili nimalo zadovoljni performansama, ali ni kvalitetom. Od 1958. iz fabrike izlazi GAZ 21 sa unaprijeđenim ručnim mjenjačem koji dobija sinhrone na 2. i 3. stepenu prenosa.

Druga serija 1959–1962.

Druga serija, sa nekim dizajnerskim promjenama, predstavljena je 1959. godine. U oči prvo upada specifična maska motora sa 16 vertikalnih linija. Kao takva davala je snažan karakter cijelom automobilu. Dizajneri su unijeli i dozu luksuza ugradnjom hromiranih dijelova na strateškim mjestima karoserije, kao i izraženijih kedera na prozorima. Prilikom redizajna dosta se pažnje posvetilo  komponentama ovjesa u pravcu postizanja boljeg komfora i ležanja na cesti. Tokom prezentacije veliku je pažnju privukao jači motor sa 81 KS, što je za te godine bila brojka vrijedna hvale. Druga serija je svoju izdržljivost dokazala na nekim najtežim relijima na svijetu. Prvo mjesto u Finskoj i treće u Grčkoj pokazuju da Volga uz transportne ima i sportske adute, što nije bilo baš očekivano.

Treća serija 1962–1970.

Baš kao i kod predstavljanja druge serije najviše je pažnje privukla prednja rešetka. Ovaj put krasile su je 34 vertikalne linije, što je davalo dobar osjećaj luksuza. Slabiji motor je pojačan na 76 KS, dok je jača verzija sa 81 KS ostala potpuno ista. Unutrašnjost je oplemenjena boljim materijalima i po želji kupca vinilom koji je tih godina bio jako popularan. Posljednja serija dolazi sa nizom posebnih varijanti koje na tržištu klasičnih automobila imaju visoke vrijednosti. Nema sumnje da je Volga GAZ 21 bio napredan automobil, pogotovo za zemlje Istočnog bloka. Visoka cijena i specifična razmišljanja „partijskih drugova“ spriječili su masovnu kupovinu, jer su svojevremeno za kupovinu Volge kupci osim novca morali imati i poseban društveni status. Da nije bilo tako ko zna gdje bi danas bio GAZ, a sa njim i Volga čiji je zadnji savremeni model 31105 proizveden 2010. godine.

Volga GAZ 22
Brojčana oznaka 22 koristila se za karavansku verziju, koja je poslužila za razne nadgradnje. Taj model nije se nalazio u slobodnoj prodaji, pa su ga samo mogle nabavljati državne institucije i službe od državne koristi. Prije kupovine morala se dobiti posebna dozvola i poslije podužeg razmišljanja odgovornih. Mehanika je bila ista kao kod limuzine, s tim da je nosivost bila povećana za 75 kg. Oblik prtljažnika omogućavao je transport kabastih predmeta, što ni jedan od konkurenata nije mogao.

Volga GAZ 21
GAZ-21 se proizvodio od 1956. do 1970. godine u tri serije. Prva tri primjerka su proizvedena 10. oktobra 1956. godine u Gorovskom automobilskom zavodu. Za 14 godina GAZ-21 je proizveden u 640.000 jedinica, što je u ono vrijeme bio veliki poduhvat. Ruski predsjednik Vladimir Putin je veliki obožavalac Volge i u svojoj garaži danas ima dvije njene verzije, GAZ M-21 i GAZ M-21-R. U jednoj od njih se svojevremeno vozio sa američkim predsjednikom Georgeom W. Bushom. GAZ-21 je bio prvi automobil sa automatskim mjenjačem proizveden u SSSR-u i prvi u svijetu koji je imao blok motora u potpunosti izrađen od aluminijuma, sa zamjenjivim čahurama cilindara. Među ljubiteljima oldtajmera Volga GAZ-21 danas uživa primjeren status, o čemu najbolje svjedoči njena prosječna cijena koja se u Evropi kreće oko 20.5000 eura.