Sportska sreća je nepredvidljiva, a vozačka još nepredvidljivija. To je na upečatljiv način potvrdila ovogodišnja 85. po redu najpoznatija na svijetu trka izdržljivosti „24 sata Le Mansa“. Litri i litri znoja prolivenog tokom 24 sata, na kraju su se slili i pomiješali sa bujicom radosti i tuge. Kao i u svakom sportu, da bi se neko radovao, neko mora dobro, dobro oplakati. Mada se zdušno potrudila da iz sjećanja izbriše prošlogodišnji debakl i da se kao feniks izdigne iz pepela, uloga tragičara suznih očiju i ovaj put je pripala Toyoti.

Nakon žestokog zagrijavanja, sjanih treninga, te rekordnog brzog kvalifikacionog kruga (3:14.791), koji je uz prosječnu brzinu od 251,9 km/h odvezao nekadašnji F1 vozač Kamui Kobayashi, Japanci su u trku ušli sa velikim optimizmom. Tri posade Toyota Gozoo Racing startale su iz prvog reda, ispred velikog rivala Porsche LMP tima koji je mogao samo taktički da čeka svoju šansu. Toyote su silovito odjurile naprijed, kao da su već tada željele da istaknu kandidaturu na najviše postolje. I sve im je išlo na ruku nakon jedan... pet... osam sati trke. U deveteom satu slijedi debakl japanskog proizvođača, koji je zbog tehničkih problema potpuno ostao bez dva bolida sa rednim brojem 7 i 8, dok se treći, sa brojem 9, slupao u sudaru. Do kraja trke Toyotini mehaničari su uspjeli osposobiti „sedmicu“, koja se na stazu vratila sa ogromnim, nenadoknadivim zaostatkom od 30 krugova. Nakon toga više nije bilo nikakve šanse da se razbije težak, prošlogodišnji maler, kada im je pobjeda tragično iskliznula u posljednjem krugu... Toyotina jedina preostala vozačka posada Buemi, Davidson, Nakajima trku je završila na 9. mjestu sa devet krugova zaostatka za pobjednicima. Poraz je bolan, ali su Japanci opet smogli snage i sportski čestitali Porscheu...

Ni Nijemcima nije bilo lako. Njihov bolid sa brojem 2 je već u četvrtom satu morao u boks zbog problema sa pogonom. Nakon velikog mehaničarskog zahvata, „dvojka“ koju je vozila tročlana vozačka postava: Earl Bamber (NZ), Timo Bernhard (DE) i Brendon Hartley (NZ), na stazu se vratila sa 18 krugova zaostatka. Nakon Toyotinog fijaska lidersku poziciju je preuzela prva posada Porschea (Jani, Lotterer, Tandy), kojoj se tada osmijehnula pobjeda na ovogodišnjem Le Mansu. I smiješila joj se sve do dva sata pred kraj trke, kada je zbog kvara Porscheova „jedinica“ bila prinuđena da ugasi motor i da se parkira. U tom trenutku Porsche sve karte baca na drugu posadu, koja je žestokom vožnjom u zadnjem satu trke uspjela da nadoknadi zaostatak ispred klasu slabijih, ali pokazalo se klasu pouzdanijih LM P2 bolida. Da se kojim slučajem njihova brzinska inferiornost, u odnosu na LMP1 bolide ne ogleda u činjenici da su po krugu sporiji za oko 15 sekundi, odnosno da Porscehova „dvojka“ nije izdržala do kraja trke, ove godine smo mogli gledati prvoklasno iznenađenje, odnosno pobjedu višestruko slabijih i jeftinijih LMP2 bolida, nad višestruko skupljim i bržim LMP1 fabričkim čudovištima.

Porscheova pobjeda na kraju nimalo nije umanjila činjenicu da jedno od najprijatnijih iznenađenja ovogodišnjeg Le Mansa, pobjednik LMP2 klase, Jackie Chan DC Racing tim, čije posade su osvojile drugo i treće mjesto u konačnom plasmanu timova i vozača. U LMGTE Pro klasi se vodila možda i najzanimljivija borba između Porschea, Ferrarija, Corvette, prošlogodišnjeg pobjednika Forda i ovogodišnjeg Aston Martina. Bukvalno do zadnjeg kruga nije se znalo da li će Ford uspjeti da odbrani titulu. Da su imali još krug, dva možda bi i uspjeli. No nisu. Više sportske sreće ovaj put je imao Aston Martin, koji je pokazao da ima i snažan takmičarski duh. Osim drugog mjesta Fordu u prilog ide činjenica da su sva četiri njegova bolida završila trku na točkovima. Pouzdanost se tako po ko zna koji put do sada na Le Mansu pokazala bitnijom od brzine, koja je imala nadmoć samo u ranoj fazi trke.

Najzanimljiviji podaci:

1. Sigurnosni automobil je tokom trke na stazu izlazio tri puta, te na njoj proveo 15 krugova

2. Zbog udesa i izlijetanja na 27 pozicija je bilo uvedeno privremeno ograničenje brzine od 80 km/h

3 .Samo 246 od ukupno 367 krugova na 13.629  metara dugačkoj stazi je voženo „punim gasom“ bez brzinskih ograničenja 

4. Pobjednički bolid je u boks ulazio 29 puta, od čega jednom zbog odrađivanja kazne. Zbog popravka na pogonu u boksu je proveo jedan sat, 38 minuta i 5,211 sekundi

5. Porsche 2 je tokom trke potrošio deset setova slik guma, a njegov rezervoar je napunjen 28 puta

6. Najveća brzina koju je Porsche 919 Hybrid razvio tokom trke je bila 334,9 km/h

7. Prije trke Porscehov vozač Timo Bernhard je težio 65 kilograma, a nakon nje 63,8

8. Bolid 2 je tokom trke u Porscheov boks proslijedio 25,2 gigabajta telemetrijskih podataka

Ukupan plasman timova i vozača

1. Porsche LMP Team Bernhard/Bamber/Hartley
2. Jackie Chan DC Racing Tung/Laurent/Jarvis
3. Jackie Chan DC Racing Cheng/Gommendy/Brundle

Plasmani timova i vozača po klasama

LMP1

1. Porsche LMP Team Bernhard/Bamber/Hartley
2. Toyota Gazoo Racing Buemi/Davidson/Nakajima

LMP2

1. Jackie Chan DC Racing Tung/Laurent/Jarvis
2. Jackie Chan DC Racing Cheng/Gommendy/Brundle
3. Signatech Alpine Matmut Panciatici/Ragues/Negrao

LMGTE Pro

1. Aston Martin Racing Turner/Adam/Serra
2. Ford Chip Ganassi Team UK Priaulx/Tincknell/Derani
3. Corvette Racing – GM Magnussen/Garcia/Taylor

LMGTE Am

1. JMW Motorsport Smith/Stevens/Vanthoor
2. Spirit of Race Cameron/Scott/Cioci
3. Scuderia Corsa Macneil/Sweedler/Bell