Jedna od najpopularnijih moto-porodica na svijetu nosi naziv mističnog japanskog ratnika Ninja, a njen prvi pripadnik debitovao je sada već daleke 1984. godine. Ova oznaka korišćena je uglavnom na modelima koji su plasirani na tržišta SAD i Australije, a kasnije i Evrope, a upravo zbog nje Kawasakijevi sportski motocikli postali su prepoznatljivi kao najbrži, najbrutalniji, ali i tehnički najsofisticiraniji dvotočkaši na planeti. Nakon dominacije dvoventilskog četvorocilindraša, koji je startovao 70-ih godina u modelu Z1, Kawasaki je hitno trebao svježu krv, koja će ga vratiti u vrh moto-industrije.

Prekretnica za ovog proizvođača startuje 1984. godine, kada na scenu stupa jedan od najslavnijih motocikala svih vremena, legendarni Kawasaki GPZ 900R, čistokrvni sportista pokretan potpuno novim četvorocilindričnim 16-ventilcem sa dvije bregaste osovine u glavi. Osim što je bio prvi Kawasakijev tečnošću hlađeni motor, japanski stručnjaci iz zapremine od 908 ccm uspjeli su izvući u to doba fantastičnih 115 KS, dovoljnih da prvi Ninja od 0 do 400 metara prevali za samo 10,5 sekundi, posustajući tek na maksimlanoj brzini od preko 250 km/h. Te godine, kao najbrži motocikl na svijetu, Kawasaki GPZ 900R osvaja i prestižnu titulu “Bike of the Year”.

Međutim, prva serija takozvanog “compact type” agregata nije bila jedina stavka zbog koje je GPZ 900R postao jedan od najpoželjnijih i najsposobnijih motocikala na svijetu. Radikalna rješenja koja je ovaj model donio sa sobom otjelotvorena su kroz takozvanu anti-dive prednju teleskopsku viljušku, 16-colni zadnji točak, koji je bio ovješen na novorazvijeno uni-track ogibljenje, te dizajn razvijen s ciljem maksimalne zaštite vozača, ali ne na uštrb aerodinamičkih karakteristika. Samo godinu dana nakon debitovanja uspješnog modela GPZ 900R, Kawasaki izbacuje i njegovog manjeg brata, koji je trebao biti odgovor konkurenciji u sve popularnijoj 600 supersport kategoriji. Riječ je o modelu GPZ 600R, kompaktnom sportisti, koji za pogon koristi novi četvorocilindrični agregat zapremine 600 ccm, ali i izuzetno efikasan paket kočnica i ogibljenja. Zahvaljujući originalnom dizajnu, te odličnim voznim karakteristikama, GPZ 600R, ili Ninja na tržištu SAD gotovo je preko noći postao najprodavaniji motocikl u tada prilično zastupljenoj klasi 600. Za to su svakako bili zaslužni i potpuno novi aluminijumski okvir, te aerodinamičke performanse, koje su jednostavne postavile nove standarde za sve buduće motocikle ove klase.

I 1988. godina je izuzetno važna u istoriji Ninja motocikala. Te godine svjetlo dana je ugledao novi najbrži motocikl na svijetu, grand tourismo sportista skriven iza jednostavne oznake ZX-10. Ovaj model, osim svog veoma upečatljivog dizajna, čija se rješenja i danas koriste na većini sportskih motocikala, ostao je upamćen po svom izuzetno čvrstom aluminijumskom E-Frame okviru, koji je naslijedio od srodnika Kawasakijevih trkačkih mašina. Sa odmjerenom težinom od 225 kg ZX-10 bio je u stanju ostvariti maksimalnu brzinu od 270 km/h, postavljajući ga na čelnu poziciju liste najbržih motocikala na svijetu.

Ipak, titula najbržeg motocikla na svijetu nije bila dovoljna da Kawasaki može spavati na lovorikama i uporedo sa modelom ZX-10 razvijaju novog Ninju, rasnog sprintera ZXR750. Ovaj model razvijen je za potrebe Superbike svjetskog prvenstva, a prvi veliki uspjeh ostvario je vozač Scott Russell, pokorivši 1992. Daytonu, a iste godine stiže i titula u AMA Superbike šampionatu. Naredne godine Russel sa timskim kolegom Aron Slightom pobjeđuje i na veoma zahtjevnoj trci Osam sati Suzuke. Iako je najmanji od japanskih moto-proizvođača, Kawasaki je ite kako zaslužan za nove tehnologije u moto-industriji. Tako je 1990. godine lansiran prvi model sa Ram-Air sistemom – ZZR-1100 ili u SAD ZX-11R Ninja. Ram-Air sistem u suštini je predstavljao način direktnog dovođenja svježeg vazduha u filter usisnog trakta. Što je motocikl išao brže, povećavao bi se i pritisak u usisu, a i motor bi razvijao više snage. Tako je ZZR-1100 na tržište startovao sa specifikacijom da raspolaže sa čak 147 KS, što je na brzinomjeru grafiranom do 320 km/h bilo dovoljno za maksimalnu brzinu od 285 km/h, odnosno za novu titulu najbržeg serijskog motocikla na svijetu. Ovo laskavo priznanje Kawasakijev “monster bike” držao je punih šest godina. Treba napomenuti da je ovaj, po mnogo čemu poseban model, dodatno osvježen 1993. godine, kada dobija izmijenjeni Ram-Air sistem, veće kočnice, te još laganiji i čvršći aluminijumski okvir.

Kawasaki 1994. godine odlučuje da svoju porodicu proširi većim supersport modelom ZX9-R, baziranim na dizajnu manje 750-ke, ali sa poboljšanim dvostrukim Ram-Air sistemom usisa i aluminijumskim ramom. Dvije godine kasnije na scenu stupa ZX-7R, supersportski motocikl, koji slavu nije stekao samo na sportskom polju, već je okarakterisan i kao jedan od najljepših motocikala svih vremena. Ovaj sportski dvotočkaš razvijen je na bazi šampionskog modela iz 1993, ali sa novinama u obliku motora sa kratkim hodom klipova i dvostrukog Ram-Air sistema. Modeli pristižu i dalje, tako da u novi milenijum Kawasaki ulazi sa jednim od najmoćnijih motocikala svih vremena. Radi se o ultra supermotociklu ZX-12R, koji je sa 178 KS bio u stanju uhvatiti maksimalnu brzinu od preko 300 km/h. Posebno zanimljivo je to da se zahvaljujući džentlmenskom sporazumu japanskih proizvođača došlo do zaključka da se najmoćniji motocikli limitiraju na 299 km/h, a Kawasakijev monstrum bio je naravno sposoban i za više od toga.

Nakon polovično uspješnog ZX-6R Kawasaki je ponovo protresao konkurenciju sjajnim modelom ZX-10R, predstavljnim na 20. godišnjicu prvog Ninja modela. Ovaj model razvijen je samo sa jednim ciljem, totalnom dominacijom na trkačkim stazama, što mu je trebao osigurati 1.0-litarski agregat od 175 KS i izuzetno mala masa od samo 170 kg. To mu je i pošlo za rukom, jer je okarakterisan kao motocikl koji oprašta greške, a sve je to bilo dovoljno i da dva puta zaredom osvoji titulu Master Bike. Naredne godine na scenu stupa i njegov manji brat ZX-6R, a 2006. Kawasaki ponovo odlučuje da napravi najmoćniji motocikl na svijetu. Novi kralj je rođen, a ime mu je ZZR1400. Sa 187, odnosno 197 KS uz Ram-Air sistem, ZZR1400 igrao se sa brzinama do 300 km/h, a i danas važi za namoćnijeg Sport Tourera na svijetu. Poslije ovog modela Kawasaki je samo osvježavao svoju paletu, koja je na kraju ukrašena najmanjim Ninja modelom, 250R. Kompaktan, lako upravljiv, ekonomičan i dovoljno brz, te cjenovno pristupačan velikom broju vozača, Ninja 250R postao je san svih onih koji tek uplovljavaju u moto-svijet. Upravo ovaj model otkriva posebnu Kawasakijevu tajnu uspjeha, koja se sastoji od projektovanja i produkcije proizvoda koji nude uravnotežene performanse, visok kvalitet, pouzdanost I, pogotovo u posljednjoj deceniji, znatno poboljšanu završnu obradu. Nadamo se da će tako biti i u buduće, te da će ovaj mali proizvođač brzih “zelenih” motocikala u istom ritmu nastaviti i u predstojećoj deceniji.