Kada je 2005. godine predstavljena prva Dacia Logan by Renault, većina konkurenata u startu ju je dočekala sa neskrivenim podsmijehom, koji je nakon ADAC-ovog (njemački auto-moto klub) izvrtanja rumunske limuzine na testu izbjegavanja losa prerastao u beskompromisno ismijavanje. Dacia Logan je za njih bila kockasta, troma, nesigurna i nekonkurentna... Ali, prevarili su se! Rumunska “kockica”, koja se danas proizvodi u četiri karoserijske verzije kao limuzina, karavan, dostavnjak i pick-up ne samo da je „stabilna i sigurna” već je i veoma poželjna, o čemu najbolje svjedoči podatak da je za samo tri godine dostigla milion prodatih primjeraka i tako debelo napunila džepove svojih kreatora.

Mada dizajnom ne podsjeća na Logana, sa kojim dijeli oko 70% dijelova, Dacia Sandero u suštini predstavlja njegovu petu, najljepšu izvedenicu - hatcback model, koji zaokružuje ponudu robusnih, pouzdanih i nadasve jeftinih rumunskih automobila namijenjenih siromašnim tržištima, poput našeg. Prvi susret sa novi adutom iz Piteštija imali smo u okviru Međunarodne novinarske prezentacije, koja je organizovana u Hrvatskoj, tačniji u gradu Trogiru i na prelijepom ostrvu Hvar. Za razliku od ostale kućne braće, kojima dizajn nije jača strana, Sandero se može pohvaliti ugodnom petovratnom karoserijom, na kojoj nema ni traga od oštrih ivica po kojima je Logan postao više nego prepoznatljiv. Najbogatije opremljeni modeli sa prednjim maglenkama i debelim plastičnim zaštitama, u boji karoserije, te prigodnim petokrakim alu-naplacima djeluju veoma dopadljivo.

Prednji kraj sa modernim izduženim svjetlima, novim kućnim logom i lepezastom maskom, kakvu odnedavno nosi i redizajnirani Logan, ujedno je i najljepši dio automobila, koji zahvaljujući mesnatim blatobranima i debelim krovnim nosačima djeluje robusno i veoma čvrsto. Po pitanju mehanike i podvozja, Sandero se oslanja na Clio II i Logana, od kojeg je preuzeo B0 platformu sa prednjim McPherson vješanjem i zadnjom polukrutom osovinom, te međuosovinskim razmakom od 258,9 cm. U praksi to znači da Sandero stoji na čvrstim nogama, te da se na lošim putevima, poput naših, osjeća kao kod kuće. Iako je sa dužinom od 402 cm kraći za 230 mm od Logana, Sandero u unutrašnjosti nudi dovoljno prostora za udoban prevoz pet osoba. Utisak uzorene prostranosti dodatno naglašava i prtljažnik od osnovnih 320, odnosno maksimalnih 1.200 litara, koliko se dobija preklapanjem zadnje klupe.

Moderne linije plastične armature, lijepo stilizovani rukohvati u vratima i novodizajnirana instrument tabla izgledaju mladalački i svježe. Plastika je tvrda, ali dobro obrađena, a zamjerki nema ni na funkcionalnosti ostalih uređaja. Nešto tvrđa sjedišta su udobna, a presvlake kvalitetne i jake. Za pogon su predviđena četiri agregata, dva benzinca 1.4 i 1.6-litarski (75 i 87 KS), te dva dizelaša 1.5 dCi sa 65 i 85 KS, na koje će kupci morati sačekati do 2009. godine, dokad, prema procjenama Renaultovih čelnika treba da počne puna proizvodnja Dacijinog hatchbacka. U okviru prezentacije imali smo priliku isprobati oba benzinca, koje krase robusna i pouzdana konstrukcija, izdržljivost i mali troškovi održavanja. Performanse su kao i kod Logana u drugom planu, ali to nikako ne znači da se Sandero ne može voziti brzo i dinamično.

Boljoj dinamici vožnje znatno pridonosi i snažan kočioni sistem sa opcionim Boschovim ABS-om, EBV-om, te novinom u ponudi AFU (pomoć pri naglom kočenju) sistemom. Kao i kod Logana, ESP sistema još uvijek nema na spisku opreme, a njegov izostanak se opravdava visokom cijenom ugradnje, koja bi, po mišljenju čelnika Renaulta, ugrozila Sanderov status jeftinog automobila. Pasivnoj sigurnost pridonose zaštitni umetci za noge vozača i suvozača, upotreba HLE lima visoke elastičnosti, te brojna ojačanja robusne karoserije. Uz Sandero je moguće dobiti i četiri vazdušna jastuka, koji dolaze u bogatijim paketima opreme ili opciono kao doplata.