Dizel motori su se u drugoj polovini devedesetih godina prošlog vijeka ''vratili u igru''. Naime, i pored nesumnjive prednosti u manjoj potrošnji goriva tadašnji dizel motori bili su opterećeni sa nekoliko negativnih osobina, kao što su puno veća buka, ''tvrd'' (neravnomjeran) rad i veliki udio štetnih (pa čak i kancerogenih) tvari u izduvnim gasovima, što je davalo dobre ''polazne osnove'' udruženjima za zaštitu životne sredine, da nemilice obasipaju kritikama tadašnje dizel motore. Zbog svega navedenog, realna je bila opasnost da se dizel motori bace u ''zapećak'' autoindustrije i da se održe samo u teškim industrijskim mašinama i kamionima. Srećom, tada je na scenu stupio BOSCH i kao ''slamku spasa'' autoindustriji ponudio novo rješenje u vidu Common-rail sistema ubrizgavanja dizel goriva koji je svojim karakteristikama potpuno eliminisao gore navedene negativnosti dizel motora. Izraz common-rail u našem prevodu znači ''zajednički vod'', odnosno vod visokog pritiska iz kojeg se gorivo ubrizgava u cilindre preko ubrizgavača (injektora).

Sam sistem je debitovao 1997. godine u modelima Alfa Romeo 156 JTD i Mercedes 220 CDI, a samim tim ove dvije fabrike prve su prepoznale potencijal ovog novog sistema. Sistem se kroz godine razvijao, pa je tako prva generacija common-raila imala pritiske ubrizgavanja od 200 do 1.600 bara, druga generacija do 2.000 bara, a aktuelna treća generacija generiše pritiske ubrizgavanja i preko 2.000 bara. Dalji napredak ''performansi'' common-raila BOSCH je postigao i uvođenjem piezzo-električnih brizgaljki, čije je vrijeme reakcije svega 0,0001 sekunde.

Osnovne prednosti ovakvog načina ubrizgavanja dizel goriva su: ''mekši'' (ravnomjerniji) rad, veći obrtni moment i snaga, kao i višestruko smanjeno zagađenje životne okoline. Dokaz je i to da na ''repu'' ogromne većine automobila koji vas preteknu na putu stoji oznaka HDI, CDI, dCi, CRDi, TDI ili nešto slično, a umjesto buke i čađi čujete samo šum vjetra. Od 1997. do 2001. godine u automobile širom svijeta ugrađeno je tri miliona ovih BOSCH-ovih uređaja, da bi već krajem 2002. godine taj broj se popeo na 10 miliona jedinica, a krajnji rezultat je 50 miliona ugrađenih common-rail sistema širom svijeta početkom 2009. godine. Koliko je ova ''sitnica'' iz BOSCH-a uticala na razvoj autoindustrije, govori i podatak da se odnos prodatih automobila sa benzinskim u i dizel motorima promijenio sa 80:20% iz 1997. godine do više od 50% udjela dizel motora 2007. godine, a danas je približno isti. Čak je i koncern VW prešao sa sistema pumpa-dizna, kojeg se držao ''kao pijan plota'' i inateći se ostatku auto svijeta, na common-rail sistem jer su se kupci žalili na grub rad njihovih motora u poređenju sa motorima, koji koriste BOSCH-ov sistem.

Možda napredak dizel motora uz pomoć ove tehnologije najbolje odslikava podatak da je u odnosu na 1990. godinu potrošnja dizel motora ''pala'' dodatnih 30%, a emisija štetnih izduvnih gasova za nevjerovatnih 95%. Današnji dizel motori troše 30 % goriva manje od benzinaca, a što je još bitnije, u atmosferu ispuštaju 25% manje CO2 od benzinskih motora. Kada u septembru ove godine na snagu stupi propis EURO 5 o normi izduvnih gasova emisija NOx  biće 95% manja, a emisija čvrstih čestica 97% manja nego u vrijeme EURO 1 normi. Predsjednik BOSCH-ovog odjeljenja za dizel sisteme dr. Ulrich Dohle samouvjereno tvrdi da je uz turbo tehnologiju, common-rail sistem najzaslužniji što su dizel motori na mjestu na kojem se nalaze danas. Činjenica da se danas common-rail sistemi, zbog ogromne potražnje, proizvode u BOSCH-ovim pogonima na 15 lokacija širom svijeta i uz stalno usavršavanje, garantuju da će dizel motori u budućnosti biti još štedljiviji, tiši, i što je najvažnije, neškodljiviji za našu okolinu, a da će brojka od 50 miliona proizvedenih jedinica već naredne godine biti daleka prošlost.