Naslovna > Tehnika > Kotrljaju se i bez vazduha
FOTO GALERIJA (23)

Michelin Uptis

Kotrljaju se i bez vazduha

Francuski Michelin već duže vrijeme radi na razvoju pnematika bez vazduha, koji zahvaljujući 3D tehnologiji i jedinstvenoj saćastoj arhitekturi nude adekvatnu alternativu klasičnim gumama. O koliko ozbiljnom proizvodu je riječ najbolje svjedoči podatak da ga je istraživački podržao i američki General Motors…

 

Ostati bez vazduha jeste jedna od težih situacija u životu, bez obzira radi li se stvarnoj situaciji ili figurativnom izražavanju. Od kako je još davne 1839. godine gospodin Charles Goodyear otkrio proces vulkanizacije, pa „opremanja“ bicikla pneumaticima sa vazduhom zahvaljujući gospodinu John Boyd Dunlopu i uvođenjem istih u upotrebu na automobilima preko braće Andrea i Edouarda Michelina, vazduh (a kasnije i neki drugi plin) postao je „velika briga“ svih vozača. Naime, iako su pneumatici punjeni vazduhom omogućavali sigurniju i udobniju vožnju, njihov najveći nedostatak bio je i ostao problem ispuštanja vazduha ukoliko dođe do probijanja pneumatika ili oštećenja naplatka. Vožnja se tada mora prekinuti i izvršiti zamjena probušenog pneumatika sa rezervnim ili „krpljenje“ za to predviđenim setom, što je naravno „noćna mora“ svakog vozača. Vozačke frustracije bile su snažan motiv mnogim gumarima da pokušaju proizvesti pneumatike koji će eliminisati problem „probijanja“ i ispuštanja vazduha, te omogućiti nastavak vožnje sa istim bez potrebe za zamjenom. Jedno od rješenja proizvođača jeste i takozvani „run-flat“ pneumatik, koji u odnosu na standardni ima ojačanu unutrašnju strukturu i omogućava nastavak vožnje nakon „gumi defekta“, ali samo nekih 50-80 km, odnosno do prvog vulkanizera i to pri brzinama do maksimalno 80 km/h. To nije bilo „zadovoljavajuće“ rješenje pa se počelo raditi na pneumaticima koji neće biti „zavisni“ od vazduha. Među prvima, svoju viziju predstavio je još 2005. godine Michelin sa X Tweel pneumatikom koji ne sadrži vazduh. X Tweel model je lamelarni pneumatik, čija glavčina je sa obodom gume povezana poliuretanskim žicama, ali tadašnja tehnologija izrade nije bila pogodna za putničke automobile, već se ista koristila isključivo na građevinskim mašinama, kosilicama, raznim quad i vojnim vozilima.

 

Međutim, Michelin se nije tu „zaustavio“, već je nastavio da radi na ovom pneumatiku, pa je u saradnji sa američkim GM-om (General Motors) počeo putna ispitivanja svog novog Uptis modela (Unique Puncture proof Tire System) ili prevedeno na naš jezik, posebni pneumatik otporan na bušenje. Ovi pneumatici (koji su u principu kompletan točak automobila) izrađuju se tehnologijom precizne 3D štampe, čime se dobija izuzetna preciznost karakteristične lamelarne konstrukcije. Polazna ideja ostala je ista, konstruisati pneumatik koji se neće moći izduvati niti potpuno deformisati u svim uslovima vožnje. Uptis ima gazeći sloj i noseće elastične strukture izrađene od gume, poliestera, te karbonskih vlakana. Osim „osnovne“ karakteristike neprobojnosti, Uptis u isto vrijeme pruža bolju elastičnost i prigušenje vibracija nastalih kotrljanjem preko neravnina, čime se direktno dobija na udobnosti i voznim osobinama automobila. Ispitivanja na GM-ovom električnom modelu Bolt pokazala su da je novi pneumatik posebno otporan na prelaske preko ivičnjaka, udarnih rupa ili podloga bez asfalta (kaldrma, makadama i slično), što doprinosi bezbjednosti vožnje, jer Uptis uspješno „izdržava“ razne mehaničke udarce, koji kod klasičnih pneumatika izazivaju fatalna oštećenja, a „leže“ mu i putevi sa mnogo krivina.

 

Naravno, Uptis nije idealan prilikom upotrebe, jer su ispitivanja inženjera iz GM-a pokazala da pravi znatno veću buku kod vožnje pri velikim brzinama, a razlog jeste njihova „otvorena“ bočna struktura koja poput nekog „instrumenta“ stvara neugodnu „muziku“. Ipak, ovaj nedostatak kompenzuje se znatno boljim hlađenjem pneumatika i ravnomjernijim trošenjem gazećeg sloja usljed veće kontaktne površine sa podlogom u odnosu na klasične pneumatike. Manje habanje znači i manju upotrebu sirovina za proizvodnju novih pneumatika, a istovremeno i manje otpada usljed dugotrajnosti, što opet znači brže dostizanje cilja „nulte“ emisije štetnih gasova i vožnje bez nesreća kojem između ostalih teži i GM. Ovakvim pneumatikom eliminisala bi se potreba za rezervnim točkom u automobilima (ili odgovarajućim setom za popravku), čime bi se smanjili troškovi proizvodnje automobila, njegova masa, ali i troškovi uklanjanja i skladištenja istrošenih pneumatika, jer u Michelinu tvrde da se 20% njih „prerano“ odbacuje usljed pucanja ili neravnomjernog trošenja. Da su njihova nastojanja da izrade novi tip bezvazdušnog pneumatika ispravna Michelinu su pokazali rezultati upotrebe njihovog prethodnog X Tweel pneumatika na teškim radnim mašinama. Prema najoptimističnijim procjenama Uptis bi u serijsku upotrebu mogao da uđe već 2024. godine. Do tada, probušeni pneumatici ostaće jedna od najvećih „noćnih mora“ svakog vozača, koja se može izbjeći samo pažljivom vožnjom, pogotovo na našim lošim putevima. Ili da imate mnogo, mnogo sreće da ne „ostanete bez vazduha“.

 

PLUS

  • Veća elastičnost i prigušenje vibracija
  • Bolje prianjanje za podlogu i smanjeno trošenje gazećeg sloja
  • Otpornija na mehanička oštećenja, nema „bušenja“ pneumatika
  • Eliminiše potrebu za rezervnim točkom ili setom za opravku
  • Uvođenjem ovakvih pneumatika, za 20% smanjiće se „otpad“ od prerano odbačenih pneumatika usljed pucanja i trošenja
  •  

MINUS

  • Na većim brzinama stvaraju znatno veću buku usljed lamelarne konstrukcije
  • Još uvijek u fazi ispitivanja

 

Slabe tačke autonomnih automobila

Zadnih godina „bombardovani“ smo najavama o uvođenju takozvanih samovozećih (autonomnih) automobila, koji će nas sami odvesti na unaprijed određenu destinaciju. Pri tome, inženjeri nas konstantno uvjeravaju da su samovozeći automobili 100% bezbjedni, iako smo svjedoci da se svakodnevno mogu naći novinski članci koji govore o udesima koji su izazvali isti. Samoučeće neuronske mreže, koje su „mozak“ ovih automobila, trebale bi spriječiti svaku nepravilnost i grešku sistema, te se „odbraniti“ od takozvanih hakerskih napada. Međutim, istraživači sa nekoliko univerziteta otkrili su da se ovi automobili, pored „klasičnog“ hakovanja putem raznih električnih uređaja, mogu onesposobiti i jednostavnim oštećenjem saobraćajnih znakova. Naime, jednostavnim oštećenjem, zakretanjem, precrtavanjem i u krajnjoj liniji uklanjanjem, samovozeći automobil u potpunosti se „zbunjuje“. Primjer je znak „STOP“ koji, ako se na njega stavi par naljepnica, samovozeći automobil registruje kao ograničenje brzine od 45 km/h, a ne „obavezno zaustavljanje“, što potencijalno znači koban završetak vožnje. Ovakva i slična istraživanja, koja dokazuju „ranjivost“ samovozećih automobila, još dugo će iste ostaviti u fazi „probnog istraživačkog rada“. Bar se nadamo.

Datum objave: 30/10/2019
Komentarišite ovaj članak


Auto Shop Magazin

Facebook