Trovolumenska izvedba Opel Astre, protekle jeseni sa puno zanimanja dočekana je na poljskom, ruskom, hrvatskom,... ali i našem tržištu, na kojem limuzine poput Renault Meganea, Hyundai Accenta, Dacie Logan, ... bilježe konstantan rast prodaje. Treća generacije Astre Sedan, koja se proizvodi u Opelovim pogonima u poljskim Gliwicama, predstavljena je tri godine nakon aktuelnog „hatchback“ modela, kao automobil koji će svoje kupce tražiti uglavnom u istočnoj Evropi i Rusiji. Kako Opel već duži period dobro kotira na domaćem, bh. tržištu, ali i okruženju, a posebno u Hrvatskoj, gdje je Astra ubjedljivo najprodavaniji kompaktni model, sa velikim zanimanjem dočekali smo prvi test njegovog najnovijeg aduta.

Dizajn Astre Sedan do zadnjih vrata u potpunosti se oslanja na izgled kraćeg modela, koji je blago redizajniran početkom ove godine. Prednjim krajem dominira hromirana maska sa širokom letvicom, u koju je utisnuta karakteristična Opelova „munja“. Prepoznatljiva prednja svjetla, prozirnog kućišta i odbojnik sa stilizovanim centralnim otvorom za vazduh slučajnom posmatraču na prvi pogled ne otkrivaju o kojem modelu Astre je riječ. Tek pogled sa boka otkriva pravu istinu, odnosno izduženu siluetu sedme karoserijske varijante, koja dolazi nakon modela sa pet vrata, karavana, trovratne GTC izvedbe, brutalnog OPC-a, TwinTop coupe kabrioleta i praktičnog dostavnjaka. Limuzinu krasi proporcionalan i uravnotežen dizajn, dinamičnih linija, koje su vješto ukomponovane u skladne dimenzije - dužinu od 4.587 mm, širinu od 1.753 mm i visinu od 1.458 mm.

Zbog svega toga Astra Sedan izgleda dopadljivo iz kojeg god ugla da se pogleda. Naoko najveće promjene napravljene su na zadnjem kraju, na kojem pažnju privlače velika dvobojna zadnja svjetla, čija grafika podsjeća na aktuelnu Vectru. Debela hromirana letvica, koja se proteže čitavom dužinom poklopca prtljažnika, osim vizuelnog ima i praktičan zadatak, jer je predviđena da posluži kao rukohvat za podizanje poklopca. Zadnji odbojnik na sredini je utisnut, da bi se napravio prostor za registarske tablice, a kao zanimljiv detalj izdvaja se špicasti završetak središnje linije, koja Astru vizuelno dijeli po sredini. Najvažniji dio limuzinskih modela nesumnjivo je prtljažnik, u koji se može smjestiti čak 490 litara prtljaga, što je više nego dovoljno za porodične potrebe. Za one zahtjevnije u ponudi je preklapanje sjedišta, dobrodošao dodatak svim osobama sklonim povremenim selidbama ili većim kupovinama, obzirom da zapremina prtljažnika tada raste na 870 litara. Zamjerku bismo uputili jedino malom otvoru, koji otežava utovar kabastijih stvari i pristup u dubinu prtljažnika, te mehanizmu njegovog otvaranja, koji je zbog sigurnosti prtljaga moguće pokrenuti jedino pritiskanjem dugmeta na središnjem stubu.

Unutrašnjost sedmog izdanja Astre ne donosi puno novina, osim nešto kvalitetnijeg izbora materijala. Međuosovinski razmak od 2.703 mm, kao i sama platforma, preuzeti su od karavanskog modela, što je rezultiralo vrhunskom ponudom prostora u unutrašnjosti, a posebno na zadnjoj klupi, na kojoj se bez problema mogu smjesiti i putnici višeg rasta. Sjedišta su čvrsta i udobna, ali im nedostaje više bočnog oslonca, posebno ako se zna da je 1.6-litarski motor u stanju pružiti nešto angažovaniju vožnju od uobičajene. Središnji paket opreme Enjoy nudi gotovo sve što je potrebno za ugodnu vožnju, a u njegovom sastavu između ostalog nalaze se ručni klima-uređaj, radio CD uređaj, vazdušni jastuci za vozača i suvozača, te trokraki servo upravljač sa ukrasnim umecima. Testni model imao je i određene detalje dodatne opreme, odnosno vozačevo sjedište podesivo u šest smjerova, automatski klimu, radio CD MP3 audio-sistem, svjetla za maglu i metalik boju, zahvaljujući kojoj je ugođaj u vožnji podignut na još viši nivo. 

Pri provjeri voznih karakteristika naša testna Astra Sedan i pored nedostatka elektronskog programa stabilnosti, te ostalih sličnih pomagala, pokazala se kao veoma sigurno i izbalansirano vozilo, što opet treba zahvaliti dobro uravnoteženom ogibljenju u kombinaciji prednja McPherson i zadnja polukruta osovina. Pri brzoj izmjeni trake i konstantne izmjene pravca na limitu bi pokazala sklonost ka preupravljanju, što je s druge strane veoma lako kontrolisati. Pogonski agregat još je jedna od svijetlih tačaka našeg testiranog primjerka, jer zahvaljujući njemu i dovoljno preciznoj petostepenoj ručnoj transmisiji, Astra Sedan do 100 km/h stiže za 11,7 sekundi i ne zaustavlja se sve dok ne postigne maksimalni 191 km/h. U testni model bio je ugrađen dobro poznati Opelov 1.6-litarski benzinski agregat, koji iz zapremine od 1.586 ccm izvlači 115 KS, odnosno 155 Nm pri 4000 o/min.

U kombinaciji sa petostepenim manuelnim mjenjačem, djeluje iznenađujuće agilno već pri nižim obrtajima, dok se tjeranjem kazaljke preko 4.000 o/minuti, u njemu lako prepoznaju sportski geni. Osim kultiviranog rada, ovaj četverocilindraš pokazao se kao sasvim adekvatan pogon i za osobe sklonije nešto bržoj vožnji. Zbog respektabilnih brzinskih prosjeka Astra Sedan sa 1.6-litarskim benzinskim motorom za zaustavljanje koristi četiri disk kočnice potpomognute ABS-om. Ovakva kombinacija u vožnji djeluje veoma uvjerljivo, što potvrđuje i zaustavni put od 38,7 metara. Ono po čemu je 1.6-litarski agregat prepoznatljiv je i promjenjiva potrošnja, koja zavisno od načina vožnje varira od 5,3 do nepunih 10 litara. Nešto teža noga na gasu i zimski uslovi eksploatacije, kakvi su bili u našem slučaju, rezultirali su prosječnom potrošnjom od 8,2 litare na 100 kilometara, što je još uvijek prihvatljivo za ovu klasu automobila.