Prva generacija Focusa ST predstavljena je 2002. godine i bila je dostupna u trovratnoj, petovratnoj i karavanskoj verziji. Za pogon je koristila 2.0 Zeta atmosferski motor sa 173 KS i 195 nm obrtnog momenta, koji joj je omogućavao da uhvati „stotku“ za 8,2 sekunde i da dostigne najveću brzinu od 215 km/h. Druga je stigla 2005. godine i mogla se dobiti u trovratnoj i petovratnoj karoserijskoj verziji. Za pogon je koristila 2.5-litarski Volvov petocilindarski turbo motor sa sistemom varijabilnog otvaranja ventila. Švedski benzinac je raspolagao sa 225 KS i 320 nm, što je bilo dovoljno da se 1.400 kg težak ST od 0 do 100 km/h „ispuca“ za 6,8 sekundi i dostigne najveću brzinu od 241 km/h.

Uprkos više nego uzornim performansama ST-ov „petak“ je ipak ostao upamćeniji po enormnoj potrošnji, koja je u dinamičnom režimu vožnje s lakoćom dostizala 15 i više litara. Treća generacija Focusa predstavljena je 2011. a samo godinu dana nakon toga dobila je i sportski ST model, u dvije karoserijske verzije, kao petovratni hatchback i kao karavan. Za njen pogon je odabran savremeni 2.0 turbo benzinski motor sa 250 KS i 340 nm. Ubrzanje od 0 do 100 km/h svedeno je na 6,5 sekundi, dok je najveća brzina povećana na 247 km/h. Sa redizajnom Focusa iz 2014. godine Ford je po prvi put u svojoj istoriji u jedan ST model ugradio dizel motor. Čast da brani boje sportskih dizelaša dobio je novi 2.0 TDCi četverocilindraš, koji raspolaže sa 185 KS i 400 nm. Ford je tako ponudio svoj odgovor na Volkswagen Golf GTD, Seat Leon FR Plus i Škodu Octaviu RS, koje pogoni 2.0 TDI motor sa 184 KS, te Peugeot GT čiji 2.0 BlueHDi razvija 180 KS. S vana se benzinski i dizel Ford Focus ST ne razlikuju ni po jednom jedinom detalju. Nema čak ni jednostavne oznake sa slovom „d“ koja bi slučajne posmatrače, kao kod nekih konkurenata, asocirala da se pod poklopcem motora umjesto benzinca, sada nalazi i dizelaš.

Ta enigma je aktuelna sve dok se ne pritisne start/stop prekidač sa desne strane trokrakog upravljača i iz mirovanja ne probudi Fordov novi adut. Dok je hladan, Duratorq motor zvuči poprilično grubo i pomalo sirovo. Kada postigne radnu temperaturu postaje osjetno milozvučniji. Njegov zvuk tada dobija na dubini, a svaki odlučniji pritisak na papučicu gasa u kabini se čuje kao potmulo režanje. Nije to britko i oštro kao u slučaju benzinca, ali sasvim dovoljno da se uzburkaju sportske strasti. Da je stvoren za uživanje u vožnji ST poručuje i svojim dizajnom. Karoserija petovratnog Focusa, koja u standardnoj verziji uglavnom privlači ozbiljnije kupce, u ST izdanju izgleda primamljivo. Glavni „krivac“ za tu činjenicu je svakako veoma atraktivna boja, koja zavisno od intenziteta sunčeve svjetlosti čas izgleda kao da je žuta, a čas narandžasta. Fordovi „mišići“ su dobro vidljivi na profilisanom prednjem braniku, sa propusnijom, saćastom maskom hladnjaka, dok je zadnji branik ukrašen jednim od najljepših izduvnih otvora u kompaktnoj klasi. Na pragovima su uobičajena plastična proširenja, koja vizuelno spuštaju automobil, a na petim vratima veliki spojler sa dva otvora, koji usmjeravaju protok vazduha oko zadnjeg dijela vozila. U cijelu priču se odlično uklapaju i lakirani 18-inčni alu naplaci u obliku pahuljice. Šlag na tortu su modernistička LED prednja dnevna i zadnja svjetla, čiji je zadatak da obezbijede bolju uočljivost ST-a, kako noću, tako i danju. To bi trebalo biti sasvim dovoljno za automobil koji se nalazi na pola puta između standardog Focusa i brutalnog RS modela. Da nije šminka bez pokrića, dizelski ST pokazuje od samog starta. Dvolitarski motor 400 nm isporučuje u rasponu od 2.000 do 2.750 obrtaja, dok je maksimalnih 185 KS dostupno na 3.500 obrtaja.

To u praksi znači da će nakon svakog jačeg pritiska na papučicu gasa ST krenuti iznenađujuće silovito. U prvoj i drugoj brzini prednji točkovi će na klizavijim i prljavijim podlogama s lakoćom „strugnuti“ po asfaltu, a ako se nastavi u istom ritmu, isti efekat je moguće postići i u trećoj brzini. Siline ima i u ostalim brzinama, ali je ona očekivano manja nego u startu. Za razliku od 165 KS jačeg RS-a (ima 70 nm više) koji ima 4x4 pogon, ST 400 nm obrtnog momenta na prednjoj osovini obuzdava elektronski, pomoću eTVC elektronske blokade diferencijala i „sportskog“ ESP-a, koji se može isključiti prekidačem sa desne strane upravljača. Kada se ESP „isključi“, u pozadini ostaje da radi eTVC, jer bi u suprotnom bilo teško iskontrolisati pravu erupciju snage na koju je dvolitarski dizelaš spreman od niskih obrtaja. Da je kojim slučajem taj ritam u stanju održati i iznad 3.000 obrtaja (crveno počinje na 5.000 o/min), dizelski ST bi bio ravnopravan sa benzinskim, ali nije i to se najbolje vidi ako se uporede performanse. Za ubrzanje od 0 do 100 km/h dizelašu je potrebna 8,1 sekunda, dok benzinac to čini za 6,5. I maksimalnih 217 km/h je značajno manje nego 248 km/h koliko može da dohvati benzinac. No benzinac ni teoretski ne može 100 kilometara preći sa samo četiri litra goriva, a dizelašu to uspijeva s lakoćom. Uz gas do poda, sa dosta silovitih ubrzanja i kočenja, na testnoj stazi, uspjeli smo prosjek podići iznad devet litara. No čim bi smirili strasti i vratili se u normalan, svakodnevni ritam, prosječna potrošnja bi s lakoćom padala na sedam, šest i manje litara.

Prateći ritam saobraćaja na magistrali prosjek se brzo svodi na od Forda obećana četiri litra. Mada kod automobila poput ST-a potrošnja nikada nije primarna stvar, prijatno je znati da moćan motor poput Fordovog 2.0 TDCi dizelaša po potrebi može da bude i veoma ekonomičan. Ta činjenica je i bitna, jer ST pokušava da bude sportski automobil, kojeg ćete s punim pravom u jednom danu moći izvesti na trkačku stazu, a nakon toga s njim krenuti u obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Sa običnim Focusom ili RS-om, te dvije stvari ćete teško spojiti na tako ugodan i ekonomičan način kako je to moguće u ST-u. Tu činjenicu treba uzeti i kao najjači adut Fordovog kompakta, za kojeg u testnom izdanju treba izdvojiti 53.923 KM.
Egida ili potpis 1.
Skraćenica ST u imenu Focusa označava pojmove Sport i Technology.
 

ENTERIJER
Ljepote ima i u jednostavnosti
Pomalo zaboravljena digitalna jednostavnost u Focusu ST nas je na prvi pogled iznenadila, ali je svoj puni smisao dobila sa svakim novim kilometrom, koji nam je pokazao da je vožnja automobilom zadovoljstvo na koje ne utiče multimedija...
Činjenicu da je na tržištu već pet godina Focus najteže skriva u enterijeru. Monohromatski displeji sa zelenim pismom odavno su stvar prošlosti u većini evropskih modela. Ni jednostavna grafička podloga analognih instrumenata ne djeluje više tako moderno, a mnogi konkurenti u sportskim modelima poput testnog serijski nude savremenije multimedijalne uređaje od Fordovog Radio CD/MP3 sistema, sa 3,5 inčnim dvorednim displejom, šest zvučnika i daljinskim komandama na upravljaču. No ništa od navedenog nije nam zasmetalo u testnom modelu. Štaviše, takvo uređenje nam se učinilo idealnim za njega, jer nam je omogućilo da na pravi i pomalo zaboravljeni način sagledamo ST kao sportski automobil, a ne kao „tablet na točkovima“. U tom nastojanju su nam svesrdno pomogli mesnati trokraki upravljač čiji oblik, preciznost i osjećajnost treba iskreno pohvaliti. U ugodnom sjećanju nam je ostala i ručica veoma preciznog šestostepenog mjenjača, koji s lakoćom klizi kroz sve brzine. Pohvale zaslužuju i dolična Recarova sjedišta koja odlično drže tijelo u zahtjevnoj i dinamičnoj vožnji. S druge strane su i veoma udobna i ugodna za svaki dan.

U sportskom duhu su i aluminijumske nožne papučice, a svoj efekat daje i tamni strop. Praktičan karakter Focus je opravdao mnoštvom korisnih pretinaca i odlagališta za sitnice. Prtljažnik zapremine 363 litra čini se sasvim dovoljnim za svakodnevne potrebe. Ako zatreba, zadnja klupa se može preklopiti u omjeru 60:40 i tada se dobijaju 1.262 litra prtljažnog prostora. Kome treba više Focus ST je dostupan i u praktičnijem karavanskom izdanju.