Nakon 4 leta i 19 sati provedenih u zraku konačno smo sletjeli u glavni grad Namibije, Windhoek koji je, posebno naglašavamo, treći najčišći grad na svijetu.  Po izlasku sa na baš velikog aerodroma sjeli smo u Toyotin kombi koji je po namibijskim makadamskim cestama ''namotao'' barem 300.000 km. Usprkos tome i dalje sigurno grabi prašnjavim i neravnim cestama...Poslije pola sata vožnje stižemo na odredište. U nevjerici gledamo šatore sa platnenom kabinom za tuširanje iznad koje je posuda sa vodom dovoljna za 5-6 minuta kupanja. Logično, pritisak vode je slab jer sve ide po principu slobodnog pada..

Onako umorni i nismo bili baš oduševljeni ''na prvu'' ali se kasnije pokazalo da Toyotina organizacija ima puni smisao. Noć smo proveli sa savršeno zatvorenim šatorima jer u strahu su velike oči. Tokom noći mnoge su životinje njuškale naše prebivalište što u početku nije bilo baš prijatno. Ali, slijedeći detaljna uputstva organizatora sve je prošlo u najboljem redu. Ujutro su mnogi rekli da su trpjeli nuždu jer se nisu usudili ići do obližnjeg zajedničkog WC-a. Noć je bila neočekivano hladna i mračna pa smo shvatili da nam poklonjene jakne, kape i baterijske lampe nisu bili slučajno na popisu. Kasnije će se ispostaviti da su nam dobro došle kreme za sunčanje i šeširi...
Prvi dan, ili bolje rečeno noć, u Namibiji bio je predviđen za detaljnu press konferenciju i prikladnu večeru. Press konferencija je održana u presušenom riječnom koritu prirodnog rezervata Naankuve što je samo po sebi nesvakidašnji događaj. Tokom večere smo saznali da WiFI uređaj ne radi te da budemo spremni na 3-4 dana života u off-line režimu. Kasnije smo zaključili da u ovoj, najblaže rečeno, vukojebini, nema ni običnog GSM signala. Ujutro smo vidjeli da se na horizontu ne vidi ni jedna jedina antena. Mnogi su smatrali da će im bez Interneta i mobitela propasti sve u životu. Koja zabluda! Već drugi i treći dan u izolaciji pokazao se kao pun pogodak. Do kasno u noć smo se družili uz logorsku vatru i pričali razne anegdote iz života. Pogotovo poslije 3-4 čašice viška. Istaknimo da se organizator pobrinuo da nam ama baš ništa ne nedostaje- od jela do svih mogućih vrsta pića. Moramo reći da je iz nekih drugih grupa bilo razmaženih novinara koji su tražili smještaj u čvrstom objektu. Tada su organizatori pozvali i našeg vođu puta, Aleksandru Gaovac iz Toyote Srbija da ode u nekakvu udaljenu kuću. Ona je u duhu pravog domaćina takvu ponudu odbila te je cijelo vrijeme bila sa nama. Svaka čast! 

Sljedeće, ledeno, jutro, poslije kraće vožnje u otvorenom Land Roveru ugledali smo testnu flotu sačinjenu od novih Hiluxa svih raspoloživih boja. Novinari su na raspolaganju imali single cab i double cab karoserije s tim da se kupcima nudi i extra cab. Prije polaska na vožnju naš vodič Daniel, zvani Šakal, odmah nas je upozorio na barem 6 smrtonosnih zmija ali na sve druge opasnosti s kojima se možemo sresti. Usput, Šakal je rođen u Namibiji ali je njemačkog porijekla te je kao takav jedan od rijetkih bijelaca. Njemačko porijeklo otkriva i ''bolesna'' preciznost- sve se moralo odvijati po zadanoj satnici bez ikakvih odstupanja. Prošlost ove mlade afričke države otkrivaju i radio stanice koje sve odreda ''pričaju'' na njemačkom jeziku. Kasnije smo se uvjerili da je komunikacija sa lokalnim stanovništvom i na engleskom jeziku odlična. 
Malo po malo došao je red da se pobliže upoznamo sa novim Hiluxom. Već se na prvi pogled vidi kako 8. generacija Hiluxa spada u razred globalnih prevoznih sredstava. Na prednjem dijelu primjetan je Toyotin dizajnerski potpis koji je postao standard za putničku gamu modela. Skuplje verzije dolaze sa modernim svjetlosnim grupama koje podrazumijevaju gotovo neizostavna dnevna LED svjetla. Novi aluminijski točkovi od 17 i 18 inča druga su poveznica sa modernim putničkim automobilima. Takvo što do sada nije spojivo sa pick-up vozilima.

Otvaranjem vrata odmah se opaža ogroman skok u odnosu na sada već prošlu generaciju. Instrument tabla, baš kao i cijeli putnički prostor kao da su transplantirani iz udobne porodične limuzine. Kožni volan sa komandama na volanu, 7 inča veliki LCD displaj osjetljiv na dodir, moderne kontrole klima uređaja samo su neki od modernih detalja. Odmak od teretnih radnih mašina više je nego očit. No, poboljšanjima tu nije kraj. Ergonosmski postavljene komande i uzorna zvučna izolacija sve dižu na još viši, pomalo neočekivan, nivo.  Sve u svemu estetski dojam, kako s vana tako i unutra, vrlo je upečatljiv.
No, glavne vrijednosti novog Hiluxa skrivene su ispod lima. Barem za sada europski kupci neće morati razmišljati o pogonskom agregatu jer je u ponudi samo jedan- 2.4 litreni turbo dizelaš izlazne snage 150 KS. Za pohvalu je i maksimalna vrijednost obrtnog momenta čijih je 400 Nm na raspolaganju u inervalu 1.600 – 2.000 obr/min. Verzije sa pogonom 4x2 dolaze sa manuelnim mjenjačem sa šest stepeni prenosa dok one sa efikasnom 4x4 transmisijom mogu, uz adekvatnu nadoplatu, poručiti sa novom generacijom automatskog mjenjača sa istim brojem stepeni prenosa. Logično, Hilux sa 4x4 pogonom ima okretni prekidač pomoću kojeg se bira distribucija snage na zadnju osovinu, obje ili redukcija. U ekstremnim slučajevima može se koristiti elektromagnetna blokada centralnog diferencijala koja ostaje aktivna do 50 km/h. Organizator je pripremio više nego zanimljiv itinerer. Na dugim dionicama smjenjivao se grubi i fini makadam, isušena riječna korita, oštro kamenje i kao šlag na tortu vožnja preko 7. najveće pješčane dine na planetu. I poslije slijeganja utisaka ni sada se baš ne možemo odlučiti koji je od tri dana vožnje bio uzbudljiviji. Zbog veličanstvenog prizora kada smo se preko najstarije pustinje na svijetu stare 42 miliona godina , Namib, probili do obale Atlanskog okeana možda je baš posljednja dionica bila najupečatljivija. Vožnja po pijesku, čije su čestice zapravo savršene kugle mikronskog prečnika, je nešto što je teško opisati. Mala greška sa gumama ispuhanim na 0,8 bara znači zaglavljivanje ili spadanje gume sa naplatka. Nimalo prijatno na +45°.

Iako potpuno serijski testni automobili svi su uspješno savladali cijelu dionicu te se na kraju parkirali na rubu Atlanskog oceana. Tu i tamo poneka ogrebotina, 5-6 razbijenih vjetrobranskih stakala, nekoliko All Terain uništenih guma i par registarskih tablica izgubljenih u pijesku najbolje su oslikavali s kakvim sve naporima novi Hilux može uspješno izaći na kraj. Nas je posebno oduševio ovjes čija je udobnost bliže automobilima nego terenskim vozilima. Zbog toga smo bili sumnjičavi u off-road sposobnosti. Strah je bio bezrazložan jer smo se uvjerili da je Hilux na zapanjujuće teškim terenima jednako sposoban kao legendarni Land Cruiser.
Konstruktori su veliku pažnju posvetili razvoju nove šasije. Postignuta je znatno veća otpornost na torziono uvijanje a usput je poboljšana nosivost. U najveći i najpraktičniji tovarni prostor u klasi može se utovariti 1 tona tereta dok se na kuku može spojiti prikolica ukupne težine do 3,5 tona.
Gotovo pola vijeka egzistiranja na tržištu ostavilo je pozitivan trag u svim detaljima, pogotovo na polju aktivne i pasivne sigurnosti. Do prije nekoliko godina niko nije mogao pretpostaviti da će jedan pick-up, između ostalog, imati sistem za nadzor ne namjernog napuštanja kolovozne trake. Hilux 8. generacije ga ima a tu su i pomoć pri kretanju ubrdo, ESP, ABS i kao kruna svega Pre-Collision sistem sa detekcijom pješaka. Nema sumnje da su došla neka nova vremena.

Prvih 7 generacija japanskog pick-up-a našlo je put do 18 milijuna zadovoljnih kupaca. Od toga je na Starom kontinetu plasirano 815.000 primjeraka što Hilux čini najpopularnijim pick-up-om u ovom dijelu svijeta. Nakon naših iskustava iz Nabije slobodni smo zaključiti da će i dalje ostati tako.