Konačno dvije dobre stvari. Prva je što smo dočekali da isprobamo dugoočekivani kompakt Hyundai i30. A druga je, što se to desilo relativno blizu, u Srbiji, tačnije u Vojvodini. Nakon icscrpljujućih prezentacija u zemljama u kojim se ne govori naš jezik, konačno jedna prezentacija u regionu, i to odlično organizovana prezentacija.

Krenimo redom. Hyundai i40 iz Sarajeva sa četiri putnika i hrpu prtljaga kreće ka Beogradu. Nekoliko kilometara iza Zenice zaustavlja nas policijski presretač uz obrazloženje da smo išli prebrzo, te da su nas čak jedva stigli. Vozač je ostao bez nešto novca, ali je zadržao vozačku dozvolu. Da za našeg vozača nesreća bude veća, susret sa policijom istog dana imao je na putu između Beograda i Novog Sada gdje je opet morao ostaviti nešto veću količinu novca, ali opet zadržao vozačku dozvolu. U Beograd smo stigli za 6 sati, prilično svježi jer je karavanska izvedba modela i40 omogućila da se u kabini «rastežemo i protežemo» koliko nas je volja. Po dolasku u Beograd dočekuju nas ljubazni domaćini iz Hyundai Auto Beograd i obavještavaju nas da je većina kolega iz ostalih zemalja već na putu ka Novom Sadu u testnim modelima i30.

„Benzinac sa sto konja“

Nismo imali mnogo izbora, pa nam je za prvu vožnju ostao model pokretan 1.4-litarskim benzinskim agregatom sa 100 KS. Dok smo se pokušavali snaći na ulicama Beograda uz pomoć navigacije i naći put ka Novom Sadu, nismo previše obraćali pažnju na ono što nas je dočekalo u modelu. Samo, učinilo nam se u početku da je agregat u modelu «malo lijen». No, kasnije smo shvatili da je u pitanju subjektivni osjećaj nakon  višesatne vožnje u modelu i40 koji ima mnogo više «konja u ergeli». Kada smo na autoputu i30 usmjerili u pravcu Novog Sada, mogli smo se opustiti i odahnuti od mogućih i čestih beogradskih gužvi, te s većom pažnjom obratiti pažnju na ono što nas je dočekalo unutar automobila.Prvo smo grubo rukama pristikajući materijale i plastike u unutrašnjosti pokušali osjetiti kvalitet izrade i ostali smo prilično šokirani. Ne zbog negativnog, nego zbog izuzetno pozitivnog dojma. Znali smo po fotografijama koje smo vidjeli, da je i30 automobil koji je korak naprijed za cjelokupnu kompaniju, no uživo sve izgleda dosta kvalitetnije. A uz kvalitet izrade u korak ide i estetski segment, jer su u unutrašnjosti svi djelovi složeni da budu elegantni ali istovremeno i neupadljivi. I hvalili bi mi još unutrašnjost, ali da ne pretjerujemo. Postoji jedna stvar koja nam se nije svidjela, a riječ je o displeju na centralnoj instrument tabli, izrađenom u monotonoj plavoj boji koju smo vidjeli na nekim prethodnim modelima Hyundaia, ali ne i na Elantri i i40-ki. Ovaj detalj je jedini koji u unutrašnjosti izgleda jeftino i mogao bi biti promjenjen, no u pitanju je stvar ukusa i većini, vjerujemo da neće smetati. Možda smo stekli takav utisak jer su svi ostali detalji bili odlično složeni. Ono što nas je oduševilo je mnoštvo pretinaca za odlaganje sitnica i njihov raspored.

Kompakt sportskih linija

Nakon dolaska u Novi Sad «tridesetku» smo detaljno osmotrili i izvana, te opet ostali prijatno iznenađeni. Model je lijep na slikama, a uživo još ljepši. Automobil sam po sebi djeluje dosta šroko, sa naglašenim i agresvnim svjetlosnim sekcijama. U jednom momentu imali smo priliku uporediti prvu i novu generaciju i30 i odmah smo zaključili da napredak, ne da je evidentan, nego je ogroman u svakom smislu. Pored novog i30, stari model djeluje ružno. Šalili smo se sa kolegama novinarima iz regiona da  Hyundai za atraktivnost i30-ke treba zahvaliti  BMW-u, zbog Tomasa Birklea koji potpisuje dizajn novog Hyundai modela, a koji je zanat izučio u BMW školi. Ako je stari model bio korektan i suzdržan, novi je atraktivno moderan i pomalo futuristički. Nije čest slučaj da jedan kompakt privlači poglede prolaznika, a i30 je to činio i vjerujemo da će činiti.

Zvučna izolacija – stvarni test

Drugi dan smo željeli dizelski model i dočekao nas je model sa 1.6 litarskim CRDI agregatom koji isporučuje 128 KS. Agilnost i dizelski agregat su nam još više pod kožu uvukli ovaj model. Stajali smo na semaforu, a pored nas jedan bučni kamion. Imali smo spuštena stakla na prozorima zbog vojvođanskog sunca koje je prilično grijalo, a klimu nismo palili jer nije bilo potrebe. Zatvorili smo prozore i kamion pored nas je nestao. Tačnije nestala je njegova buka, a kamion je čekao na zeleno svjetlo baš kao i mi. Opet spuštamo prozore i podižemo i komentarišemo kako je zvučna izolacija zaista na visokom nivou. Upravu su nam o tome govorili na prezentaciji dan prije i ispostavilo se da je tačno. U tom momentu smo se sjetili da su nam govorili o još jednoj zanimljivoj stvari na prezentaciji: tri načina rada upravljača. Pokušali smo naći dugmić na kojem ćemo to promjeniti i isprobati opcije normal, comfort i sport. U desnom, donjem dijelu upravljača je mala tipka na kojoj se podešava upravo ova mogućnost. Očekivali smo nikakvu ili malu razliku, no desilo se da je promjena moda upravljača, uveliko mjenjala odaziv upravljača. Nevjerovatan osjećaj takvo nešto doživjeti na jednom kompaktnom modelu.  Brzo smo došli do Subotice i provozali se ulicama u centru grada. Bez ikakvih problema smo se provlačili između automobila, te smo teško osjetili rast i30 u odnosu na prvu generaciju.

Uskoro u BiH

Kraj vožnji smo dočekali samo s jednim pitanjem, koja će biti cijena ovog automobila na našem tržištu ? Precizan odgovor nismo mogli dobiti, ali nagovjestili su nam da bi novi model trebao biti skuplji nekoliko hiljada od prve generacije. Dakle oko 25 000 KM, a u BiH će doći vjerovatno u junu. Ako uzmemo u obzir cijenu i ono što nudi i30, itekako se isplati imati ovaj automobil, još ako tome dodamo petogodišnju garanciju, dizajn koji neće zastariti nekoliko godina sigurno, onda je kupovina ovog automobila itekako isplativa. Nakon i30, nas je čekao i40 i povratak u Sarajevu. Na povratku nismo imali problema sa policijom zbog prebrze vožnje, ali jesmo sa bosanskohercegovačkim carinicima koju su nam preturali stvari i negodovali zbog opreme koju smo nosili.