Prva generacija Mazde 3 predstavljena je 2003. godine kao nasljednik kompaktnog modela 323, koji je za 39 godina prošao kroz devet faza razvoja i proizveden u čak 10,5 miliona primjeraka. Skrojena po „zoom-zoom“ dizajnerskom receptu, prva „trojka“ je otvorila novo poglavlje u razvoju proizvođača iz Hirošime, koji od tada igraju puno zapaženiju ulogu na evropskom tržištu. Druga generacija predstavljena krajem 2008. godine na sajmu automobila u Los Angelesu, na naše tržište je stigla nedavno, a imali smo ju priliku testirati u SportSedan TX Plus verziji, sa osnovnim 1.6-litarskim benzinskim agregatom od 105 KS.

Dizajn nove „trojke“ je evolucija prethodnog modela, sa znatno poletnijom i dinamičnijom karoserijom, koja i u „sedan“ verziji nudi puno više sportskog duha. U naoko jednostavno podmlađivanje Japanci su uložili puno truda i znanja, da bi dobili automobil, koji će jednako biti prihvaćen u Japanu, Americi, ali i u Evropi. Nova „trojka“ izgleda kao da je izvajana iz jednog komada lima, što je velikim dijelom rezultat 304 sata provedena u vazdušnom tunelu testnog centra Mazda Miyoshi. Veliki trud potvrđuje i koeficijent otpora vazduha od samo 0,28, jedno od najboljih dostignuća u kompaktnoj klasi. Najupečatljiviji dio automobila je prednja maska, sa atraktivnim „kosookim“ svjetlima i velikim otvorom za hlađenje motora. S bokova se ističe kupeovska forma krova skladno spuštena ka zadnjem dijelu, koji skriva prtljažnik osnovne zapremine od 430 litara.

Za razliku od podmlađene vanjštine, enterijer „trojke“ je u potpunosti nov i izveden po uzoru na aktuelnu Mazdu 6, te kao takav nudi odličan balans između estetike, funkcionalnosti i jednostavnog opsluživanja komandi. Dizajnom se priklanja dinamičnijim vozačima, koji preferiraju „radno“ okruženje sa mnoštvom oku interesantnih, ali nadasve funkcionalnih detalja. Japanska perfekcija i smisao za ergonomiju osjete se odmah po ulasku. Bez obzira na „gabarite“ vozač lako nalazi idealan položaj u udobnim sjedištima, koja su presvučena kvalitetnim i veoma prozračnim materijalom. Trokraki upravljač sa brojnim daljinskim komandama izveden je u sportskom duhu, kao i ručica mjenjača, postavljena visoko, nadohvat desne ruke. Da je „trojka“ automobil ofanzivnog duha, otkriva i pogled na instrument tablu sa analognim instrumentima smještenim u tri odvojene duplje, sa atraktivnim crveno-plavim pozadinskim osvjetljenjem.

Početni skepticizam u pogledu mogućnosti najslabijeg 1.6-litarskog agregata razbija prva vožnja zavojitim planinskim putevima. Japanska limuzina je još jedan od dokaza da je za potpun vozački užitak najvažnija uspješna sinergija između upravljača, mjenjača i motora. Kod „trojke“ su ova tri elementa perfektno usklađena, a kada se tome još doda uvjerljivo podvozje u kombinaciji McPherson-multilink sa gumama dimenzija 195/65 R15 i težinom od samo 1175 kg, onda dobijete jednu od najdinamičnijih kompaktnih limuzina. Naravno, dinamika je u skladu sa mogućnostima osnovnog agregata u ponudi, čijih 105 KS i 145 Nm obrtnog momenta na papiru ne nude mnogo. U praksi se ovaj motor nameće kao idealan izbor za pokretanje japanske limuzine, najviše zbog nevjerovatne elastičnosti. Kod većine konkurentskih automobila vožnja u petoj brzini pri 30 km/h bila bi propraćena „gušenjem“ motora, ali kod Mazde to nije slučaj. Pritiskanje gasa u datim uslovima prati prvo lagano, a zatim i sve silovitije ubrzanje do maksimalnih 188 km/h, koji se na mjeraču brzine slučajno ili ne očitavaju kao 200 km/h.

MOTOR:
Peta brzina za Ginisa
Linijski 1.6-litarski MZR četverocilindraš u prethodnom modelu je bio nosilac prodaje, a za njega se odlučivalo čak dvije trećine kupaca „trojke“. Riječ je o modernom i uglađenom motoru sa dvije bregaste osovine u glavi pokretane lancem, koji pri 6.000 o/min razvija maksimalnih 105 KS, dok je najveći obrtni moment od 145 Nm ostvariv pri za 16-ventilske agregate tipično visokih 4.000 o/min. I pored toga, njegova najizražajnija osobina je elastičnost, koja se ogleda u činjenici da je u petom stepenu prenosa pri samo 30 km/h moguće tečno ubrzavati. U pozitivnosti 1.6-litarskog agregata možemo uvrstiti i prosječnu potrošnju, koja je i pored nimalo štedljive vožnje na kraju iznosila prihvatljive 8,3 litre goriva.   

Odlično proračunati petobrzinski mjenjač je san svakog na dinamiku orijentisanog vozača. Dugačka ručica odlično pristaje u ruke, a brzine se biraju tečno i uvjerljivo, posebno pri višim obrtajima, kada elektronika „međugasom“ sprečava oscilaciju obrtaja i omogućava održavanje dinamičnog tempa. Za kompaktnu limuzinu, koja uglavnom cilja na porodične ljude, to je više nego dovoljno, mada sa onim što u vozačkom smislu nudi Mazda 3 sigurno neće biti razočarani ni mlađi, avanturizmu skloniji vozači.Mazda 3 sedan trenutno je jedna od najboljih kompaktnih limuzina u svom segmentu, čiju vrhunsku izvedbu potvrđuje i cijena od 42.000 KM, koliko je koštao testni model, sa najbogatijim paketom opreme. Ljubiteljima „japanaca“ za utjehu je podatak da isti model sa osovnim CE paketom košta 34.700 KM, ali i činjenica da je  „trojka“ jedan od najcjenjenijih automobila u klasi sa malim padom vrijednosti.