Naslovna > Retro > Najbolji za sva vremena
FOTO GALERIJA (14)

McLaren F1 20 godina

Najbolji za sva vremena

Iako 2010. puni 20 godina postojanja, McLaren F1 je još uvijek najbrži atmosferski automobil na svijetu. Model F1 GTR osigurao je McLarenu da važi za jedinog proizvođača automobila koji je osvojio F1 Svjetsko prvenstvo, Indianapolis 500 i 24 sata Le Mansa. McLaren F1 je bio i prvi proizvodni drumski automobil koji je koristio punu monocoque šasiju od karbonskih vlakana. Ne ovdje se ne završavaju posebnosti ovog sjajnog sportskog automobila, već upravo suprotno, tek počinju...

U 1988. godini McLaren donosi odluku da se proširi iz Formule 1 i dizajnira i proizvede najljepši i najbolji sportski automobil koji je svijet ikada vidio. U martu 1990. prvi put se sastao tim koji je stvorio McLaren F1, koji je većina automobilskih analitičara proglasila jednim od najboljih automobila svih vremena. Njegova ekskluzivnost, tehničke inovacije, trkaća orijentisanost, revolucionarna konstrukcija i izvanredno iskustvo u vožnji pretvorili su ga u istinsku ikonu autoindustrije. Samo dvije godine kasnije, tačnije 28. maja 1992. u Monaku je svečano lansiran McLaren F1, a prvi serijski primjerak dostavljen je ponosnom vlasniku u decembru 1993.

 

 

 

 

McLaren je pionir upotrebe karbona u automobilskoj industriji. On je u Formuli 1 bio prvi tim koji je koristio šasiju od karbonskih vlakana i to sada već davne 1981. godine. Devet godina kasnije, identična Formula 1 tehnologija iskorišćena je za razvoj i izradu monocoque karbonske šasije za McLaren F1. Dobijena struktura težila je samo 100 kg, a istovremeno je pružala najviši nivo čvrstoće i bezbjednosti. Recimo i to da su jedna gola vrata težila samo 7 kg. Ultrasportski F1 ujedno je definisao filozofiju McLaren drumskih automobila: mala težina, nizak polarni moment inercije, vrhunski kvalitet izrade i komponenti, te inovativni dizajn, a rezultat je i više nego izvanredan doživljaj u vožnji.

 

 

I u enterijeru McLaren F1 nije skrivao svoju povezanost sa najbržim cirkusom na svijetu. Najupadljiviji je svakako središnji položaj vozača, koji osigurava vrhunsku vidljivost i beskompromisnu kontrolnu poziciju, a da bi se ispunili i zahtjevi za svakodnevnu vožnju, F1 je nudio i odličnu ponudu prtljažnih odlagališta, od kojih bočni izazivaju najviše pažnje. Sve to je naravno i koštalo, tako da je F1 lansiran po cijeni od 540.000 britanskih funti, odnosno nešto preko 640.000 eura. U 1994. i tokom sljedeće četiri godine izrađeno je 64 primjerka modela F1, verzija F1 LM svjetlo dana ugledala je u pet primjeraka i dok je ekskluzivni F1 GT produkovan u samo tri jedinice. Za potrebe trka izrađeno je i 28 modela F1 GTR, kao i dodatnih šest prototipova.

 

 

S obzirom na to da je McLaren F1 razvijan još dok je bolide F1 pokretao Hondin agregat, kreator McLarena F1 Gordon Murray vodio je opsežne pregovore sa Hondom, da bi od japanskog proizvođača dobio adekvatan agregat. Sa Ayrtonom Sennom nekoliko puta je posjećivao Hondin Tochigi razvojni centar, a isprobani su i neki od automobila, kao što je Honda NSX, čije su određene karakteristike trebale biti implementirane i u novi McLaren F1. Pri tome se najviše mislilo na kvalitet vožnje i upravljivost. Tokom razgovora Hondi je upućen zahtjev za izradu potpuno novog 4.5-litarskog V10 ili V12 motora, ali Hondine čelnike niko nije mogao uvjeriti da će Mclaren F1 biti isplativ eksperiment. Tako je donesena odluka da se F1 opremi BMW-ovim motorom, tačnije 6.1-litarskim atmosferskim monstrumom, čijih je 12 cilindara postavljeno pod uglom od 60 stepeni. Aluminijumski blok i glava, četiri bregaste osovine, četveroventilska tehnologija, te sistem podmazivanja suvim karterom, rezultovali su sa 627 KS postignutih pri 7.400 o/min. Identičan agregat pokretao je BMW V12 LMR prototipove u periodu između 1998. i 2000. godine.

 

 

Ipak, nije bilo sve onako kako je Murray planirao, jer BMW-ov motor bio je 14% snažniji i 16 kg teži od originalne specifikacije. Naime karoserija od karbonskih vlakana i monocoque šasija zahtijevali su znatnu toplotnu izolaciju motora, a Murrayeva solucija je bila da na liniju motornog odjela postavi visokoučinkoviti toplotni-reflektor: ni manje ni više nego zlatnu foliju. Za ovaj zadatak na svakom automobilu je bilo iskorišćeno oko 25 g zlata. Same performanse ovog automobila mogle su se samo naslućivati, a prva mjerenja su potvrdila sve ono što su u McLarenu težini. McLaren F1 do 100 km/h je sprintao za samo 3,2 sekunde, da bi se zatim zaustavio tek na vrtoglavih 390 km/h. Naravno tajna ovakvih performansi ležala je u odličnom omjeru mase i snage, jer je kod F „jedinice“ 550 KS bilo zaduženo za masu od jedne tone. Godine 1994. McLaren razvija trkaće verzije F1 modela sa kojima će se takmičiti u FIA GT1 kategoriji u sezoni 1995. I pored toga što je dizajniran i razvijen u periodu od samo tri mjeseca, F1 GTR u svom debiju osvojio je ne samo GT1 prvenstvo, već i 24 sataLe Mansa.

 

 

McLaren nije samo pobijedio, nego je dominirao kišom natopljenom stazom Le Mansa, završivši na 1, 3, 4, 5. i 13. mjestu. Pobijedio je F1 GTR, kojim je upravljala posada J.J. Lehto, Yannick Dalmas i Masanori Sekiya. Svakako, Mclaren F1 je i danas zasigurno najbolji automobil na svijetu, iz prostog razloga što poslije njega nije napravljeno ništa slično što bi donijelo toliko tehničkih i tehnoloških novina. Do 1998. proizvedeno je ukupno 107 primjeraka McLarena F1, a koliko je ovaj automobil danas cijenjen, najbolje govori podatak da je u oktobru 2008. godine jedan model na aukciji prodat za 2.530.000 britanskih funti, odnosno mrvicu preko tri miliona eura.

Datum objave: 14/07/2010
Komentarišite ovaj članak


Auto Shop Magazin

Facebook