Naslovna > Retro > Najpouzdaniji Mercedes svih vremena
FOTO GALERIJA (17)

Vremeplov – 35 godina Mercedesa W124

Najpouzdaniji Mercedes svih vremena

Visoke standarde pouzdanosti, koje je od 1984. do 1996. godine uspostavila Mercedesova W124 serija danas ne može dostići nijedan njen savremeni potomak, jer je jednostavna i trajna mehanika iz osamdesetih, vremenom ustupila sve više prostora sofisticiranoj, ali i ranjivijoj elektronici…

 

Te 1984. godine u Sarajevu je otvoren prošireni aerodromski kompleks, kojim su prodefilovale hiljade olimpijaca iz cijelog svijeta. U Americi je Apple prestavio prvi kućni računar Mechintosh, a prezentaciju je održao tada 29-godišnji Steve Jobs, koji će vremenom postati „alfa i omega“ američkog informatičkog giganta i svojim izumima okrenuti svijet naglavačke. Bajaga i instruktori objavili su svoj prvi album „Pozitivna geografija“, a američka Motorola predstavila je DynaTAC 8000X, prvi mobilni telefon na svijetu. Punim plućima disala je i evropska autoindustrija, a 1984. godina obilovala je  veoma zanimljivim novitetima među kojima su se posebno istakli širokim narodnim masama tada dostupni Fiat Uno i Golf 1. Te 1984. godine „rođena“ je i jedna velika Mercedesova automobilska legenda, model W124, koji je ponuđen kao zamjena za već vremešnog, ali superizdržljivog „jumbaša“. 

 

 

Jedan od imperativa koji je Mercedes postavio pred svoje inženjere u okviru razvoja W124 modela bio je da se postigne iznatprosječna pouzdanost. Da bi to bilo moguće svaki pa i najsitniji dio morao je biti podvrgnut dugotrajnim i iscrpljujućim testiranjima, dok su testni prototipovi u razvojnoj fazi prešli više miliona kilometara u najzahtjevnijim dijelovima svijeta. Mercedes W124 testiran je na ekstremnim minusima evropskog sjevera do izuzetno visokih temperatura afričkog pustinjskog pakla. Rezultat je bio impresivan automobil kojeg je Mercedes u okviru međunarodne prezentacije 26. novembra 1984. godine u španskoj Sevilli predstavio kao svoj do tada najpouzdaniji i najizdržljiviji automobil. Nijemci su tada bili sigurni da su svi dijelovi od kojih je sastavljen W124 iznatprosječnog kvaliteta i da će kao takvi moći da izdrže godine i godine ekspolatacije.

 

Mada se većina onoga što je tada obećano pokazalo istinitim, ipak je bilo detalja, koji nisu mogli da zadovolje zacrtane visoke standarde kvaliteta. Prvi od njih je materijal od kojeg je bila napravljena instrument tabla, a koji je bio podložan pucanju usljed gubitka elastičnosti prouzrokovanog dugotrajnim izlaganjem suncu i visokim temperaturama. Na „preznojavanje“ nisu bili imuni ni pojedini Mercedesovi benzinci, koji su češće od prvobitnih obećanja imali problema sa pregorijevanjem dihtunga glave motora. Mada su udobnost i kvalitet sjedišta bili na visokom nivou i za današnje standard, veliki upravljač uslovio je vozače da se pri izlasku iz vozila snažno naslanjaju na vanjski rub sjedišta. Zbog ove činjenice vremenom su postali rijetki modeli u kojima ovaj dio vozačkog sjedišta nije bio oštećen, što ponavljamo nije bila anomalija u njihovom kvalitetu, već rezultat specifične organizacije vozačevog radnog prostora.

 

Zahvaljujući tenkovskoj izdržljivosti i velikom broju modela, koji su tokom svog radnog vijeka s lakoćom prevaljivali milion i više kilometara, Mercedes W124 je od armije njegovih obožavalaca veomA brzo dobio nadimak „milioner“. Povrh svega 124-ka je bila i jedan od tržišno najdugovječnijih Mercedesovih modela. Proizvodila se punih 12 godina, od 1984. do 1996. i to kao limuzina, karavan, kabriolet i kupe model. U Mercedesovom istorijskom spomenaru stoji da je sa proizvodnih traka sišlo više od 2,7 miliona primjeraka W124 modela, što je oko 225.000 jedinica godišnje. Veliki broj njih i dan-danas je prisutan na saobraćajnicama širom svijeta.

 

Za dizajn W124-ke zaslužna su tri dizajnera: Joseph Gallitzendörfer, Peter Pfeiffer i njihov pretpostavljeni Bruno Sacco, koji je samo par godina ranije osmislio i skrojio broj manji Mercedes W201 (popularna 190-ka). Pretpostavlja se da je upravo on poslužio kao inspiracija za razvoj većeg kućnog modela. Mercedesov kreativni tim imao je zadatak da oblikuje lijep i naočit, ali i istovremeno maksimalno funkcionalan automobil. Osim što su to uspjeli oni su otišli i korak dalje. Naime, prvobitne 124-ke imale su više nego uzoran koeficijent otpora vazduha, koji se zavisno od modela kretao u rasponu od 0,29 do 0,30 Cx, što je i za današnje standarde uzoran rezultat. Verzije sa sportskim predznakom, koje su došle kasnije i bile su niže, uz poboljšanu aerodinamiku su imale koeficijent otpora od samo 0,26 Cx.  

 

Zahvaljujući odličnoj aerodinamici, Mercedes W124 je bio u stanju svojevremeno da ponudi uzorno nisku potrošnju goriva i vrhunsku efikasnost u vožnji. Za pohvalu je bio i nizak nivo buke, koja se pri visokim brzinama stvarala strujanjem vazduha oko karoserije. Kao značajna inovacija nametnuo se i jednodijelni prednji brisač, koji je mogao da obriše čak 86 odsto korisne površine vjetrobrana. Bio je to svojevremeno najveći prednji brisač na svijetu u klasi putničkih automobila, a mnogi ljubitelji Mercedesa koji su vozili W124 će reći i najefikasniji. Serijski je dolazio u kombinaciji sa grijačima mlaznica za pranje vjetrobranskog stakla, što je bio još jedan od eksluzivnih dodataka ovog modela.

U prvoj godini proizvodnje W124 je ponuđen samo u limuzinskom izdanju, u 200 D, 250 D, 300 D, 200, 230 E, 260 E i 300 E verzijama. Karavan je došao nepunu godinu dana kasnije, u septembru 1985. godine. Sa njim je Mercedes premijerno predstavio i 4Matic pogon na sve točkove, koji je bio dostupan samo u modelima sa šestocilindričnim agregatima. Dvije godine kasnije uveden je i atraktivni kupe, koji je u odnosu na limuzinu imao 85 mm kraće osovinsko rastojanje. Ovim potezom omogućeno je potpuno uklanjanje karoserijskog B stuba, te dobijanje prelijepe bočne linije, ali i jedinstvenog ugođaja u vožnji sa spuštenim staklima. 

 

Prvi redizajn napravljen je 1989. godine kada se u gamu W124 modela uvodi i predsjednička limuzina sa 80 cm dužim osovinskim razmakom (3.600 mm), šestoro vrata i tri reda sjedišta. Ovaj model razvijen je u saradnji sa njemačkim karoseristom Binzom, koji se i danas bavi preradom Mercedesovih automobila namijenjenih klijentima sa specijalnim potrebama. Reprezentativna limuzina je od starta bila dostupna u dvije verzije, dizelskoj 250D i benzinskoj 260E. Početkom oktobra 1990. godine predstavljen je prvi Mercedes W124 sa osmocilindričnim agregatom, koji je nosio oznaku 500 E.

 

U septembru 1991. godine ljubiteljima serije W124 je ponuđena i četvrta karoserijska verzija, atraktivni kabriolet 300 CE 24 Convertible. Ovaj model je bio karoserijski zasnovan na kupeu i imao je električno sklopivi platneni krov. Veoma brzo je postao ljubimac bogatih i slavnih, koji su u njemu prepoznali idealan automobil za opuštanje u vožnji, ali i samopromociju. U junu 1993. godine Mercedes je drugi put redizajnirao 124-ku i preimenovao ju u E klasu. Vanjski dizajn je unaprijeđen obilnijom upotrebom hroma, novom maskom hladnjaka, alu naplacima, svjetlima, a zategnute su bore i u enterijeru.

 

Proizvodnja Mercedesa W124 u limuzinskoj verziji obustavljena je 1995. godine kada se na tržište uvodi njena zamjena model W210, koji po svemu prikazanom, ukupnim kvalitetom nije bio ni do nogu svom prethodniku. Karavanska 124-ka je ostala u proizvodnji do 1996. dok su zadnji primjerci kabrioleta sa proizvodnih traka sišli 1997. godine. Sa 2.737.860 miliona primjeraka W124 je tako za 40.000 jedinica nadmašio rezultat svog pretodnika serije W123 i tako postao jedan od nakomercijalnijih Mercedesovih modela u njegovoj istoriji. Od ovog broja 2.213.167 jedinica su bile limuzine, 340.503 je karavana, 141.498 kupea, 33.952 kabrioleta, 2.342 produžene limuzine i 6.398 specijalnih modela, za potrebe hitne pomoći ili za pogrebne usluge. Model W124 je danas jedan od omiljenijih Mercedesovih oldtajmera čiji se najskuplji modeli danas cijene od 30 do 50 hiljada eura.

 

 

 

Preteča AMG limuzina

 

Zahvaljujući snažnom osmocilindrašu 500E je grizao asflat pod točkovima i od 0 do 100 km/h je mogao da stigne za samo 5,9 sekundi…

 

U oktobru 1990. godine predstavljen je prvi Mercedes W124 sa osmocilindričnim agregatom, koji je nosio oznaku 500 E. Ljubitelji filmske umjetnosti trebali bi se sjetiti dvije crvene, odnosno sive 124-ke iz francuskog akcionog filma „Taxi“, koje u oblaku dima spaljenih guma prate „glavnog junaka“, bijeli Peugeot 406… Za pogon ove vrhunske njemačke sportske limuzine, koja je od 0 do 100 km/h sprintala za 5,9 sekundi i ostvarivala brzinski maksimum od elektronski ograničenih 250 km/h, odabran je atmosferski petolitarski osmak iz 500 SL modela. On je pri 5.700 o/min razvijao 326 KS, dok je maksimalnih 480 Nm obrtnog momenta isporučivao na 3.900 obrtaja u minuti. Mercedesova benzinska zvijer na otvorenoj cesti zadovoljava se sa deklarisanih 13,8 litara benzina, dok je u gradskom režimu na 100 km sposobna spaliti čak 16,8. U stvarnosti su ti prosjeci nerijetko bili puno veći. Kako bi se obuzdala velika pogonska snaga vješanje je sportski ukrućeno i spušteno za 23 mm u odnosu na standardni model. Treba naglasiti da je ovaj vrhunski automobil bio postavljen na 16-inčne aluminijumske naplatke, koje su primjera radi danas standardni na početnim verzijama E klase. U Mercedesovoj evidenciji ostalo je zapisano da je za pet godina koliko je na tržištu bio 500 E model proizvedeno samo 10.479 jedinica. Nakon redizajna iz 1993. godine i preimenovanja u E klasu, u ponudu je uvedena do tada najsnažnija verzija Mercedes E 60 AMG, sa 6.0-litarskim V8 benzincem. Zahvaljujući raskošnom pogonskom potencijalu od 381 KS i 580 Nm, ovaj agregat omogućio je E klasi da od 0 do 100 km/h stigne za 5,4 sekunde i da s lakoćom dostigne limitiranih 250 km/h.

 

 

Milioner

 

Priča o Mercedesu koji može preći milion kilometara već je ušla u legendu, a da je ona i stvarna najbolje potvrđuje 200D model njemačkog inženjera Michaela Nickla...

 

Mercedesov inženjer Michael Nickl sa svojom 124-om do danas je prešao milion kilometara i tako na najbolji način potvrdio iznatprosječnu izdržljivost i dugovječnost ove serije. Impresivan rezultat postigao je sa „najslabijom“ dizel verzijom ovog modela, sa oznakom 200D, koja je iz dvolitarskog OM 601 dizela izvukla za današnje standarde „smiješnih“ 75 KS i 126 Nm obrtnog momenta. Tromi dizel motor protiv sebe je imao 1,5 težak automobil kojeg je od 0 do 100 km/h ubrzavao za manje od 17 sekundi uz najveću brzinu od 160 km/h, za čije dostizanje je opet za današnje standarde bila potrebna prava mala vječnost. Navedena dinamička skromnost s druge strane nadoknađena je iznatprosječnom dugovječnošću. U posjed automobila Michael Nickl je došao 1992. godine u trenutku kada je kao Mercedesov inženjer zadužen za razvoj osovina nakon pet godina rada u fabrici i otplaćivanja studenstkog kredita postao platežno sposoban da ispuni svoj studentski san i kupi sebi nov Mercedes W124. Bez puno mogućnosti za izvoljevanje odabrao je jedan od skromnijih paketa opreme uz plan da automobil zadrži maksimalno godinu dana kako ne bi izgubio puno uloženog novca. A uložio je 40.523,81 DM (njemačkih maraka).

 

- U ono vrijeme 300D mi je bio preskup i jednostavno nisam želio da uzimam petocilindarski motor kakav je bio i 250D, jer sam živio blizu posla. Izbor se tako sveo na 200D, koji je odgovarao mojim potrebama. Nakon godinu dana vožnje, 1993. godine po prvi put počinje da se spekuliše kako čestice dizelskog goriva izazivaju kancer. Cijena mog vozila naglo pada na najniži mogući nivo, što je za mene i ostale radnike Mercedesa koji su uživali povlastice pri kupovini novih vozila i nakon godinu dana mogli da ih prodaju za veći iznos od onog za kojeg su ih kupili bio veliki šok. Odlučio sam da zadržim svoj auto. I tako sam ga vozio, vozio i vozio dok nisam došao do milion kilometara – sa velikim osmijehom na licu objašnjava svoje interesantno vozačko iskustvo Michael Nickl.

 

Kao jedan od najvećih kvarova koji je imao sa svojim automobilom navodi otkazivanje originalnog kvačila nakon 445.000 pređenih kilometara kada je prvi i jedini put ostao na putu i morao biti odšlepan.

 

 - Osim dihutnga na glavi motora i rđe na pojedinim dijelovima karoserije, jedini dijelovi koje sam mijenjao su bile gume, kvačilo, vodena pumpa, kočnice i alternator. Do sada sam na svoj automobil potrošio 58.563,26 eura za održavanje i 53.768,28 eura za gorivo. Prosječna potrošnja za sve ove godine iznosi oko šest litara, a godišnje sam prosječno prelazio oko 42.000 kilometara. Nisam planirao ovoliko da se družim sa mojim Mercedesom. Danas on nema gotovu nikakvu tržišnu vrijednost osim one sentimentalne, ali jednostavno ne mogu da ga prodam – kaže Michael Nickl, koji danas radi kao razvojni inženjer na GLE modelu.

 

 

 

Datum objave: 15/01/2020
Komentarišite ovaj članak


Auto Shop Magazin

Facebook