Brojna istraživanja pokazala su da čak 10% svjetske populacije čine invalidne osobe. U Bosni i Hercegovini je registrovano više od pola miliona osoba sa invaliditetom, što znači da je postotak u odnosu na ukupan broj stanovnika mnogo veći od svjetskih razmjera. Od tog broja čak 200.000 invalidnih lica sposobno je za upravljanje vozilom, ali je mali broj onih koji ih sebi mogu priuštiti. Onaj dio ove populacije koji je uključen u saobraćaj svakodnevno se susreće sa mnogobrojnim problemima, od kojih ih najviše „pogađaju“ nearzumijevanje drugih vozača, nedostatak adekvatnih parking mjesta i nepostojanje jedinstvenog zakona koji bi regulisao njihova prava i obaveze u dijelu koji se tiče saobraćaja. Zijad Arapčić, predsjednik Udruženja invalida BiH, tvrdi da su problemi invalida brojni, ali da postoje jasni prioriteti. To se prije svega odnosi na donošenje jedinstvenog zakona na nivou Bosne i Hercegovine i uspostavljanje jedinstvene oznake vozila, jer invalidnost ne poznaje političke granice. Osim toga u pripremi je zakon kojim bi se izjednačile sve kategorije invalida i na taj način stvorila podloga za adekvatnije rješavanje nagomilanih problema.
Jedan od najvećih problema za invalidna lica je veoma visoka cijena specijalne opreme za vozila, pri čijoj nabavci državna vlast u većini slučajeva ne pomaže. U cijeloj BiH ne postoji ovlaštena državna firma koja bi se bavila ugradnjom i atestiranjem specijalnih ručnih komandi. Čak i one firme ili privatnici, koji se bave ovim poslom uglavnom ne daju potrebne ateste za ugrađenu opremu. Sreća u nesreći je da ta pomagala ne podliježu tehničkom pregledu, odnosno ni tehničari na tehničkom pregledu, ni policija ne traži atest za ugrađenu opremu. Inače sama oprema zasniva se na principu na kojem se ugrađuju i duple komande za vozila za obuku vozača, što znači da ne zahtijeva mnogo truda i vještine. U “normalnim“ evropskim zemljama za ovu problematiku zadužena je specijalna kompanija, koja na ugrađenu opremu daje sve potrebne certifikate i garancije. U tim zemljama postoje i specijalizirane institucije, koje se bave upravo ovom populacijom stanovništva i pomažu joj u kupovini opreme, zapošljavanju i slično. U našem slučaju ovi su ljudi prepušteni sami sebi.
Omerović Džemal, dugogodišnji invalid, svojim je vozilom obišao pola Evrope, tvrdi da nigdje nije naišao na takvu diskriminaciju i nerazumijevanje kao na domaćim putevima. On svog crvenog Golfa 2 vozi oprezno i po pravilima, a na brojne provokacije ostalih domaćih „šofera“ se već godinama ne obazire. Udruženje invalida Bosne i Hercegovine već duži niz godina pokušava da poboljša situaciju invalidnih lica u Bosni i Hercegovini. Obzirom da naša zemlja želi ući u Evropsku uniju, jedna od stvari koje će morati uskladiti sa evropskim zakonima je i odnos prema invalidima, koji su ravnopravni učesnici u saobraćaju. Kako kažu u Udruženju, sve je tehnički izvodljivo, ali još uvijek nema dovoljno svijesti i sluha za ovaj dio populacije stanovništva. Do tada invalidima vozačima ostaje da se snalaze i dovijavaju na razne načine, da bi došli do adekvatnog prevoznog sredstva, koje će im olakšati tešku svakodnevicu.