Naslovna > Automobili > Renault > Clio > Nikad maštovitiji i nikad zabavniji
FOTO GALERIJA (17)

Uporedni test - Renault Clio 0.9 Tce i 1.5 dCi Dynamique

Nikad maštovitiji i nikad zabavniji

Četvrtu generaciju Clia krase moderan dizajn, minimalistički enterijer, napredna tehnologija i širok spektar mogućnosti personalizacije, koja dobija na širini i kroz izbor dva savremena turbo agregata benzinske i dizel koncepcije...

Pored Meganea i Scenica, Clio je bio i ostao Renaultova zvijezda vodilja u protekle dvije decenije. Od pojavljivanja 1990. godine pa sve do danas širom svijeta je prodato oko 11,5 miliona jedinica ovog modela, koji su proizvedeni u nekoj od Renaultovih fabrika u Francuskoj, Španiji, Sloveniji, Turskoj, Brazilu, Meksiku, Kolumbiji, Argentini, Kini ili Indiji. Milionski „tiraž“ omogućio mu je da dobije status povlaštenog modela u gami, te da njegov razvoj i evolucija budu od primarnog značaja za francuskog proizvođača.

 

Četvrta generacija Clia, koja je predstavljena na prošlogodišnjem sajmu automobila u Parizu, je svojevrsna dizajnerska prekretnica, prvi komercijalni model potpisan od strane holandskog dizajnera Lauren van den Ackera, koji je 2009. godine po dolasku u Francusku dobio jasan zadatak: da Renaultovoj gami udahne prijeko potrebnu svježinu. Nakon što smo se krajem prošle godine u okviru regionalne prezentacije u Rovinju upoznali sa novim Cliom, na test smo dobili ne jednu, nego dvije njegove verzije opremljene novim 0.9 TCe turbobenzinskim agregatom i dokaznim štedljivcem 1.5 dCi turbodizelašem.

 

MADA SU OBA modela kombinovana sa najbogatijom Dynamic opremom, njihovi karakteri su potpuno različiti. Naime, mogućnosti personalizacije kod četvrte generacije Clia su dobile potpuno novu dimenziju, što je više nego očigledno nakon samo jednog pogleda na u osnovi jednako opremljene testne modele. Opcioni paket „Trendy plava“ metalik plavom Cliu pokretanom malim TCe turbobenzincem svana je donio kružne naljepnice, te još nekoliko hromiranih dodataka, koji se ne mogu dobiti u Dinamic paketu. Unutrašnjost je personalizovana sa mliječno bijelim ukrasnim elementima, te presvlakama sjedišta i armaturne ploče u plavoj/crno kombinaciji.

 

S druge strane metalik crni Clio sa 1.5 dCi agregatom je dobio dodatni paket „Trendy“. Njegov vanjski izgled unaprijeđen je adekvatnim dodacima u crvenoj boji, te atraktivnim 16-inčnim alu-naplacima Diamond. Enterijer je kroz „Trendy“ paket oplemenjen crvenim umecima na upravljaču, otvorima ventilacije, rukohvatima i kućištu mjenjača. Prošireni pragovi, „usnica“ na prednjem i imitacija difuzora u zadnjem braniku, u karbon dezenu, došli su takođe kao dodatna opcija. Renault je u ovom segmentu obavio odličan posao, jer je ljubiteljima Clia omogućio da kroz osam dodatnih paketa jednostavno personalizuju automobil i prilagode ga svom vizuelnom ukusu.

 

Šlag na tortu je činjenica da ta personalizacija u slučaju testnog modela kupca košta dodatnih 572 KM, koliko treba izdvojiti za „Trendy“ ili „Trendy plava“ opcije. Interesantno je da najpovoljnija „Trendy Expression“ opcija košta samo 366 KM, a najskuplja „Sport“ 618 KM. Kao takav pomalo futuristički oblikovan Clio ima sve preduslove da postane miljenik mlađe populacije, jer čini se niko od konkurencije za sada ne nudi toliko dizajnerske slobode, po tako pristupačnoj cijeni. 

 

DA IDE U KORAK sa tehnološkim napretkom Clio dokazuje i uređenjem enterijera, koji odlikuje pomalo izraženi minimalizam. Kada kažemo minimalizam, tu ne mislimo na dizajnerske detalje, po kojima je francuski model zaista jedinstven u klasi, već prvenstveno na organizaciju centralnog grebena, pa i same instrument table. U estetskom smislu Cliov enterijer nudi mnoštvo zanimljivih detalja. To se prvenstveno odnosi na lakirane i u nekim slučajevima oslikane plastične umetke na vratima, oko ventilacionih otvora, kućišta mjenjača i na trokrakom upravljaču.

 

Instrumet tabla je takođe dizajnerski originalna, kao uostalom i centralni greben, koji je za smještaj multimedijalnog displeja i komandi klimatizacije dobio od ostatka armature potpuno odvojenu konzolu. Iz funkcionalnog ugla ovako uređen enterijer sa puno lakiranih površina znači i da će magična krpa imati pune ruke posla. Otisci prstiju se brzo i lako „pamte“, a za utjehu stoji činjenica da to nije slučaj samo kod Renaulta već kod svih proizvođača, koji koriste lakirane umetke u automobilima. Generalno, stiče se utisak da ovakva rješenja stavljaju dizajn ispred funkcionalnosti, ali nam njihova sve masovnija upotreba ukazuje na činjenicu da će takvi detalji ipak biti sve češći u budućnosti.

 

Nakon početnog privikavanja na položaj instrumenata očitavanje podataka je intuitivno, mada nam se čini da su dizajneri i u ovom segmentu dobili previše slobode. Visoku ocjenu za funkcionalnost zaslužuje Renaultov Medianav multimedijalni sistem sa 7-inčnim na dodir osjetljivim ekranom, koji je objedinio radio, navigaciju i telefon. U novom Cliu nema mogućnosti za reprodukciju muzičkih sadržaja zapisanih na CD-ovima, već su tu samo USB i Aux konektori, te Bluetooth za bežični prenos podataka. Da li je ovakav potez preuranjen za bh. Uslove, pokazaće vrijeme, ali je činjenica da se CD-ovi još koriste i u razvijenom svijetu.

 

NOVI CLIO SA 3,5 centimetara većom dužinom i 14 mm dužim osovinskim razmakom je korpulentniji od prethodnika. Širina je povećana za 2,5, dok je visina smanjena za 4,5 centimetra. Mada spoljašnje dimenzije upućuju na zaključak da je ponuda prostora u kabini raskošnija nego kod prethodnika, očigledno je da je odličan dizajn pojeo nove cantimetre. Niži vozači u novom Cliu će lako pronaći idealan položaj, mada će i njima i dvometrašima desno koljeno u mnogim situacijama dodirivati centralnu konzolu.

 

Sjedišta su udobna, ali bi površina za sjedenje mogla biti i duža. Ponuda prostora u drugom redu je na nivou klase, a nešto više prostora poželjeli bismo u visinu, koja je, prema subjektivnom osjećaju, skromnija nego kod prethodnika. Prtljažnik je sa 300 litara u vrhu klase i sasvim dovoljan za jedan automobil poput Clia. Određeni kompromisi zbog dizajna napravljeni su na uštrb preglednosti, koja nije jača strana novog Clia, pa se doplata zadnjih parking senzora toplo preporučuje (526 KM), posebno ako vas život i obaveze svakodnevno vežu za skučene gradske parkinge.

 

Mada su u većini detalja veoma slični, testni modeli su se u praksi razlikovali u jednom detalju, zvučnoj izolaciji. Šum vjetra pri brzinama iznad 100 km/h je bio osjetno izraženiji kod dizelaša. Nismo uspjeli odgonetnuti da li je ovaj efekat proizvod plastičnih dodataka u dnu prednjeg i zadnjeg branika, odnosno na pragovima, ali ostaje činjenica da se benzinac na većim brzinama vozi s osjetno manje šuma.

 

KADA SMO KOD razlika one su najizraženije u pogledu pogonskih sklopova naših testnih modela. Mali trocilindrični turbobenzinac svojevrsna je novina u Renaultovoj gami. Iz zapremine od 900 ccm uz pomoć turbine i direktnog ubrizgavanja goriva izvlači respektabilnih 90 KS, zahvaljujući kojima smo sa testnim Cliom od 0 do 100 km/h stizali za 12,6 sekundi, te dostigli brzinski maksimum od 175 km/h. U normalnim uslovima eksploatacije, koji podrazumijevaju kombinovanu vožnju sa jednim do četiri putnika, ovaj motor će bez problema pokretati 1.009 kg težak „plavi“ Clio.

 

Ruku na srce, nema tu neke živosti i energičnosti, koju očekujete od turbobenzinca, ali je zato testnih 5,9 litara na 100 km uz 2.860 KM razlike u cijeni i više nego dovoljan razlog da o ovom agregatu razmišljate kao punopravnoj alternativi za odlični 1.5 dCi. Ukoliko ste skloniji dinamičnoj vožnji i želite uvijek imati osjetnu rezervu snage ispod papučice gasa, onda je 1.5 dCi sa 90 KS idealan izbor za vas. Ako kažemo da testni agregat u manje-više neizmijenjenom izdanju Mercedes ugrađuje u svoju A-klasu, onda je jasno da je riječ o vrhunskom dizelašu.

 

Mada je uz novi Clio dostupan i u verziji sa 75 KS, čini se da je 90 „konja“ ipak mjera za 1.071 kg težak testni Clio. Sa ovim agregatom od 0 do 100 km/h stizali smo za 12,4 sekunde, te maksimalno postigli 176 km/h. Iako u ovom segmentu nije osjetno dinamičniji od trocilindarskog bezinca, dizelaš nudi bolja međuubrzanja. Sa njim se brže i lakše pretiče, a 220 Nm obrtnog momenta se u vožnji i te kako osjeti, u poređenju sa 135 Nm, koliko nudi TCe agregat.

 

PROSJEČNA POTROŠNJA je više nego skromna te se nakon sedmodnevne torture zaustavila na 5,5 litara. U normalnim uslovima vožnje prosjek ispod pet litara je više nego realan, dok će se na otvorenoj cesti Clio s lakoćom zadovoljiti i sa manje od 3,5 litara dizela. I jedan i drugi automobil odlikuje dobro pogođeno vješanje, koje s lakoćom upija sve anomalije bh. puteva i do putnika prenosi tek djelić neugodnih vibracija. Bez obzira na pogon, Clio se vozi ugodno i sigurno, mada je kod dizelaša osjetno nešto veće opterećenje na prednjoj osovini. Dinamika vožnje je takođe na visokom nivou, a i kada vještine vozača zakažu, u pomoć mu priskače serijski ESP.

 

Iznenađenje je prilično direktan i vozački podešen upravljač, koji podiže ugođaj i daje vam osjećaj vožnje puno većeg automobila. Novi Clio je dizajnerski poseban, sa stilski oblikovanim enterijerom i mnoštvom mogućnosti za personalizaciju, kroz nekoliko zanimljivih opcionih paketa opreme. U verziji sa 0.9-litarskim TCe agregatom nameće se kao punopravan i savremenom motorizovan gradski automobil, dok je sa dokazanim štedljivcem 1.5 dCi dizelašem i više nego ekonomičan lovac na kilometre, kojem nije teško oprostiti 2.860 KM veću cijenu. 

Datum objave: 22/04/2013
Komentarišite ovaj članak


Auto Shop Magazin

Facebook