Ako u svijetu automobila postoje legende, onda je ona o Volkswagen Golfu jedna od najzanimljivijih. Trideset pet godina od predstavljanja prvog serijskog modela, više od 26 milona proizvedenih primjeraka u šest generacija, od kojih je prvih pet bilo apsolutno nedodirljivo za konkurenciju. Kroz tri i po decenije postojanja Golf je evoluirao, bez prevelikih oscilacija u dizajnu i kvalitetu, sazrijevajući kao dobro vino i donoseći svaki put dovoljno novog da se zadrži na vrhu kompaktne klase, za čijeg kralja je imenovan odmah čim se pojavio. Šesta generacija najpopularnijeg evropskog kompakta očekivala se sa toliko žara i znatiželje kao nikada do sada. Međutim, kada je na prošlogodišnjem Paris Motor Showu svilena plahta konačno pala, umjesto uzdaha oduševljenja čulo se samo škljocanje digitalnih fotoaparata...

Novi Golf, čiji dizajn potpisuje čuveni Walter da Silva, kreator Alfe Romeo 156, koja i dan-danas ostavlja bez daha svakog ljubitelja četvorotočkaša, nije dizajnersko remek-djelo. Nije niti će biti najljepši automobil u klasi, niti se to očekivalo. Međutim, on je najbolji primjer šta znači evolucija dizajna, ujednačena njemačka filozofija, koja uzima puno od prethodnika i ostavlja puno više svom nasljedniku. Kada splasnu silne polemike oko „carevog novog ruha“, ostaće činjenica da je njegovo odijelo bezvremenski dizajnirano, te da će biti atraktivno dok god ga on bude nosio. Nova „šestica“ definitivno nije automobil za kojim se ljudi okreću na ulicu, ne privlači ni blizu pažnju kao Peugeot 308, Citroen C4, Renault Megane, Fiat Bravo..., ali je to automobil kojeg bi svaki vozač rado vidio u svojoj garaži. Da je riječ o novoj generaciji popularnog Golfa, teško uočavaju i njegovi poštovaoci, a većina njih je testni model posmatrala kao „čudnu peticu“. Šta, zar je to „šestica“? Vidi stvarno jeste!

Drugačija su joj prednja svjetla, obojnik, branik i nazad je ljepša..., najčešći su komentari upućeni na dizajn nove „šestice“. I kada bismo htjeli, tome nemamo šta pridodati. Vizuelne promjene, ma koliko bile male dovoljno su osvježile izgled Golfa da privuku nove kupce, ali i bar za neko vrijeme odbiju napade sve jače konkurencije. Ovakav pristup Volkswagena ide na ruku i vlasnicima „petica“, koji će još dugo izgledati svježe i neće „ostariti“ preko noći. Pedantni Nijemci mislili su na sve. Istom filozofijom kao i vanjština obnovljena je i unutrašnjost, u kojoj se nije našlo mjesta za nekvalitetne materijale, ali ni prostora za lošu završnu obradu, čak i kada se radi o početnom modelu opremljenom 1.4-litarskim benzincem od relativno skromnih 80 KS, koji smo imali na testu. Najveći dio vozačkog i suvozačkog okruženja optočen je mekanom guma-plastikom. Grubljom i jačom zaštićeni su udarcima i habanju najpodložniji dijelovi središnjeg grebena i vrata.

Masivnost karoserije i čvrstoća konstrukcije automobila osjećaju se čim kročite u unutrašnjost, u kojoj vlada savršen red. Svaki, pa i najmanji, prekidač raspoređen je tako da ispuni svoje funkcionalne, pa tek onda vizuelne zadatke. Privikavanje je trenutno, a vozače se već nakon nekoliko kilometara u Golfovom radnom okruženje osjeća kao „kod kuće“. Trokraki upravljač podesiv je po visini i dubini, kao i sjedišta, pa je idealan položaj lako pronaći. Prednja sjedišta su tradicionalno tvrda, ali dobro drže tijelo u krivinima i nisu neudobna, čak i na dužim putovanjima. Dvovolumenska karoserija u unutrašnjosti pruža obilje prostora, posebno na zadnjoj klupi, koja sada nudi više prostora za noge putnika. Prtljažnik od 350 litara, nije rekordan (Renault Megane 405, Peugeot 308 348l, Kia Ceed 340l, Opel Astra 380l), ali je u okviru prosjeka klase.

Početni šesnaestventilski benzinac sa 80 KS savremene je konstrukcije, ali i mnogo poznatiji u svom ojačanom TSI izdanju sa cilindrima od jačeg liva i turbopunjačem, zahvaljujući kojem razvija 122 i 160 KS. Njegove osnovne prednosti su uglađen, bešuman rad i relativno mala potrošnja, koja na 100 kilometara rijetko prelazi osam litara. U kombinaciji sa petostepenim ručnim mjenjačem izuzetno dugih prenosnih omjera idealan je izbor za nezahtjevne vozače, kojima performanse nisu u prvom planu. U opsegu do dvije hiljade obrtaja sa mjenjačem u petoj brzini i brzinomjerom na oko 70 km/h troši samo pet litara. Iako je ovakav sitil vožnje izrazito defanzivan i teško održiv u praksi, prijatno je znati da je moguće uštedjeti gorivo pažljivijim pristupom u vožnji. Težom nogom na gasu i tjeranjem kazaljke obrtomjera u područje iznad 3.000 o/min postiže se solidna dinamika vožnje, ali i povećava potrošnja na sedam i više litara. Tradicionalno dobro konstruisano je i vješanje, sa prednjim McPherosnom i zadnjom polukrutom osovinom. Golf je tako podešen da ga ništa ne može iznenaditi ni loši, a ni dobri i brzi putevi, na kojima ga je i najugodnije voziti. Zvučna izolacija je odlična. U unutrašnjosti nema neugodnih šumova, a opcioni muzički sistem odlično odrađuje svoj posao.