Kijina dva najvažniji modela na evropskom tržištu su Ceed i Sportage. Oba se proizvode na istim trakama u njenoj najsavremenijoj fabrici, koja je uz ulaganje od 1,7 milijardi eura podignuta na sjeveru Slovačke, u industrijskom gradu Žilini. U fabrici i oko nje radi oko dvadesetak hiljada radnika, kojima asistira više od 450 najsavremenijh robota. Ovaj harmonični spoj ljudi i mašina je od otvaranja fabrike 2006. godine do danas proizveo gotovo 1,4 miliona jedinica Ceeda što je impresivan rezultat za jedan model kojeg na automobilskoj mapi nije bilo do tada. Korejci su tako dokazali da imaju snage, volje i znanja da se izbore za svoje mjesto i u najjačim klasama poput kompaktne, u kojoj već decenijama dominiraju modeli poput Volkswagen Golfa, Opel Astre, Forda Focusa i ostalih.

Prošla generacija Ceeda proizvedena je u 640.000 primjeraka, a od treće se očekuje da ode korak dalje i dovede korejski kompakt do dva miliona prodatih primjeraka. Da li je i koliko ona za to spremna pokušali smo pronaći odgovor testiranjem novog Ceeda u kombinaciji sa veoma sadržajnim Fresh paketom opreme i savremenim 1.0 T-GDI turbobenzincem. Dizajn Ceeda prati standarde koji su zacrtani prije tri godine sa aktuelnim Sportageom. Prednjim dijelom dominira „tigrova njuška“, odnosno hromirana maska ladnjaka, koja je sa strana uokvirena originalno oblikovanim svjetlosnim grupama, koje se izdužuju ka bokovima karoserije. A na njima u testnom paketu opreme dominiraju novi i veoma atraktivni 17-inčni alu točkovi, koji su dodatno naglašeni sa ispupčenim i „mišićavim“ rubovima blatobrana. Od oku ugodnih detalja koji se ističu na bokovima tu su još hromirani okviri prozora i blagi nabor u limu, koji se proteže preko cijelog donjeg dijela vrata. Podsjećamo da se mnogi savremeni automobil zbog dizajna i aerodinamike sve češće „odriču“ zaštitnih letvica, što u praksi često znači da će lak na vratima veoma brzo biti izgreban u neizbježnim kontaktima na javnim parkinzima. Zadnji dio krase nove, dvodijelne svjetlosne grupe sa upečatljivom LED grafikom, a u branik su integrisani gabaritni katadiopteri. Kupcima se nudi 12 karoserijskih boja, od kojih su neke poput testne „Blue Flame“ potpuno nove.+

Novi Ceed razvijen je na K2 mehaničkoj platformi zahvaljujući kojoj je 20 mm širi i 23 niži od prethodnog, dok je međuosovinski razmak ostao isti od 2.650 mm. I pored toga u kabini se stiče subjektivan utisak da je zahvaljujući novoj platformi ona ipak komfornija. Unutrašnjost je modernizovana u skladu sa aktuelnim Kijinim standardima, dok je kvalitet izrade, prije svega gumiranog gornjeg dijela instrument panela podignut na viši nivo. Ma koliko se trudili da prstima opteretimo neki od elemenata u kabini nismo uspjeli iz njih istjerati nijednog „čvrčka“. Sve je granitno čvrsto i veoma precizno spojeno, te kao takvo dostojno poređenja sa najboljim predstavnicima u klasi. Posebno lijepo u Ceedu se osjeća vozač, koji može da uživa u harmoniji skladnih i preglednih analognih instrumenta, sadržajnog, ali ne opterećujućeg info displeja i grafički veoma uvjerljivog osam inčnog na dodir osjetljivog ekrana savremenog multimedijalnog sistema, koji je u našem slučaju nudio i odličnu navigaciju.

Lijep i ergonomski odlično oblikovan detalj predstavlja i novi multifunkcionalni kožom obloženi upravljač, koji je u našem slučaju na sebi imao 12 daljinskih komandi. Prednja sjedišta su odlično profilisana i kao da su bila krojena prema tijelima većine članova naše redakcije. Oni niži nisu imali nikakvih primjedbi, dok su viši ipak poželjeli koji centimetar dužu sjedalnu površinu kako bi mogli bolje nasloniti noge. U drugom redu dva putnika uživaju u više nego dovoljnoj ponudi prostora, sa središnjim naslonom za ruke, dok će treći kao uostalom i u mnogim konkurentskim modelima morati da pristane na određene kompromise po pitanju prostora za ramena i noge, te njihovog položaja. Uprkos minimalnim dimenzijskim promjenama zapremina prtljažnika je povećana sa dosadašnjih 380 na sadašnjih 400 litara. Kome to nije dovoljno podsjećamo da se Ceed proizvodi i u dva karavanska izdanja. Prvo je klasično. Njegova zapremina prtljažnika je između druge i treće generacije povećana sa 528 na 600 litara, te predstavlja jedno od najboljih ostvarenja u klasi. Druga opcija je dizajnerski superatraktivni „Shooting Brake” karavan, inače prvi ovog tipa u kompaktnoj klasi (Mercedes CLA Shooting Brake je premijum model). On nastupa pod dobro poznatim imenom ProCeed (do sada je to bio trovratni kupe) i u elegantnom petovratnom tijelu donosi prtljažnik zapremine 594 litra.

Kia je sa trećom generacijom Ceed napravila novi iskorak na svim poljima. Mada je i prethodnik bio veoma solidan automobil, novi model sada na svim poljima djeluje kao potpun proizvod, koji kod kupaca pluseve i minuse može da dobije isključivo na osnovu subjektivnih zapažanja. Objektivno riječ je o jednom od najkompletnijih kompaktnih automobila u ovom trenutku, koji se kao i do sada iz mase izdvaja jedinstvenom sedmogodišnjom garancijom, na kojoj je između ostalog Kia svih ovih godina i gradila njegov imidž. Za najpovoljniji Ceed na bh. tržištu sa 1.4-atmosferskim benzinskim od 100 KS motorom danas treba izdvojiti 25.990 KM, dok je kombinacija poput testne bh. kupcima dostupna za 38.090 KM.

POGON
Kia novi Ceed ljubiteljima dizelaša nudi sa novim 1.6 CRDi motorom sa 115 i 136 KS.  Paletu benzinaca otvara 1.4-litarski MPI atmosferac sa 100 KS, a zatim slijede istolitarski turbo motor sa 140 KS, te manji, testni 1,0-litarski T-GDI turbo trocilindraš sa 120 KS. Riječ je o savremenom benzinskom motoru, koji je izdanak takozvanog „downsizinga“ u okviru kojeg su proizvođači automobila iz „manje“ pokušali da izvuku „više“. Mnogima to nije baš pošlo za rukom, jer su u potrazi za snagom zapostavili prosječnu potrošnju. Kia je tu negdje na sredini. Kada iz trocilindarskog bloka od 998 kubičnih centimetara izvučete 120 KS, to na prvu djeluje kao impresivan rezultat. Međutim, kada vidite da je „maksimum“ dostižan pri 6.000 obrtaja, a da „crvena zona“ počinje na 6.500 onda je jasno da u praksi nećete tako lako natjerati obećanih 120 „konja“ u galop. Ono što je pozitivno kod malih turbobenzinaca je činjenica da korejski 172 Nm nudi u rasponu od 1.500 do 4.000 obrtaja. To u praksi znači da uzorno precizni šestobrinski mjenjač s lakoćom u „drugoj“ može da se „rastegne“ do 100 km/h bez nerazumne buke i forsiranja. Elastičnost je pri tome zadovoljavajuća, posebno na otvorenoj cesti kada se može biti iznenađujuće brz, mada se u startu dok se turbina ne zavrti osjeti nedostatak snage. Ako vozite puno po gradu, ova činjenica može biti opterećujuća, ali kada se sve sabere od jednog trocilindraša je dobijeno puno više nego što smo to očekivali. Prosječna potrošnja od 7,5 litara je u istom domenu. Nije to malo, ali realno ni puno s obzirom da mali trocilindraš kada jednom krene rado prima gas, te se ne čini inferiornim u poređenju sa cilindar većim blokovima u odnosu na kojeg se najviše razlikuje „frktavim“ zvukom, koji ga prati dok se ne zagrije na radnu temperaturu.