Lamborghini Miura je bila jedan od prvih superautomobila slavnog italijanskog proizvođača, sa kojim je on počeo da stiče svjetsku slavu. Podsjećamo da je proizvodnju sportskih automobila Lamborghini pokrenuo 1964. godine sa 350 GT, a zatim i 400 GT modelima, koji su od samog starta naišli na veliko zanimanje kod bogatih kupaca. Zeleno svjetlo za razvoj Miure dato je 1965. godine kada je izrađen i prototip. Prvi čovjek i vlasnik kompanije, Ferruccio Lamborghini, želio je da svijetu ponudi nešto do tada neviđeno. Nije štedio novac i razvoj Miure je povjerio mladom, ali izuzetno talentovanom inženjerskom trojcu kojeg su činili: Gian Paolo Dallara, Paolo Stanzani i Bob Wallace. Oni su iz tadašnjeg svijeta automobila uzeli samo najbolje.

Nezvanično, najveći uzor im je bio Ferrari, jer njihov gazda zahtijeva da model kojeg razviju po svaku cijenu mora biti bolji od komšijskog. Od Ferrarija, Ferruccio je „preoteo“ konstruktora motora Giotta Bizzarrinia. On je za pogon Miure osmislio i konstruisao V12 benzinski Lamborghinijev agregat zapremine 3.929 ccm. Konstruisali su potpuno novu čeličnu šasiju, karakterističnu po velikom broju otvora i rupa, čiji je osnovni zadatak bio da se smanji težina, bez značajnijeg gubitka na torzionoj krutosti. Motor je postavljen iznad mjenjača i sa njim je podijelio isti sistem podmazivanja. Po završetku šasije i vješanja (trostruka ramena na svim točkovima) Lamborghini se obratio Bertone studiju (Bertone nije sarađivao s Ferrarijem) da mu skroji sportski „oklop“ za Miuru. Taj zadatak je prihvatio mladi i veoma talentovani dizajner Marcello Gandini, koji je osmislio izgled sportskog kupea na kojem mu i danas zavide mnogi najbolji svjetski dizajneri. Legenda kaže da je finalni dizajn Miure doradio sam Nuccio Bertone, koji je to uradio dok je mladi Gandini bio na odmoru. Nakon samo godinu dana od početka razvoja, 1966. godine na sajmu automobila u Ženevi predstavljena je produkcijska verzija Miure. Posjetioci sajma su bili oduševljeni novim Lamborghinijem, a posebno koncepcijom njegovog nasuprotnog „rasklapanja“, koja je podrazumijevala da se kompletan prednji i zadnji dio vozila mogu preklopiti prema gore, kako bi mehaničari mogli pristupiti centralno postavljenom V12 motoru (ugrađen je poprečno), te prednjem vješanju i upravljačkom sistemu.

Prva Miura kupcu je isporučena 1967. godine kada je ozvaničen i početak njene proizvodnje. Prva serija koja je označena sa P400 iz V12 motora je dobijala 350 KS i 367 Nm obrtnog momenta. To je bilo dovoljno da 1.293 kg težak automobil od 0 do 100 km/h ubrza za samo 6 sekundi, te da dostigne maksimalnu brzinu od 277 km/h. Pred ovim performansama, ali i izuzetnom uzbuđenju koje je Miura nudila u vožnji poklonili su se mnogi istinski ljubitelji automobilizma. Nova zvijezda je rođena. Nakon 475 proizvedenih primjeraka P400 modela, Lamborghini krajem 1968. godine predstavlja unapređenu verziju Miure, P400 S (Spinto – tuniran, osnažen). Njen motor je pojačan na 375 KS (388 Nm) uz povećanje težine za samo pet kilograma (1.298 kg). Zahvaljujući 25 KS jačem motoru koji je imao četiri Webber karburatora, ubrzanje do „stotke“ je smanjeno na samo 4,6 sekundi, dok je maksimalna brzina dostigla 282 km/h. Kako bi ugodio sve bogatijim kupcima koji su kupovali Miuru, Lamborghini je značajno unaprijedio enterijer, ali i poboljšao ukupni kvalitet automobila i „izliječio“ ga od mnogobrojnih dječjih bolesti. Većina enterijera je obložena najkvalitetnijom, ručno šivenom kožom, a u ponudi su se našle i veoma ekskluzivne opcije poput klima uređaja i električnih podizača stakala. Svoj doprinos su dali i brojni hromirani ukrasi, ali i dijelovi izrađeni od aluminijuma. Do 1971. godine iz proizvodnih pogona u Italiji na cestu je izašlo 140 modela iz serije P400 S. Najjača i najekstremnija verzija Miure P 400 SV (Spinto Veloce – super brz), predstavljena je tri godine nakon originala 1971. godine na sajmu automobila u Ženevi. Dizajn automobila je blago unaprijeđen, dok je pogonski agregat pojačan za 15 KS (390 KS). Kako bi se poboljšalo podmazivanje pokretnih dijelova mjenjača i motora, oni su dobili posebne kartere i tečnosti, a ugrađen je i novi ZF-ov zadnji diferencijal. Do kraja proizvodnje, 1973. godine,

Lamborghini je isporučio još 150 Miura. Zvanično je proizvedeno 764 jedinica Miure, mada se nezvanično spekuliše da je Lamborghini po zahtjevu klijenata sastavljao ovaj model do 1975. godine. U međuvremenu je proizvedno i pet prototipova najjačeg SVJ modela, čija snaga nikada nije deklarisana. Ovaj model nije ušao u serijsku proizvodnju zbog velike nesigurnosti koju je ispoljavao u vožnji, a njegov motor je bio pojačan na 440 KS. Upotrebom aluminijuma težina je spuštena na samo 850 kg. Zbog ekskluzivnosti i veoma visoke cijene koju ovaj automobil ima kao oldtajmer danas se na tržištu mogu naći i njegove mnogobrojne replike, koje su napravljene u evropskim manofakturama ili od strane Lamborghinijevih dilera koji su imali pristup originalnim nacrtima i svim karakteristikama Miure. 
Na tržištu oldtajmera Miura danas kotira kao jedan od najcjenjenijih i najpoželjnijih modela. Primjera radi, na najpoznatijoj evropskoj internet prodavnici automobila, njemačkom mobile.de pronašli smo samo sedam primjeraka Miure. Cijena najjeftinijeg startuje od 975.000 eura, dok za najskuplju Miuru P 400 S iz 1973. godine (379 KS) prodavac traži ni manje, ni više nego tri miliona eura.

Marcello Gandini
Lamborghini Miura proizvod je bujne mašte i raskošne kreativnosti italijanskog dizajnera Marcella Gandinija, koji je tokom njenog razvoja radio za studio Bertone. Gandini se ovog posla prihvatio kao golobradi mladić, koji je u Bertoneu dobio priliku nakon odlaska još jednog velikana italijanskog dizajna Giorgetta Giugaria. Gandini je u svojoj karijeri skrojio mnoštvo zanimljivih, bezvremenskih automobila poput: Ferrarija Dino, Renaulta 5, prve generacije BMW-a 5, Lancie Stratos, Citroena BX, Bugattija EB 110, Maseratija Ghibli... Pod budnim okom Nuccia Bertonea (sin Giovannija Bertonea) kreirao je čak osam Lamborghinija, među kojima se posebno izdavajaju dva: Countacht i Miura. Gandini je jedan od najvećih promotora koncepcije otvaranja vrata „prema gore“, koja su danas širom svijeta poznata pod žargonskim nazivom „lambo vrata“.

ISTORIJAT
Od traktora do superautomobila
Traktorski magnat Ferruccio Lamborghini proizvodnjom superautomobila počeo se baviti iz inata prema Enzu Ferrariju...
Jedan od najzaslužnijih ljudi za nastanak Lamborghinija kao proizvođača sportskih automobila je niko drugi do osnivač Ferrarija, Enzo Ferrari. Naime, po završetku Drugog svjetskog rata sin vinogradara iz italijanske provincije Ferrari, daroviti mehaničar Ferruccio Lamborghini pokreće proizvodnju traktora i do sredine pedesetih godina prošlog vijeka postaje jedan od lidera u industriji poljoprivrednih mašina. Osim toga, Lamborghini se uspješno bavio i ostalim vidovima biznisa zahvaljujući kojima je stekao veliko bogatstvo. Ljubav prema sportskim automobilima i novac su ga nakon Alfa Romea, Mercedesa, Lancie i Maseratija, usmjerili ka Ferrariju, pa je već 58. kupio 250 GT. Za kratko vrijeme došao je do zaključka da je njegov automobil prebučan i pregrub, te da ima brojne nedostatke. Jednom prilikom, zbog problema sa kvačilom, odlučio je da se požali nikom drugom do Enzu Ferrariju. Žaleći mu se na svoj automobil i sugerišući Enzu šta bi se na njemu trebalo promjeniti i doraditi iznervirao je Ferrarija do te mjere da mu je on na to rekao: „Šta jedan proizvođač traktora može da zna o superautomobilima? Idi nazad na svoju farmu i ostavi superautomobile meni“. Šamar koji mu je „opalio“ Enzo silno je razljutio Lamborghinija i on je čvrsto odlučio da će napraviti superautomobil bolji od Ferrarija. U mjestu Sant'Agata Bolognese, dvadesetak kilometara udaljenom od sjedišta Ferrarija, grada Modene, 30. oktobra 1963. godine zvanično osniva kompaniju „Automobili Lamborghini“, mada je razvoj automobila započet mnogo ranije. Okupivši tim izuzetnih inženjera i dizajnera, u kojem su bila imena poput Giotta Bizzarinija, Gian Paola Dallare, Ubalda Sgarzija i Franca Scaglionea, Lamborghini je 1963. predstavio prvi automobil sa njegovim prezimenom, prototip 350 GTV, koji se 1964. godine izrodio u serijski 350 GT, sa 3.5-litarskim V12 agregatom, 270 KS i maksimalnom brzinom od 240 km/h. Kompanija je ostala u vlasništvu Ferruccia Lamborghinija do 1973, kada je zbog finansijske krize bio prinuđen da proda svoj udio u njoj. Lamborghini je do danas promijenio šest vlasnika, a trenutno je u rukama njemačkog Audija.