SGE 900 ili u punom nazivu Small Gasoline Engine. Riječ je o novom, izuzetno malom motoru radne zapremine 900 cm3, koji istovremeno označava povratak proizvodnje dvocilindričnih linijskih ''mališana'' i primarno je namijenjen za novi model Topolino. Naime, slične motore je FIAT proizvodio od 1957. godine (FIAT 500) do 2000. godine (FIAT 126p). Potreba za novim motorom male radne zapremine javila se istovremeno sa predstavljanjem novog FIAT-a 500 (reinkarnacija nama poznatijeg Fiće), a i dobro se uklapa u najnoviji trend smanjenja zapremine i gabarita motora takozvanog downsizinga. Velika prednost ovakve koncepcije izrade motora jeste smanjenje broja njegovih elemenata. Manji broj cilindara, klipova, klipnjača, karika i ležajeva umnogome smanjuje mehaničke otpore i gubitke. Prvenstveno se to odnosi na trenje i pokretanje samih rotirajućih i oscilirajućih masa. FIAT je povećao dimenzije cilindara, a smanjio njihov broj, pa je uz smanjenje gubitaka usljed trenja smanjio i toplotne gubitke na motoru. Za pogon pumpi za gorivo, ulje i rashladnu tečnost, alternatora i slično ovaj motor ima znatno manje mehaničkog trenja, a uz manji broj sastavnih dijelova znatno je jeftiniji proces izrade samog motora.

Jedna od činjenica jeste da je novi motor 150 mm kraći i 15 kg lakši od FIAT-ovih četvorocilindraša slične zapremine. Ovo je ''blagodet'' za samu konstrukciju automobila, jer se smanjuje ukupna masa i poboljšava raspored masa po osovinama. Prednji dio je lakši, a mnogo više prostora ostaje za zone deformacije i samu putničku kabinu. Najveći problem za FIAT ipak je bila ''psiha'' vozača koji se još uvijek sjećaju motora iz ''peglice'', koji se pri startovanju bukvalno rotirao oko svoje ose i radio kao da ima ''drhtavicu''. Zbog toga su inženjeri ugradili osovinu za uravnoteženje, a sama kompaktna konstrukcija bloka od sivog liva doprinosi smanjenju buke i vibracija motora. Ipak, najveća „caka“ kod ovog motora je uvođenje podešavanja usisnih ventila elektrohidrauličnim putem, a ne bregastim vratilom, kao što je ''normalno''. Konstruisan je mehanizam sa bregastim vratilom za pokretanje izduvnih ventila i hidrauličnom pumpom, koja preko elektromagnetnog razvodnika pokreće hidraulične izvršne elemente, takozvane aktuatore, koji pokreću usisne ventile. Da bi sistem bio pouzdaniji i djelotvoran u čitavom radnom području motora, u sistem je ugrađen i rezervoar hidrauličnog pritiska.

FIAT je svoju inovaciju nazvao Multiair i ona omogućava neograničen broj mogućnosti podešavanja faze rada i hoda usisnih ventila, tako da usisni leptir postaje suvišan. Ovim se smanjuju gubici pri usisu, posebno kod malih i djelomičnih opterećenja (gradska vožnja). Izduvni ventili, zbog prezagrijavanja i smanjenja pouzdanosti, ne koriste ovu tehnologiju (ionako je njihovo podešavanje mnogo manje bitno nego kod usisnih ventila). Za pokrivanje čitave svoje ''male'' game (500, Panda, Ypsilon, Grande Punto) FIAT je pripremio atmosfersku (908 cm3) i turbo (875 cm3) verziju. Turbo izvedba ima manju zapreminu, jer je zbog većih toplotnih i mehaničkih opterećenja prečnik cilindara smanjen sa 82 mm na 80,5 mm, čime je stijenka među njima ojačana za 1,5 mm i omogućeno bolje hlađenje motora. Da će ovaj FIAT-ov ''mališan'' zaživjeti, govori i podatak da razvija 65 KS i 90 Nm, a u turbo verziji ima 90 KS i 155 Nm. Poređenja radi, osnovni benzinac u Bravu od 1368 cm3 ima takođe 90 KS, ali i samo 128 Nm obrtnog momenta. To je i osnovni razlog što će se mali turbo motor naći u ovom kompaktu, posebno iz razloga što FIAT obećava smanjenje prosječne potrošnje sa 6,7 l/100 km na 5,0 l/100 km. Uz ovolike razlike u cijeni goriva (u korist benzina, naravno) novi motor biće pravi „otrov“ za dizelaše, kada se pojavi 2010. godine.