Uz japansku Toyotu veže se puno automobilskih legendi, ali jedna od njih jednostavno nema konkurenciju. Riječ je o Corolli, praktičnoj kompaktnoj limuzini, koja je svoju karijeru počela 1966. godine u Japanu, a zatim i u Australiji kao prvom stranom tržištu. Nakon toga je krenula u osvajanje svijeta. Najprodavaniji novi model na planeti postala je 1974. godine, da bi 1997. dostigla produkciju od 40 miliona jedinica i tako sa mjesta najprodavanijeg automobila svih vremena skinula legendarnu Volkswagen „bubu“. U međuvremenu je prošla kroz 11 generacija, a najnovija 12. predstavljena je prije par dana na sajmu automobila u Los Anđelesu. U Corollinoj prebogatoj biografiji između ostalog stoji da je svojevremeno bila sedan i karavan sa dvoje i četvoro vrata, kupe, a zatim i hatchback. Do 1983. godine imala je zadnji, a zatim je prešla na prednji pogon koji je i danas njen zaštitni znak. Od 2006. godine na evropskom tržištu se pod imenom Corolla zadržala samo limuzina, dok su hatchback i karavan dobili novo ime Auris. Ovaj trend je napušten sa najnovijom 12. generacijom čije sve tri karoserijske verzije će ponovo nositi jedinstven i prepoznatljiv naziv Corolla.

Dok nam tamo negdje tokom 2019. godine na bh. tržište ne stigne nova Corolla, u fokusu pažnje domaćih kupaca biće još uvijek aktuelna 11. generacija, koja se odnedavno može pohvaliti i sa jednim veoma zanimljivim akcijskim modelom i novim Super 5 paketom opreme. Ovaj paket je isključivo dostupan u kombinaciji sa atmosferskim 1.6 Valvematic benzincem (132 KS) koji do registracije košta 29.900 KM. Da bismo shvatili šta je to i koliko zanimljivo u ovoj priči moramo se kratko osvrnuti na ostatak standardne ponude. Naime, Corolla je na bh. tržištu osim sa testnim motorom dostupna i sa 1.33 Dual VVT-i benzincem, te sa 1.4 D-4D dizelašem od 90 KS. Oni se mogu kombinovati sa četiri standardna paketa opreme, koji su sadržajem rangirani po sljedećem redoslijedu: Terra,  Luna, Style i Sol. Najpovoljnija benzinska Corolla sa 1.3 VVT-i motorom i Terra opremom redovno košta 30.510 KM, a ista kombinacija sa dizel motorom je dostupna za 35.890 KM.

Kao osnova za akcioni paket uzeta je Style opreme, koja je u Super 5 verziji nadograđena sa pet besplatnih servisa, koji se u skladu sa Toyotinim servisnim intervalima obavljaju na svakih 15.000 pređenih kilometara. To znači da kupca akcijskog modela o redovnom održavanju ne treba da brine narednih 75.000 km. Ovakva ponuda za koju bi naš narod rekao da „nema dalje“ na prvi pogled zaista djeluje širokogrudno, posebno ako se zna da Toyota uz Corollu daje i petogodišnju garanciju. Kako sve to što je ponuđeno izgleda kao paket u praksi, ispitali smo do detalja u okviru desetodnevnog testa. Aktuelna Corolla temelji se na 11. generaciji koja je predstavljena 2013. godine i odmjereno osvježena 2016. U okviru redizajna koji je sproveden po dizajnerskim smjernicama prvi put viđenim na crossoveru C-HR značajno je modernizovan izgled prednjeg dijela koji dobio nova svjetla, masku hladnjaka i branik.

Zadnji dio je manje-više ostao isti mada su ugrađena unaprijeđena LED svjetla. Ručke na vratima dobile su fini hrom finiš, a u ponudu su uvedeni i novi dezeni 16 i 17-inčnih alu naplataka. Paleta od devet boja proširena je sa tri nova dezena: Tokyo Red, Earth Bronzeare i Platinum Bronze, koji smo imali na testnom modelu. Sve u svemu, sasvim dovoljno da Corolla i danas, u svojoj petoj godini na tržištu izgleda svježe i zanimljivo. Japanski smisao za automobilsku ljepotu do sada se često nije poklapao sa evropskim pa su mnogi odlični modeli zbog toga prošli poprilično nezapaženo. Corolla nema taj problem, a najbolji dokaz za tu tvrdnju su naše ulice na kojima ih srećemo sve više i više. Bh. kupci vole sedane, a čini se da im od Megana Sedana druge genracije svojevremeno nijedan model nije bio tako interesantan i po „mjeri“ kao što je to današnja Corolla. Kada je riječ o dimenzijama, treba primijetiti da je sa 4.620 mm Corolla kraća tek 50 mm od recimo na prvi pogled gabaritnije Škode Octavije od koje je ujedno i 39 mm uža. Sa 452 litra zapremine prtljažnik ne obara rekorde, ali bi trebao biti dovoljan za putne potrebe četveročlane porodice. Nema sumnje da će svakodne transportne zadatke, koji podrazumijevaju odlazak u kupovinu i slično ispuniti bez problema.

Kada je riječ o enterijeru on je sa redizajnom pretrpio velike i pozitivne promjene. Corolla je oduvijek važila za jedan od najkomfornijih modela u pogledu kabinskog prostora. Aktuelni je zasnovan na Toyotinoj MC platformi, koju između ostalog karakteriše i činjenica da ima potpuno ravan pod ispod nogu putnika drugog reda. To je zaista kvalitet više u odnosu na sve ostale konkurente, koji u ovom segmentu imaju niži ili viši tunel mjenjača. On putnika u sredini na dužim putovanjima dovodi u nepovoljan i neudoban položaj. Analogni instrumenti od redizajna su dobili estetski ljepše hromirane rubove, a ugrađen je novi, sadržajem i grafikom sasvim korektan 4,2-inčni info ekran. U testnom paketu opreme ispred vozača je multifuncionalni trokraki upravljač, koji je obložen na dodir veoma ugodnom kožom. Sve daljinske komande na njemu su veoma logične i ergonomski perfektne. Sa desne strane po visini i dubini podesivog upravljača nalazi se ručica tempomata, koji se u Corollinoj opremi nalazi već od početnog, Terra paketa. Čitav centralni greben je sa redizajnom modernizovan.

Na vrhu su novi ventilacioni otvori, a ispod je savremeni 7-inčni na dodir osjetljivi ekran Toyota Touch 2 multimedijalnog sistema. Riječ je jednom od ergonomski najboljih rješenja u klasi, koje sa obje strane ima izdvojeno po nekoliko najčešće upotrebljavanih na dodir osjetljivih tastera. I sam sistem koji između ostalog omogućava upravljanje navigacijom, audio sistemom, telefonom, internetom,... je veoma jednostavno grafički osmišljen što ga čini prihvatljivim i za informatički manje upućene korisnike. Ispod je veoma funkcionalan automatski klima uređaj, koji je takođe odličan primjer funkcionalne jednostavnosti. Prednja sjedišta su udobna, te dovoljnao visoka i široka da se u njima ugodno smjeste osobe različitih tjelesnih proporcija. Odlagališta za sitnice ima dovoljno u džepovima na vratima, ispod naslona za ruke, te u pretincima ispred suvozača i ručice mjenjača. Corollin enterijer nama nekih izraženih mana, a još teže ga je kritikovati ako se uzmu u obzir cijena testnog modela i njegova sadržajna oprema. Ipak treba primijetiti sitne nesavršenosti u izradi i par klimavih detalja poput plastične obloge tunela mjenjača i obloga na vratima. Izolacija s unutrašnje strane poklopca prtljažnika tu i tamo je na krajevima „krzava“ i na nekim plastičnim dijelovima vidljivi su i sitni „viškovi“ koji ostaju po ivicama kada se izvadi iz kalupa. Ništa od navedenog ne utiče na funkcionalnost, ali je činjenica da Corolli nedostaje još malo te završne ljubavi, da bi dobila najvišu ocjenu.

S obzirom na činjenicu da se testni model, sa petogodišnjom garancijom bez ikakvih ograničenja i sa pet besplatnih redovnih servisa do 75.000 pređenih kilometara, zatim 1.6 VVTi motorom sa 132 KS i možemo to slobodno reći bogatom Super 5 opremom nudi za 29.900 KM, on jednostavno nema mana. Treba dodati da je testni model bio 800 KM skuplji od akcijskog iznosa zbog metalik boje. Mada će nova 12. generacija Corolle koja dolazi sljedeće godine sigurno biti modernija i zanimljivija od aktuelne, ona u ovom trenutku predstavlja jednu od najzanimljivijih kupovina na bh. tržištu, naravno ako ste ljubitelj udobnih limuzina i benzinskog pogona.

POGON
Sa sve snažnijim „bojkotom“ dizelaša, koji je prvo počeo u Evropi, a polako će se sigurno prenijeti i na naše tržište, atmosferski benzinci ponovo postaju sve popularniji. U eri „downsizinga“ koja je ove motore uslovila sa smanjivanjem zapremine i cilindara, te ugradnjom direktnog ubrizgavanja goriva i turbine, nije ostalo puno „klasičnih“ četverocilindarskih atmosferskih motora. Toyota uz Corollu nudi čak dva. Manji 1,33 Dual VVT-i sa 99 KS, te veći 1.6 Valvematic sa 132 KS kojeg smo imali priliku isprobati u testnom modelu. Ovaj motor nam je ostao u lijepom sjećanju još od 2011. godine kada smo ga imali priliku testirati u broj većoj Toyotinoj limuzini Avesisu. Naziv Valvematic znači da 1,6-litarski četverocilindraš koristi svojevrsnu evoluciju VVT-i kontrole ventila, sa kojom raspolaže manji Toyotin benzinac. Tu je i Multi-point ubrizgavanje goriva sa brizgaljkom za svaki cilindar pojedinačno. U praksi ovakva kombinacija rezultira sa veoma mirnim i uglađenim radom, koji najviše pogonskog potencijala daje pri 4.400 obrtaja kada je dostupan i najveći obrtni momenat. Ubrzanje od 0 do 100 km/h traje 10 sekundi, dok je najveća brzina 200 km/h. Šestostepeni ručni mjenjač sa idealno visokom i upravljaču približenom ručicom je solidno precizan. Od 2011. do danas 1.6 Valvematic motor djeluje kao da je izgubio malo na žestini iznad 4.400 obrtaja, što je sigurno posljedica njegovog usklađivanja sa strožim ekološkim propisima, ali je još uvijek dovoljno snažan da se bez problema nosi sa većinom svakodnevnih zadataka. Na testnoj stazi nam je pokazao da ne bježi ni od visokih obrtaja. S uverljivom lakoćom se zavrti i do graničnih 6.500 obrtaja kada se ulazi u „crvenu zonu“. Od Toyote obećanih prosječnih šest litara ostvarivo je u laganom ritmu vožnje. U velikim gradskim sredinama na ovo treba dodati litar, pa i dva zbog svakodnevnog „puzanja“ u dugačkim semaforskim redovima. Do devet ćete stići forsiranjem gasa kad god je to moguće, a na otvorenoj cesti bez puno truda moguće je proći i sa prosjekom nižim od pet litara. Navedeno je s obzirom na veličinu automobila i performanse sasvim očekivan rezultat.