porsche
Naslovna > Automobili > Chevrolet > Orlando > Porodična garsonjera
FOTO GALERIJA (17)

Test – Chevrolet Orlando 2.0 VCDi

Porodična garsonjera

Novi Chevroletov monovolumen u suštini je osjetno prostranija i funkcionalnija izvedba limuzinskog Cruza, koja se u kombinaciji sa jakim dizelašem, potpunom opremom i odmjerenom cijenom nameće kao idealan izbor za porodične, ali i poslovno orijentisane kupce kojima je funkcionalnost važnija od imidža...

Jedan od proizvođača koji bilježi znatan rast prodaje u Bosni i Hercegovini je Chevrolet, koji je u najmanju ruku primamljivim ponudama privukao veliki broj kupaca. Modeli Cruze i Aveo su uveliko prisutni na bh. cestama, a odnedavno im se pridružio još jedan model sa zlatnom mašnicom. Riječ je o Orlandu, Chevroletovom novom, kompaktnom višenamjenskom vozilu, kreiranom da zadovolji prije svega potrebe jedne porodice. Sa Orlandom smo se družili izvjesno vrijeme i sami se uvjerili u njegove mogućnosti koje pruža u različitim segmentima. Vizuelno, od Orlanda je ostalo malo u odnosu na koncept koji je predstavljen na sajmu automobila u Parizu 2008. godine. Linije su dosta mekše i zaobljenije. Razlika u odnosu na koncept je najevidentnija u pogledu prednjih svjetala, koja su dobila potpuno novi oblik i Orlandu daju izgled dobroćudnog vozila. Pored svjetala na vozilu dominiraju bočna stakla iz tri djela, te prilično veliki retrovizori koji pomažu upravljanju vozilom dugačkim skoro pet metara.

 

 

 

U dužinu vozila savršeno se uklapaju robusni blatobrani ispod kojih pneumatici R16 izgledaju dosta manje, a cjelokupnu sliku upotpunjava dugi ravan krov, koji nije mogao imati padajuću liniju zbog trećeg reda sjedišta smještenog u unutrašnjosti. Orlando je svojevrsni nasljednik Tacume, koja se i nije proslavila na tržištu, pa je Chevroletov model skrojen da popravi utisak u ovom segmentu. U tome će mu pomoći Cruze, koji je dizajnerski jezik GM-ovog proizvođača već prenio na tržište, pa Orlando na neki način već ima raskrčen put. Činjenica da je Orlando nastao na produženoj platformi Cruza, te da su unutrašnjosti ova dva modela skoro identične, potvrđuje prethodnu tezu. Dakle u pogledu dizajna Orlando djeluje kao snažno i robusno vozilo stvarajući sliku da se radi o stabilnom automobilu kojeg ništa ne može izbaciti iz ravnoteže.

 


Prvi pogled na Orlandovu unutrašnjost asocirao nas je na najavne tekstove za ovaj automobil u kojim se uvijek spominjalo da monovolumen dijeli unutrašnjost sa Cruzeom. I zaista je tako, osim u nekoliko sitnih detalja. Sjedanje za prepoznatljivi trokraki upravljač sa poznatim komandama za audio-uređaj i tempomat, probudio je osjećaj vožnje u Cruzu, pa su prvi utisci bili da vozimo nešto veću Chevroletovu limuzinu. Sjedišta su udobna i odlično drže tijelo, posebno na dužim putovanjima, a kako god ih podesili lako se dolazi do optimalno raspoređenih komandi iza upravljača i na centralnom grebenu. U unutrašnjosti svakako dominira klavir crna lajsna, koja ima cilj da razbije monotoniju plastičnih površina čija je obrada mogla biti bolja, ali je daleko iznad onoga što je Daewoo nekada nudio. Upravo prisustvo klavir lajsne daje poseban štih unutrašnjosti, međutim kako svaka medalja ima dvije strane, tako je i sa ovom. Naime, danima smo se borili sa nakupljenom prašinom na pomenutoj lajsni, koja kao da je magnet za prašinu.

 

 

Ono što nam je nedostajalo u unutrašnjosti je nekoliko centimetara, ne za sjedišta, nego za podešavanje volana po visini. Subjektivna želja za višom pozicijom sjedenja, iziskivala je potrebu za više podešenim upravljačem, no ostali smo uskraćeni za tih nekoliko centimetara, zbog kojih u pojedinim momentima i nismo imali najpregledniju instrument tablu, koja lijepo izgleda, ali informacije sa bord kompjutera pruža na isuviše malom displeju. Sa druge strane, na centralnom grebenu dominira veliki displej ispod kojeg su funkcionalne i lijepo izrađene komande audio-uređaja, anjihovim  podizanjem dolazi se do pretinca u kojem je AUX i USB priključak. Kada smo kod pretinaca njih je zaista mnogo na različitim mjestima, a različite namjene. Tu je pretinac za sitan novac i dva velika držača za čaše na središnjoj konzoli, držači za autokartu i boce integrirane u prednja i stražnja vrata, te cijeli niz pojedinačnih pretinaca za pohranu u prtljažniku, koji uz oborena sjedišta trećeg  reda nudi 458 litara. Ukoliko se koriste dva sjedišta trećeg reda, prtljažnik ima skromnih 89 litara, ali tada je Orlando u mogućnosti da preveze sedam putnika uključujući vozača. Prostora na prednja dva reda sjedišta je dovoljno, dok vožnja u trećem redu i neće biti baš najkomfornija, ali je za smještanje djece idealna. Čak i u takvoj situaciji vozač može nadgledati djecu u zadnjem redu pomoću posebnog unutrašnjeg retrovizora, namijenjenog isključivo za pregled stanja u unutrašnjosti.

 

PODVOZJE

Prvu vožnju u Orlandu smo s nestrpljenjem očekivali i zbog činjenice da nas je interesovalo kako će na cesti ležati vozili teško 1,7 tona, čije su dimenzije 4.652 x 1.836 x 1.633 mm (dužina, širina, visina). Prilagođen Cruzeov ovjes i nova GM platforma Delta II doprinose da Orlando plovi cestom, što se možda može tražiti i u činjenici da Orlando ima prilično veliki (2.760 mm) međuosovinski razmak i razmaknute točkove koji doprinose prilično niskom težištu. Nestabilnost ni u jednom momentu nismo osjetili, tek blago podupravljanje  u krivinama pri velikim brzinama. Iako je vješanje prilično tvrdo, velika karoserija i optimalna unutrašnjost nude udobnu vožnju.

 

 

 

Vožnja u Orlandu je zaista poseban užitak, možda zbog činjenice da je naš model pogonio dvolitarski dizel agregat sa 163 KS. Od automobila teškog 1,7 tona nismo očekivali ni blizu vozne karakteristike kakve nam je ponudio. Pri niskom broju obrtaja motor isporučuje sasvim dovoljno snage, pa se bez problema pretiče i u situacijama u kojima ovakvi automobili obično trebaju nekoliko desetina metara više. Čak i prilikom vožnje većom brzinom ni u jednom momentu nismo osjetili da „mučimo“ motor Orlanda, naprotiv automobil je ispoljavao svu svoju potentnost sve do maksimalnih 220 km/h, što nas je sve u redakciji oduševilo. Ono što takođe cijenimo je  zvučna izolacija. Brujanje motora se u unutrašnjosti gotovo i ne čuje, a bučnije postane samo pri velikim brzinama, kada zrak struji oko ne baš aerodinamične karoserije.

 

 

Pored maksimalne brzine i snage Orlanda, koja nas je ostavila zaista oduševljenim sa dozom nevjerice, ugodno su nas iznenadila i međuubrzanja. Međutim u svu tu pozitivnu sliku koju je pružao agregat italijanskog proizvođača VM Motori, nikako se nije uklapao mjenjač, čiji je hod zaista dug i „šaltanje“ traje čitavu vječnost, a ponekad je znalo i zapeti, pa se nadamo da će Chevrolet u budućim modelima ponuditi preciznije mjenjače. No nešto uzdignutija pozicija mjenjača i njegovo držanje  u ruci su savršeni. Orlanda smo vozili u svim mogućim situacijama koje ceste u BiH pružaju. Potrošnja u gradu je najveća i iznosi nešto više od osam litara, a u takvoj vožnji Orlando se baš i ne snalazi u gradskim ulicama i parkiranje je nekad znalo predstavljati problem, no uz parking senzore u jednoj mostarskoj mahali Orlanda smo uspjeli smjestiti između dva automobila uz tek nekoliko centimetara razmaka naprijed i nazad, naravno uz dosta muke, ali kao dokaz da se može. Na otvorenoj cesti potrošnja je bila znatno manja, dok je na autoputu i test stazi uz više gasa Orlando tražio i više goriva. Međutim, ako uzmemo u obzir težinu vozila, potrošnja u svim uslovima je zadovoljavajuća. I za kraj, Orlando definitivno ima više dobrih i pozitivnih strana nego negativnih, a negativnosti se uglavnom tiču detalja i mogu biti stvar ukusa.

Datum objave: 21/07/2011
Komentarišite ovaj članak


Stanje na putevima

Partneri

Auto Shop Magazin

TV Emisija ASM Plus

 

Facebook