Korejski automobili su ne tako davno bili tabu tema. Danas ih ima na svakom koraku, njihova pouzdanost i kvalitet višestruko su dokazani, a izvan prvog plana mnogih kupaca još ih drži samo slabo zadržavanje cijene. Slično je i sa minibusevima, kod nas popularnijim “kombijima”, koji se još uvijek nalaze u sjenci evropske konkurencije, koja ma koliko bila dobra nije ni više miljama, ni kilometrima već samo centimetrima ispred korejskih modela. Nakon relativno uspješne prve generacije H1, koja je kod nas, ali i u Evropi ostvarila prosječan uspjeh, predstavljena je i druga generacija Hyundaijevog minibusa, koja se pored putničke nudi i u dostavnoj verziji. Iako je dizajn minibuseva u nekoliko posljednjih godina prošao kroz svojevrsnu renesansu, u kojoj su bezlični kutijasti oblici zamijenjeni modernim, originalnim i oku ugodnim, u ovoj klasi ima još puno prostora za napredak.

Dokaz za to je i novi Hyundai H1, koji donosi svjež i jedinstven dizajn. U odnosu na prethodnu generaciju aktuelni model narastao je u dužinu 90 mm, te 100 mm u širinu. Povećanje dimenzija ostavilo je više slobode dizajnerima iz Hyundaijevog evropskog razvojnog centra sa sjedištem u Rüsselsheimu. Najupečatljiviji dio novog H1 je prednji kraj sa velikim trapezoidnim svjetlima, kristalno čiste grafike i trodijelnom maskom hladnjaka, u koju su integrisane dvije poprečne letvice. Nije najljepše rješenje u klasi, ali je daleko od dosadašnje jednostavnosti. Da je H1 vizuelno kompletan proizvod, otkriva i pogled s bokova, gdje su velike limene površine uspješno razbijene sa dva uzdužna pregiba oko točkova, ali i toniranim staklima sa izraženim crnim rubovima. Zadnji kraj sa velikim  vratima i svjetlima ugodne grafike skladan je završetak veoma uspjelog dizajna, koji je do sada bio jedna od najvećih prepreka za ozbiljniji nastup Hyundaijevog minibusa u Evropi.

Prostranoj unutrašnjosti, u kojoj se nalazi osam sjedišta, pristupa se kroz dvoje klasičnih vrata i jedna klizna, koja se nalaze sa suvozačeve strane. Klizna vrata odlično su uklopljena, a zahvaljujući „nevidljivim” šinama i vizuelno neprimjetna. Pristup drugom redu sjedišta je jednostavan i ne zahtijeva akrobacije, dok je za ulazak na treći red potrebno djelimično preklopiti i prema naprijed pomjeriti krajnje lijevo sjedište drugog reda. Zahvaljujući međuosovinskim razmaku od 3.200 mm (120 mm veći od prethodnika), prostora u unutrašnjosti ima u izobilju, u sva tri reda. Sva sjedišta su udobna, a svijetla tkanina kojom su presvučena je veoma ugodna i ne zamara tijelo na dužim putovanjima. Osim praktičnih držača za čaše, odlagališta za sitnice i prekidača za unutrašnje svjetlo, putnicima su na raspolaganju i komande klimatizacije, koje su integrisane u krov. Vozačev radni prostor na najbolji način pokazuje sve prednosti monovolumenske karoserije. Sjedi se povišeno, kao u manjem kamionu, a preglednost je, zahvaljujući velikom vjetrobranu i bočnim retrovizorima, odlična.

Hyundaijevi dizajneri i ovdje su odlično odradili svoj posao, bez pretjeranog eksperimetisanja. Instrument tabla je jednostavna sa zelenim pozadinskim osvjetljenjem, a središnji stub funkcionalan i dimenzijama dobro odmjeren. Metalizirana plastika je pomalo kičasta, ali njen kvalitet nije sporan. Ručica mjenjača je postavljena u idelan položaj nadomak ruke vozača, pa je mijenjanje svake od pet ponuđenih brzina pravi užitak. Četverokraki kožom obloženi upravljač odranije nam je poznat iz Sonate, ugodan je na dodir, sa dobro odmjerenim obručom, koji omogućava jednostavno i brzo manevrisanje u svim situacijama. Osim mjesta za vozača i sedam putnika H1 nudi i izdašan prtljažni prostor, kojem se pristupa kroz velika jednodijelna vrata. Pogled u tabelu sa tehničkim podacima otkriva da u prtljažnik do visine prozora mogu stati od 833 litre, do maksimalnih 4.308 litara, koliko H1 nudi samo sa vozačevim i suvozačevim sjedištem. H1 u minibus izvedbi moguće je opteretiti sa maksimalnih 817 kg, sa kojima težina vozila dostiže 3.030 kg. Korejski minibus sposoban je i za vuču priključnih vozila, tačnije prikolice sa kočnicama do težine od 2.300 kg, odnosno 750 kg bez kočnica.

Da je spreman povući ovoliki teret H1 potvrđuje i pogonom, tačnije 2.5-litarskim common rail dizel agregatom, koji iz 2.497 ccm pri 3.800 o/min izvlači 170 KS. Za ovu vrstu vozila važniji od maksimalne snage svakako je obrtni moment od 392 Nm, koji je raspoloživ u promjenjivom rasponu od 2.000 do 2.500 o/min, što H1 pruža iznenađujuću agilnost od nižih obrtaja, čak i kada je pod punim opterećenjem. U kombinaciji sa petostepenim ručnim mjenjačem korejski minibus na putu pruža iznenađujući dinamiku, koja se najbolje ogleda u maksimalnoj brzini od lako dostižnih 183 km/h. Odražavanje na autoputu dozvoljenih 140 km/h je jednostavno, zvučna izolacija je na nivou, a buka koja nastaje strujanjem vazduha oko karoserije je daleko ispod granice podnošljivosti. Osim uzorne vučnosti H1 sa 2.5-litarski dizelašem može se pohvaliti i umjerenom prosječnom potrošnjom, koja je na našem testu iznosila 9,2 litre. Vozači sa lakšom nogom na gasu bez problema bi mogli prosjek smanjiti za litru, a oni baš strpljivi i za dvije, što je više nego dobar rezultat za vozilo ove klase. Iako H1 pored svega nabrojanog nudi i izdašnu serijsku opremu, koja između ostalog uključuje ABS i ESP sisteme, kompletan električni paket sa podizačima prednjih prozora i podešavanjem retrovizora, svjetla za maglu, klima-uređaj, putni računar, daljinsko zaključavanje sa centralnom bravom...