Nasljednici Borgward Isabelle su prije nekoliko godina ponovo pokrenuli proizvodnju novih SUV modela sa kineskim partnerima. Prvi primjerci u prodajne salone širom Evropske unije trebalo bi da stignu početkom iduće godine. Osnivač Borgwarda, Carl F.W. Borgward carstvo je počeo graditi između dva Svjetska rata, 1926. godine. Prve dodire sa autoindustrijom ostvaruje preko modela Goliath, te ubrzo postaje vodeći proizvođač u klasi lakih dostavnih vozila. Poslije akumuliranja početnog kapitala Borgward preuzima firme Hanusu i Lloyd, te kreće u odlučno osvajanje njemačkog tržišta. Po izbijanju Drugog svjetskog rata proizvodni se resursi usmjeravaju prema potrebama vojne industrije, pa razvoj automobila pada u drugi plan. Ali, ubrzo po završetku ratnih operacija Borgward na tržište šalje model Hansa 1500 koji postaje prvi njemački automobil sa ponton karoserijom, automatskim mjenjačem i električnim pokazivačima smjera. No, da bi se zadržala prednost nad sve brojnijom i kvalitetnijom konkurencijom Borgward je već 1953. godine počeo da razvojem nove generacije Hanse 1500 koja će po predstavljanju dobiti ime Isabella. Kao interesantan podatak može se navesti činjenica da je u to vrijeme u razvojnom timu imao samo 34 stručnjaka, dok je Mercedes-Benz zapošljavao više od njih 1.000. Novi je model bio gotov za svega godinu dana. Glavni test vozač bio je, glavom i bradom, osnivač kompanije Borgward. Prvo službeno pojavljivanje dogodilo se 10. jula 1954. godine i to pred pomno odabranim zvanicama. Već je prilikom prvog detaljnijeg upoznavanja sa automobilom bilo jasno da se radi o trenutno najboljem automobilu na tržištu. Ispod elegantno skrojene karoserije nalazila se vrlo napredna tehnologija o kojoj je konkurencija, ma kako zvučna bila, mogla smo sanjati. Pod tim se misli na: aerodinamičnu karoseriju, dinamiku vožnje, prostor za putnike i prtljag, napredan sistem kočenja i upravljanja. Recimo da je ekstravagantna unutrašnjost Isabelle bez problema mogla primiti šest putnika – tri na prednja i isto toliko putnika na zadnja sjedišta. Iako se u to vrijeme nije previše razmišljalo o potrošnji goriva, recimo da je Isabelle trošila jednako kao Volkswagen Buba (8,4 l/100 km, maksimalna brzina 130 km/h) koja je tada bila mjerilo u svim pogledima. Potencijalne kupce je radovala i cijena koja je za 2.000 tadašnjih njemačkih maraka bila povoljnija od jedinog direktnog konkurenta Mercedes-Benza 180. Odmah po predstavljanju prodaja je počela odlično o čemu su svjedočili, bukvalno, redovi pred prodajnim salonima. Nažalost, prebrz razvoj ostavio je danak na polju pouzdanosti koja je bila daleko ispod tadašnjeg Borgwardovog imidža. Prvi su kupci bez imalo uvijanja govorili kako se zapravo radi o poluproizvodu. Fabrika je brzo reagovala usavršavanjem svih problematičnih sklopova i otklanjanjem kvarova o vlastitom trošku, ali je i pored toga trebalo čak dvije godine da se povrati povjerenje kupaca. Ubrzo nakog toga Borgward daje garanciju od 100.000 km na pogonski sklop, što je za ostale bilo u sferi naučne fantastike.

Tvorac Isabelle nije krio oduševljenost američkim raskošno opremljenim automobilima pa je isti recept prenio na svoj automobil. Kokpit je bio bogato opremljen instrumentima, prekidači su bili izvedeni od bakelita, koji je neodoljivo podsjećao na (pre)skupu slonovu kost, bijeli volan sa hromiranim prstenom za aktiviranje sirene, ručica mjenjača na stubu upravljača... S obzirom na to da je Isabella dolazila isključivo s dvoja vrata, na prednjim sjedištima bio je ugrađen poseban mehanizam za jednostavno i pouzdano preklapanje. Nedugo nakom predstavljanja standardne verzije na tržište dolazi Combi (ova se oznaka tada po prvi put uvodi u autoindustriju). Combi je zapravo nudio dva automobila u jednom – putnički automobil koji se sa nekoliko jednostavnih poteza pretvarao u transportni i to sa prtljažnikom površine 2 m². Zahvaljujući čuvanju rezervnog točka i alata ispod poda dobijena je potpuno ravna površina pa i na tom polju Borgward pokazuje konkurenciji u kojem pravcu treba da idu. Druga je verzija došla sa oznakom TS, odnosno skraćenicom za Touring Sport. Sa maksimalnom brzinom od 150 km/h tada je zapravo postao prvi porodični automobil sportskih performansi. Recimo da je verzija TS iznjedrila neke potpuno nove stvari u auto-industriji – parkirna svjetla na vrhovima blatobrana, serijsko ogledalo na vozačevim vratima, ručicu za žmigavce koja se sama vraćala u početni položaj, specijalna sjedišta i automatsko paljenje unutrašnjeg osvjetljenja u putničkom prostoru i prtljažniku.

No, varijacijama na temu tu nije kraj, jer se pojavljuje kabriolet koji nailazi na veliko odobravanje kupaca. Kao logična posljedica došao je i Coupe. Recimo da je Coupe proizvodila odabrana grupa stručnih radnika i to van standardne proizvodne trake, pa se slobodno može reći da se radi o ručno proizvedenom automobilu. Borgward je izvozio više od 50% proizvodnje, najviše u SAD, pa je sve djelovalo dosta stabilno, ali 1960. godine dolazi do prvih trzavica i otpuštanja više od 1.000 radnika. Ekonomsku dubiozu dodatno je produbio razvoj velikog modela P100, a kasnije i nasljednika Isabelle koji se nikada nisu pojavili na tržištu. Borgward Isabelle bila je, bez sumnje, automobil daleko ispred svog vremena što se u nekim segmentima negativno odrazilo na budućnost kompanije jer tako napredan proizvod jednostavno nije bio shvaćen na pravi način.
Poslije više decenija izbivanja iz auto-industrije nasljednici i nosioci prava na ime Borgward sa kineskim su partnerima pokrenuli proizvodnju SUV vozila. Prema službenim informacijama prvi primjerci potpuno novog, vrlo luskuznog modela u evropske prodajne salone dolaze u prvom kvartalu iduće godine, najvjerovatnije paralelno sa otvaranjem Ženeva Motor Showa s početkom marta i to sa potpunim EV pogonom...

Bezvremenska ljepota
Carl F.W. Borgward volio je sve raditi sam pa je tako osnovni izgled Isabelle odredio u vlastitoj kuhinji. Naime, njegova je porodica potvrdila kako je Borgward napravio mali model od plastelina te ga je kasnije dorađivao običnim kuhinjskim nožem. Kada su se već prepoznavali finalni obrisi model su preuzeli profesionalni dizajneri koji su sve detalje izbrusili do nivoa serijske proizvodnje. Bez obzira na verziju karoserije Isabelle je svugdje privlačila veliku pažnju, čime je potvrđeno da se radi o odlično pogođenom dizajnu karoserije i unutrašnjosti. Dokaz tome je i izlaganje u čuvenom Metropoliten Museumu of Modern Art u New Yorku gdje se Isabella našla ubrzo po početku prodaje na tržištu SAD-a. Kako je Borgward sve radio sam, od oblikovanja do testiranja, mnogi su se kupci žalili da nikako ne mogu pronaći idealan položaj za volanom jer jednostavno nisu znali gdje će s nogama. Naime, Borgward je bio visok svega 166 cm, pa je sve sebično podesio prema vlastitim osjećajima. Iako je na taj račun dobijao dosta kritika, nije se previše uzbuđivao pa ni na jednoj verziji Isabelle nije promijenio konfiguraciju prednjih sjedišta i komandi...

Otkud ime Isabelle?
Tokom razvoja ali i prvog pojavljivanja u javnosti automobil je nosio ime Hansa 1500. Ali, marketinški su stručnjaci savjetovali Borgwarda da umjesto suhoparne brojčane oznake uvede ime. Nedugo zatim automobil je prekršten u Isabelle. U to vrijeme niko nije znao zašto je baš odabrano to žensko ime, ali su nasljednici kompanije objasnili kako je došlo do toga. Naime, Carl F.W. Borgward sa familijom je otišao na godišnji odmor u Španiju gdje mu se na prvi pogled fatalno dopala vlasnica hotela, Isabella. Kada je njegova supruga vidjela gdje to vodi uvrijeđena se odmah vratila u Njemačku. Šta je poslije toga bilo familija smatra strogo privatnom stvari, ali javno korištenje imena ljubavnice na seksi skrojenom automobilu jasno nagovještava posljedice španske avanture. Štaviše, i model koji se pompezno najavljuje za evropsko tržište dolazi sa imenom Isabelle. Konceptna je verzija prikazana, a gdje drugo nego na ovogodišnjem izdanju Frankfurth Motor Showa. Slobodni smo zaključiti kako legitimni nasljednici Borgwarda ne kriju poslovno–prodajne ambicije podržane kineskim  kapitalom. Kada pogledamo procvat švedskog ponosa auto-industrije Volva pod kineskim vlasništvom ne možemo se oteti utisku da je Borgward nove ere napravio pravi korak u pravo vrijeme...