Renault Zoe kojeg smo imali prilike voziti predstavljen je 2012. godine u Parizu. Motor snažan 90 KS uz maksimalni obrtni moment od 220 nm prisutan u cijelom opsegu rada elektromotora više je nego dovoljan za gradski automobil. Ubrzanje od 0 do 100 km/h traje 13,5 sekundi, dok je maksimalna brzina, zbog uštede električne energije, ograničena na 135 km/h. S druge strane, od 0 do u gradu dopuštenih 50 km/h stigne za približno četiri sekunde. Set baterija od 41 kWh dovoljan je za autonomiju od 210 km u idealnim uslovima. A kako takvi u stvarnom životu ne postoje, realna je autonomija oko 150, 160 km, što je u principu više nego dovoljno za obavljanje svakodnevnih poslova. Podsjećamo da je nedavno u Parizu predstavljen Zoe sa setom baterija od 41 kWh čime se autonomija produžila na 400 km. To je kilometraža koja danas služi kao orijentir mnogim proizvođačima električnih automobila. S obzirom na to da smo prije osam, devet godina imali priliku voziti gradski EV dvojac iz PSA redova, nismo se pretjerano iznenadili prirodnim osjećajem pod desnim stopalom. Zbog linearnih karakteristika elektromotora ruka nikada neće mahinalno poći ka ručici mjenjača, pa je faza privikavanja na EV pogon minimalna. Kada već spominjemo mjenjač recimo da se u kućištu nalazi hod naprijed, neutral i hod unazad. I to je sve... Da ne bude zabune, jedino pravi sportski EV automobili i sve popularnija Formula E imaju mjenjače sa nekoliko stepeni prenosa.

Da se u baterije uskladištena energija ne bi bespotrebno rasipala instaliran je ECO mod čija se puna primjena osjeti u gradskom režimu vožnje. Tada na brojaču preostalih raspoloživih kilometara brojke sporo idu dole. Onima koji nemaju problema sa mjestom gdje će puniti Zoe preporučujemo da ECO mod slobodno isključe. U tom će slučaju uvijek biti najbrži prilikom starta na semaforu. Nekoliko smo puta ubrzavali od 0 do 50 km/h, a potom puštali pedalu „gasa“ kako bi nas vozila iza nas sustigla. Začuđeni izrazi lica i upitnici iznad glava ostalih učesnika u saobraćaju najbolje su govorili o iznenađenju koje im je priredio jedan električni automobil. S obzirom na to da je Zoe bio oblijepljen promotivnim naljepnicama koje otkrivaju o kakvoj se vrsti vozila radi, zabune jednostavno nije bilo. Cilja naše vožnje bilo je ispitivanje autonomije u realnim uslovima eksploatacije. To je podrazumijevalo uključivanje raznih potrošača (klima, audio uređaj, glavna svjetla tokom noćne vožnje, podizanje i spuštanje prozora...). Primijetili smo da neprekidno korištenje audio uređaja i ventilatora klime ne utiče bitno na autonomiju. Naravno, ako je aktivirano grijanje kabine energija će se brže trošiti, ali ne prebrzo. Sarajevo je idealno za testiranja automobila, jer ima sve konfiguracije ceste koje se mogu zamisliti – od blizine autoputa preko ravnih dionica do uzbrdica i nizbrdica. Logično, vožnja uzbrdo „ždere“ kilovate pa se u nekom momentu vozač zapita da li će stići na cilj ako nije krenuo s punim baterijama. Ali, dobar dio onog što se potroši uzbrdo nadoknadi se vožnjom nizbrdo kada motor preuzima ulogu generatora. U praksi je kočenje elektromotora izraženije od onog kakvog nudi SUS motor. Prilikom otpuštanja desne papučice zapravo se ima isti osjećaj kao kada kod klasičnog automobila kočimo motorom u jednom stepenu prenosa niže nego što bi bilo potrebno.

Na centralnom displeju možete naći sve moguće podatke o protoku energije i potrošnji. Mi smo test završili sa prosječnih 17,4 kWh, s tim da „podvlačimo“ kako se nismo nimalo trudili vještački produžavati autonomiju. Po nekakvim prosječnim cijenama električne energije vožnja na dionici od 100 km košta tek nešto više od 2 KM, dok potpuno punjenje seta baterija traži 4,5 KM. Sve na prvi pogled izgleda ružičasto, ali nije. U cijenu automobila nije uračunat set baterija. Njega, kao i većina proizvođača EV automobila, Renault iznajmljuje po cijenama koje određuje prosječna godišnja kilometraža. Vozači koji tokom 12 mjeseci prelaze do 7.500 km svaki mjesec moraju izdvajati oko 110 KM, što je otprilike ista suma koja se odvaja za fosilna goriva. Nadalje, kupovina i registracija u BiH je skoro pa nemoguća, što zbog neuređenosti naših propisa što zbog uslova koje postavlja proizvođač. Treba dodati da punjenje preko obične kućne utičnice traje između osam i 10 sati. Kada smo bili konektovani na brzi punjač za sat vremena obnovili smo oko 60% kapaciteta, što je prilično dobro. Da nije tako kako jeste sigurni smo da bi i na našim cestama bilo više ovakvih vozila, tim prije jer je osjećaj u vožnji stvarno dobar...

U BiH samo jedan brzi punjač
U Sarajevu je jedan poznati lanac hotela putem medija objavio da se na njihovom parkingu nalazi brzi punjač za EV vozila. Sa polupraznim baterijama smo došli pred recepciju hotela, te pitali da li možemo tokom dana priključiti automobil na punjač. Prvi odgovor je bio pozitivan. No kada smo se ponovo vratili osoblje recepcije nam je objasnilo da ne mogu puniti Zoe, jer je punjač instaliran samo za goste hotela i da je to zvanični stav direktora. To praktično znači da je i taj jedan brzi punjač kojeg imamo u našoj zemlji za vlasnike električnih automobila izvan funkcije, osim ako im ne trebaju hotelske usluge. No tada vožnja električnim automobilom postaje mnogo, mnogo skuplja nego što se to reklamira.