Uspješni put japanskog proizvođača Honda počeo je još 1946. godine kada Soichiro osniva tehničko-istraživački institut, a već naredne godine svjetlo dana ugledao je prototip u obliku modela A-Type, bicikla opremljenog jednocilindričnim dvotaktnim motorom. Prvi Honda motocikl nije razvijen da bi se Soichiro na njemu obogatio, već iz očajničke potrebe poboljšanja javnog prevoza, koji je u poslijeratnom periodu u Japanu bio gotovo paralizovan visokim cijenama i veoma malom količinom goriva dostupnom za javne svrhe. Tražeći rješenja za njegove, ali i hiljade drugih problema vezanih za transport, Honda je uspio doći do 500 ratnih dvotaktnih motora dizajniranih za električne generatore, a uzeo ih je jer ih niko drugi nije htio, a istovremeno su bili i veoma jeftini. Nakon prototipa iz 1946. godine, Soichiro u septembru 1948. godine osniva fabriku Honda Motor Co. i počinje sa sklapanjem prvih serijskih Honda motocikala.

S obzirom na to da je benzin bio deficitaran, tadašnji motori su bili prilagođeni na pogon terpentinom, koji je Honda i sama destilisala iz borova, prodavajući ga širom Japana. Naravno, terpentin nije bio najpodesniji za pokretanje malog jednocilindraša, jer je bilo potrebno dosta pedaliranja dok se motor ne ugrije dovoljno da bi uopšte startovao. Tadašnji Type A imao je samo 0,5 KS, a zbog mnogo dima koji je ispuštao pri vožnji, naravno zbog terpentina, uskoro je dobio i nadimak “dimnjak”. S obzirom na to da je Honda sa svojim prvim motociklom zabilježila veliki uspjeh, Soichiro odlučuje da na osnovu posuđenih motora za generatore razvije i izradi sopstveni agregat koji će biti zapremine 50 ccm. Ipak, prava uzlazna putanja Honde počela je 1949. godine sa modelom D-Type ili Dream, motociklom pokretanim OHV agregatom zapremine 146 ccm, koji je za tadašnje pojmove ostvarivao 5,5 KS, dovoljnih za brzinu od respektabilnih 50 mph.

Nakon cijele plejade motocikala, te nakon lansiranja do danas najprodavanijeg dvotočkaša na svijetu modela C100 Super Cub i prve pobjede sa Mike Hailwoodom na legendarnoj trci Isle of Man, Honda počinje da pravi automobile, a prvenac je bio S360, kasnije i S500, predstavljen 5. juna 1962. godine. Istovremeno je lansiran i mali transporter T360, a svaki primjerak sa traka fabrike Saitama silazio je u samo 10 minuta. Sa koliko je ozbiljnosti Soichiro prišao proizvodnji automobila najbolje otkriva i njegov govor iz decembra 1959: ”Mi nebi trebali žuriti sa proizvodnjom automobila sve dok ne sporovedemo temeljna istraživanja i dok ne budemo potpuno sigurni da je svaki uslov ispunjen, uključujući performanse i produkcione kapacitete”.

Ono što je posebno fascinantno je i to da Honda iste godine počinje sa razvojem bolida F1 kodne oznake RA271, sa kojim debituje nakon samo dvije godine, uspijevajući da završi čak tri trke. Rezultati bi svakako bili bolji da Lotus u posljednji čas nije raskinuo ugovor, tako da je Honda bez ikakvog iskustva u ovoj vrsti takmičenja praktično ostala prepuštena sama sebi. Već 24. oktobra 1965. dolazi nagrada za duge neprospavane noći Hondinog razvojnog tima, jer vozač Richie Ginther na VN Meksika osvaja prvu pobjedu u Formuli 1 sa bolidom RA272, modelom praktično istim kao prethodnik, ali izrađenim od boljih i lakših materijala, te opremljenim novim sistemom ubrizgavanja goriva. Potpuno dokazivanje kao uspješnog proizvođača automobila i sportskih bolida Honda je ovjerila 1967. godine na VN Italije, kada je John Surtees uspio da ostvari drugu pobjedu sa bilodom RA300, monstrumom pokretanim agregatom od 420 KS, čija je ukupna težina iznosila samo 610 kg. Većinu tehhničkih detalja sa bolida F1 i F2 Honda je iskoristila i za svoje automobile. Prvi velikoserijski automobil koji je ostvario sjajan uspjeh je prva generacija modela Civic, lansiran 1972. godine, a nakon nje je uslijedio i sportski coupe Prelude. Sve što se dogodilo kasnije išlo je samo uzlaznom putanjom, a dovoljno je reći i da je danas Honda četvrti proizvođač na svijetu, što je impresivan rezultat uzmemo li u obzir da je ova danas internacionalna imperija nastala od simboličnog uloga od 6.300 eura.