Na prvoj stranici istorije automobilizma velikim slovima piše da je prvo vozilo pokretano motorom sa unutrašnjim sagorijevanjem 1885. godine izumio Carl Benz i da je prva vozačica na svijetu bila njegova žena Bertha, koja je dobila čast da ulicama Mannheima provoza Benzovu trokolicu, popularni „Motorwagen“. Na toj prvoj stranici automobilske biblije nigdje se ne spominju električni automobili, mada bi i te kako trebali.

Naime, istorija pamti da je još 1828. godine mađarski naučnik prirodnih nauka Anyos Jedlik, inače zvanični izumitelj elektromotora i nezvanični izumitelj generatora (nije patentirao izum generatora, ali jeste Simens), „sklepao“ minijaturni automobil pokretan elektromotorom. Četiri godine kasnije u Škotskoj, Robert Anderson je napravio prvu kočiju pokretanu elektromotorom. Ipak, izum prvog zvaničnog električnog automobila se pripisuje Amerikancu Thomasu Devenportu, koji je 1934. sa svojim vozilom obavio prvu vožnju po elektrificiranoj stazi. Dvadeset pet godina kasnije francuski fizičar Gaston Plante je patentirao prvu punjivu bateriju, koju je 1881. Camille Faure unaprijedio kako bi bila upotrebljiva u vozilima. Godine 1894. je predstavljen Electrobat, električno vozilo, koje je moglo razviti brzinu od oko 24 km/h (15 milja na sat), a 1897. na ulicama New Yorka se pojavljuju prve električne taksi kočije, kao potencijalno rješenje za problem sa konjskim zapregama, koje su ulice „Velike jabuke“ dnevno natapale sa 275.000 litara mokraće i ostavljale iza sebe 1,25 miliona kilograma konjskog izmeta.

Značajna godina u pionirskom razvoju električnih vozila bila je i 1899. kada je automobil „metak“ Francuza Le Janaisa Contenta prvi na svijetu dostigao brzinu od 100 km/h. Zatim 1900, kada je u Americi električni automobil sa samo jednim punjenjem prevalio čak 289 km. Dvije godine kasnije sa električnim modelom „Torpedo“ oboren je novi brzinski rekord od 193 km/h. Tom prilikom bolid je izletio sa staze u publiku i poginula su dva gledaoca. Snažan vjetar u leđa električnim automobilima 1907. godine daje američka kompanija Detroit Electric, koja je do gašenja 1939. godine proizvela i isporučila 13.000 vozila pokretanih na struju. Električna vozila u međuvremenu su izgubila trku sa vozilima pokretanim SUS motorima, a u fokus pažnje su se vraćala sa ekonomskim i naftnim krizama, nakon kojih su ponovo padala u zaborav. Jedan od najznačajnijih istorijskih pokušaja afirmacije električnih automobila izveo je 1996. godine američki GM sa modelom EV1. Iako se ovaj automobil pokazao zanimljivim i privukao je pažnju kupaca širom USA, a posebno ekološki osviještene Kalifornije, GM ga je 1999. godine povukao iz proizvodnje pod izgovorom da nije isplativ. To objašnjenje nije zadovoljilo američku javnost, koja bila uvjerena da iza svega stoji „naftni lobi“, pa je čitava priča oko EV1 dobila mitološke razmjere i ekranizovana je na filmskom planu u ostvarenju simboličnog naziva „Ko je ubio električni automobil“? I dok je GM odustao od električnih vozila, Toyota se odlučila da ide „srednjim“ hibridnim putem. Tako je 1997. godine predstavljena prva generacija Priusa, automobila pogonjenog hibridnom kombinacijom benzinskog i elektromotora. Priča koja je počela kao veoma skup eksperiment veoma brzo je stekla planetarnu popularnost, pa su nakon Priusa hibridni pogon dobili i mnogi ostali Toyotini modeli.

Za nepunih 20 godina Toyota je proizvela i prodala više od devet miliona vozila sa hibridnim pogonom i tako prokrčila put mnogim ostalim proizvođačima, koji su ovu tehnologiju razvili nakon nje. Japanska kompanija planira da do 2050. godine iz proizvodnje izbaci sve SUS motore i bazira se isključivo na alternativnim pogonima, pokretanim strujom, hidrogenom ili nečim trećim. Sličan plan imaju i ostali automobilski giganti poput GM-a, Volkswagena, Daimlera... koji intenzivno rade na elektrifikaciji svojih aktuelnih modela. Najbolji dokaz da se automobilska industrija vraća svojim korjenima je i činjenica da danas već imamo oko tridesetak punopravnih 100% električnih automobila, odnosno mnoštvo hibrida, koji nisu ništa drugo nego prelazno rješenje od SUS motora do potpune elektrifikacije, koja dugo vremena nije bila priznata kao prvi i jedini temelj automobilizma.