Urbanizacija i sve jača vezanost čovjeka za asfalt svrastali su vožnju po makadamu u avanturističke discipline. Zbog takvog trenda sve je veći broj proizvođača automobila, koji su svoje standardne cestovne modele obukli u atraktivna off-road odijela i deklarisali ih kao multifunkcionalna vozila za selo i grad. Kod rumunske Dacije off-road „krpice“ su označene odrednicom Stepway, koja je prvi put upotrebljena 2009. godine uz „terensku“ verziju Sandera. Krajem 2014. na Sajmu automobila u Parizu Dacia je otišla korak dalje, predstavivši Stepway verzije monovolumena Dokker i Lodgy. Oba modela zasnovana su na B0 platformi, koju dijele sa Loganom i Sanderom. Još mnogo toga podijeljeno je sa ovim modelima, kako bi se smanjili troškovi proizvodnje i dobila što niža ulazna cijena... Skromnost se u Daciji vrednuje kao vrlina, mada Dokker gledano izvana i ne djeluje baš skromno. Upadljiva metalik plava boja odlično prikriva velike limene površine.

Donji dio karoserije i blatobrana zaštićen je crnim plastičnim oblogama. I na branicima su instalirane zaštitne plastike, ali u kontrastnoj sivoj boji aluminijuma. U istom tonu su stilizovana i kućišta okruglih svjetala za maglu. Oku ugodni detalji, koji na svoj način upotpunjuju čitavu priču, su krovni nosači i osmokraki 16-inčni alu naplaci. Dokker Stepway izvana izgleda kao ravnopravan konkurent mnogim evropskim modelima slične koncepcije. Ako se izvana skromnost ne može tako lako naslutiti, ulazak u kabinu ne može sakriti Dacijin primarni karakter. No, prije svega ćemo se osvrnuti na jedan detalj izvana. Široki rukohvati na bravama klasičnih prednjih vrata povlače se ka gore. Dok je toplo s njima ne bi trebalo biti nikakvih problema, ali ravna gornja ivica čini se idealnom za skupljanje vlage i snijega. Na niskim temperaturama to može otežati ulazak u automobil.

Bočna klizna vrata zato funkcionišu besprekorno i lagano se pomjeraju po klizačima. Maksimalno olakšavaju pristup zadnjim sjedištima i najkorisnija su na skučenim parkinzima. Zadnja vrata su dvodijelne koncepcije kao kod prve generacije karavanskog Dacia Logana. Radi lakšeg pristupa tovarnom prostoru mogu se otvoriti po uglom od 90, odnosno od 180 stepeni, koji se postiže jednostavnim skidanjem plastične blokade. Drugi položaj omogućava pristup prtljažniku s viljuškarom, što značajno olakšava utovar teških i kabastih tereta. Podsjećamo da je Dokkerova nosivost 750 kg, a da se preklapanjem zadnjih sjedišta dobija tovarni prostor maksimalnog kapaciteta 3.300 litara. Primjera radi Volkswagen Caddy nudi tovarni prostor maksimalnog kapaciteta 3,2 m2 i nosivost od 730 kg.

Da se vratimo Dokkerovoj skromnosti. Ona se prije svega ogleda u činjenici da je enterijer obložen tvrdom plastikom. Treba primijetiti da je ista lijepo oblikovana i sasvim solidno obrađena. Instrument tabla sa dva analogna mjerača za brzinu i broj obrtaja je pregledna. Displej putnog računara je jednostavan i pregledan. U okviru njega je i digitalni mjerač nivoa goriva u rezervoaru. Nismo bili zadovoljni njegovom tačnošću, posebno kad smo točili manje količine goriva, koje digitalni mjerač iz nama nepoznatih razloga nije registrovao. Zbog toga nam se stara, dobra kazaljka učinila boljim koncepcijskim rješenjem. Sjedišta su izrazito udobna, ali je njihova sjedalna površina prekratka, čak i za osobe prosječne građe. Plastični upravljač jednostavno ne ide uz „Stepway“ imidž, koji naglašava atraktivna karoserija. Kože nema ni na ručici mjenjača. Šteta, jer bi utisak sigurno bio bolji. Radio je lijepo oblikovan i organizovan, ali ima skroman prijem. Komandama ručne klimatizacije se nema šta prigovoriti, ali se kritike mogu uputiti na samu ventilaciju. Dvostruki okrugli usmjerivači vaduha nisu baš precizni, a sam ventilator i u najjačem režimu rada ima problema sa održavanjem optimalnog strujanja vazduha u kabini.

Putnici u drugom redu nemaju dovod svježeg vazduha, pa su isti prinuđeni potražiti na prozorima, koji se mogu otvoriti samo bočno za desetak centimetara. Ljeti je ovaj nedostatak još izaženiji. Odlagališta za sitnice ima dovoljno, ali samo suvozačev pretinac dolazi s poklopcem. Sve što se ostavi u utorima na instrument tabli ispod vjetrobranskog stakla je izloženo suncu i toploti. Svi putnici koje smo vozili u Dokkeru su mu zamjerili nedostatak krovnih rukohvata, što je svakako propust, kakav sebi ne bi smjela dozvoliti ni Dacia, koja se ponosi skromnošću. Neobična im je bila činjenica da mnogo limenih površina nije bilo obloženo, već se na njima vidio plavi lak karoserije.

Kada je riječ o pogonu i vješanju, on nudi kombinaciju francuske udobnosti i lakoće upravljanja i jednog od najekonomičnijih malolitražnih dizelaša. Renaultov 1.5 dCi je do sada nebrojeno puta pohvaljen zbog skromne potrošnje, koja se u testnim uslovima kretala od 4,2 litre na otvorenoj cesti sa ugašenim klima uređajem, do 7,2 litre u gradskim uslovima sa upaljenim klima uređajem. U oba slučaju u automobilu su bila dva putnika i minimalna količina tereta. Realnost su prosjeci između 5,5 i 6,5 litara, što je odličan rezultat za 1.200 kg težak i uzorno komforan automobil sa pet sjedišta i velikim prtljažnikom. Dinamika vožnje je u ovom slučaju opravdano u drugom planu, ali treba reći da ubrzanje od 0 do 100 km/h traje 13,9 sekundi, a da je brzinski maksimum 162 km/h. I kao takav Dokker Stepway je ravnopravan na otvorenoj cesti, ali i na autoputu, gdje do izražaja više dolazi slabija zvučna izolacija, nego skromne performanse. 

Dacia Dokker Stepway sa 1.5 dCi motorom do registracije košta 28.495 KM, a uz par doplata, koje je imao testni model, cijena raste od 31.324 KM. Dacia Dokker još uvijek nema izgrađen imidž da opravda toliki iznos, ali je udobna, praktična, ekonomična i naočita u Stepway verziji. Na razvijenim evropskim tržištima to je više nego dovoljno da dođe u fokus racionalnih kupaca, dok je u BiH još uvijek draža u najskromnijim osnovnim varijantama, za koje sa dizelskim agregatom treba izdvojiti od 26.119 KM, pa naviše.