U posljednjih nekoliko decenija globalizacija je pojam koji se sve češće pominje, a glasi i kao termin koji nije pretjerano popularan u svakodnevici. Napravi jeftino i prodaj skupo, slogan je koji najčešće karakteriše ovu pojavu, koja je u posljednje vrijeme svoje prste najviše uplela u autoindustriju. Da globalizaciji i njenim kreatorima ništa nije sveto, najbolje pokazuje nekada veoma popularni italijanski proizvođač Lancia. Osnovana sada već daleke 1906, Lancia je svoju istinsku ekspanziju doživjela tek kada je na njeno čelo zasjeo sin osnivača Vincenza Lancije, Gianni Lancija, koji je sport prepoznao kao najbolji marketing za plasiranje svojih automobila na tržište. Ipak, Lancia je prije svega postala upečatljiva po svojim razmetljivim, posebnim i iznad svega elegantnim automobilima, koji su u sebi imali i veoma izraženu notu bezvremenskog glamura. Samo neki od modela koji su obilježili svoju epohu su Aprilia, Flavia, Aurelia, Flaminia, Beta, automobili čiji su najuspješniji primjerci potpisani, između ostalih, od strane legendarnog Pininfarine i Zagatoa.

Dolaskom Giannija Lancije na mjesto direktora kompanije, počeo je i njen komercijalni uspon. Lancija je 1954. godine prvo stupila u Formulu 1, a nakon polovičnog uspjeha, pravi pauzu do početka 70-ih godina, kada počinje sa trasiranjem svog zvjezdanog puta u svjetskom rally šampionatu. Jedan od prvih fascinantnih automobila iz perioda 70-ih godina bila je Fulvia, sa kojom lancia 1972. godine osvaja internacionalni rally šampionat za proizvođače. Ovaj mali, ali srčani automobil pogonio je novorazvijeni V4 agregat, a bio je prepoznatljiv i po svom veoma jednostavnom, ali izuzetno elegantnom coupe dizajnu. Nakon uspjeha sa Fulviom, Lancia se potpuno fokusira na svjetski WRC šampionat. Kakav je to bio potez najbolje pokazuje statistika, a ona kaže da je do danas Lancia najuspješnija marka, uprkos tome što se povukla na kraju sezone 1993. godine. To svakako ne bi bilo moguće bez nekoliko sjajnih automobila, koji će za sva vremena zlatnim slovima ostati upisana u analima motorsporta, ali i autoindustrije uopšte. Prvi od njih je Stratos, elegantni monstrum, koji je specijalno projektovan za potrebe rallyja, automobil koji je bio poseban ne samo po dizajnu i konstrukciji, već i zbog toga što je u zadnjem dijelu krio, ni manje ni više, nego Ferrarijev agregat. 

I pored početnih problema, Stratos je cijele tri godine, tačnije 1974, 1975 i 1976. godine, bio ispred konkurencije. Sljedeći model koji je samo potvrdio posebnost Lancije kao proizvođača sportskih automobila bio je 037. Iako inferiorniji u odnosu na konkurenciju, koja je imala pogon na sve točkove, Lancia je posljednji WRC automobil sa zadnjim pogonom koji ih je uspio potući. Tačnije 1983. godine pobijedila je najjačeg i najnaprednijeg konkurenta u obliku Audija Quattro, što je bilo dovoljno da u Lanciji razmisle o još ubitačnijem nasljedniku.

I tada je rođen najuspješniji rally automobil na svijetu, istinska sportska ikona, koja i danas izaziva znojenje dlanova pravih ljubitelja sportskih vozila. Riječ je o Lanciji Delti, koja je od 1987. do 1992. godine osvojila šest uzastopnih titula u svjetskom rally šampionatu. I pored vrhunskog pedigrea, Delta nije ostvarila veliki uspjeh na automobilskom tržištu, a samo neki od razloga su bili tipična italijanska šlampavost u proizvodnji, mušičava elektronika, te korozija karoserije, koja je bila zaštitni znak svih Lancija do pojave najnovijih modela, kao što su Ypsilon, Lybra, Phedra, Kappa i Thesis. Ipak, novi modeli nisu ni blijeda sjenka slavnih prethodnika, a opet najveći razlog je Fiatova politika, koja je posljednje izdanke Lancije temeljila na Fiatovim platformama. Drugačije rečeno, najnovija Delta nije ništa drugo nego preobučeni Fiat Bravo, Ypsilon je Fiat Punto, i tako u nedogled, a krajnji rezultat je potpuno amputiranje svega što je u vezi sa sportom.

Kolac u srce slavnom italijanskoj marki bilo je potpisivanje ugovora između Fijata i Chryslera, tako da će nove Lancije u stvari biti američka vozila, ili bolje rečeno čista konfekcija bez duše, harizme i svega dobrog što je nekada karakterisalo vozila iz Torina. Nažalost, Lancia je najbolji primjer šta ćemo voziti u budućnosti, jer ako se odlučite za recimo Mercedes, to u većini slučajeva nikako neće značiti da ste ga i dobili.