Prva generacija Celice puštena je na tržište u oktobru 1970, a predstavljala je umanjenu verziju Toyotinog superautomobila, 2000GT. Prva serija je debitovala u dvije verzije, LT, koju je pokretao 1.6-litarski karburatorski agregat i ST opcija sa istim motorom napajanim gorivom pomoću dvostrukih Solex karburatora. Atraktivna Celica prodavala se dobro od samog početka, a plasman je dodatno poboljšao GT model, koji na tržište stiže 1974. godine. GT opcija predstavljala je najjaču varijantu u ponudi, jer je ispod prednjeg poklopca krila 1.6-litarski agregat sa dvije bregaste osovine u glavi i dvostrukim Solex karburatorima.
Naglašeno sportski GT model isticao se i raznim estetskim nadogradnjama poput donjeg spojlera, zatamnjenih stakala, a tu su bili i koža, klimatizacioni uređaj, GT prednji gril, te dodatni instrumenti na centralnoj konzoli. Koliko je prva Celica postala popularan automobil, potvrđuje i činjenica da je 1974, 1976. i 1977. ovaj model osvajao Motor Trend titulu “uvoznog automobila godine”.

Druga generacija Celice lansirana je 1978 (proizvodnja započela krajem 1977) i bila je ponovo dostupna u ST i GT trimovima. Snagu je sada obezbjeđivao 2.2-litarski motor, a nova generacija nudila je više sigurnosti i ekonomičnosti nego prethodni model. Kao i uspješni prethodnik i MkII serija 1978. godine nagrađena je od strane Motor Trenda titulom “uvozni automobil godine”. Druga generacija Celica se može podijeliti na dvije serije (poznate kao Serija A i serija B). Ove dvije Celice razlikovale su se samo po izgledu, a imale su motor identičnog kapaciteta. Ipak, i pored dobre prodaje, serija II je podbacila na tržištu, za šta je prije svega bio zaslužan ne baš ubjedljiv izgled.

Treća generacija Toyotinog coupea Celica puštena je u proizvodnju 1982. godine. Styling je znatno promijenjen u poređenju sa prethodnim modelima, a sportske osobine sada je osiguravao 2.4-litarski motori. U junu 1982. u Japanu je lansirana prva Celica Turbo. Verziju GT-T pokretao je 1.8-litarski 3T-GTE motor, a kako bi se zadovoljile FISA regulative za B grupu Svjetskog Rally šampionata (WRC), 200 jedinica Celica GT-TS su izrađene i puštene u slobodnu prodaju. Manje promjene uvedene su krajem 1983, a prepoznatljivi detalj je bio redizajnirana prednja sekcija sa preklopnim svjetlima.

U 1986. godini Celica je dizajnerski kompletno modifikovana. Ona je sada posve vozilo sa prednjim pogonom, zaobljenom karoserijom i novim 2.0-litarskim motorima sa četiri cilindra. Verzija ST i GTS dolazile su sa motorom od 116 KS, dok je GT-S dobio tada najkapacitetniju opciju od 135 KS. Sa prednjim ili pogonom na sva četiri točka i nezavisnim ogibljenjem Toyota je od Celica kreirala gotovo savršeni all-around sportski automobil. Na japanskom tržištu Toyota 1986. godine predstavlja i GT-Four opciju, varijantu sa stalnim pogonom na sve točkove, kao i turbo GT-S model sa 2.0-litarskim agregatom od 190 KS. Model Celica ST165 GT-Four svoj debi u Svjetskom Rally šampionatu imala je 1988. na Tour de Corse rallyju, gdje je završila na odličnom šestom mjestu. Prva WRC pobjeda stiže naredne godine na WRC Rallyju u Australiji.

Peta generacija Celice uvedena je u junu 1989, a osim potpuno novog izgleda dobila je i ABS kočnice, kao i brojne luksuzne dodatke. Sa svojim kožnim sjedalima, moćnim audio-sistemom sa 10 zvučnika, elektrifikovanim sjedištima i krovnim otvorom nova Celica pokretana turbo motorom od okruglo 200 KS postala je jedan od najpoželjnijih coupea na tržištu. Paketi opreme za Evropu bili su podijeljeni na nekoliko opcija: 1.6 ST-i, 2.0 GT-i 16, i GT-Four, dok je 2.0 GT-i 16 Cabriolet ponuđena samo u nekim zemljama Starog kontinenta. Posebno rally izdanje od 5.000 jedinica bilo je u Japanu otkriveno kao model GT-Four RC, odnosno Carlos Sainz verzija u Evropi. Od 5.000 jedinica, 1.800 su bile za japansko tržište, 3.000 je dodijeljeno Evropi, 150 Australiji, 25 Singapuru, i jedan mali broj je plasiran na Novi Zeland i ostala tržišta.

Toyota nakon samo četiri godine pete serije u produkciju uvodi šestu generaciju. Nova Celica bila je dostupna u Coupe ili Liftback formi. Sa novim modelom stigla je i nova oprema sa standardnim vazdušnim jastucima, te ABS kočnicama dostupnim na svim modelima. Šesta generacija se i u WRC-u pokazala kao prilično konkurentna u sezoni 1995, ali nažalost fabrički tim je izbačen iz konkurencije zbog nepravilnosti turbopunjača. Ovaj model zabilježio je odličnu prodaju na gotovo svim tržištima, a i pored svog veoma atraktivnog oblika, Toyota je za 2000. godinu ponovo pripremila novi model.

Kada se 2000. godine pojavila sedma generacija ovog popularnog automobila, dizajnom je prilično odudarala od modela prošlih serija. Nakon dvije godine proizvodnje, Toyotini stručnjaci odlučili su da osvježe postojeći model, kako dizajnerskim, tako novim mehaničkim elementima. Da bi se sa 1110 kilograma Toyotin ultralaki kupe primjerno pokazao i na otvorenoj cesti, bio je zadužen 1.8-litarski četverocilindraš, koji osnažen VVT-I, i njenom evolutivnom VVTL-i tehnologijom, razvija 143 KS pri 6.400 o/min, odnosno 192 KS pri 7.800 o/min. Rezultat ovih promjena je ubrzanje početnog modela do 100 km/h za 8,7 sekundi, dok je TS identičnu radnju obavljao za samo 7,4 sekunde.

Razlike su osjetne i u maksimalnoj brzini, koja se kretala od respektabilnih 205 km/h za slabiju i 225 km/h za top verziju, a sve to uz relativno skromnu prosječnu potrošnju od 7,7 do 8,4 litre bezolovnog benzina na 100 kilometara. Što se sigurnosnih elemenata tiče, elektronski uređaji tipa VSC ili Toyotin naziv za kontrolu stabilnosti, te Brake Assist, dodani su na listu opreme, što je uz povećane prednjih disk kočnica na 275 mm, te bolju zaštitu putnika u slučaju kolizije, rezultovalo da Celica u pogledu sigurnosti, najblaže rečeno postane lider u svom segmentu.

Koliko je popularna i zadnja sedma generacija Toyotinog kupea govori i podatak o prodaji preko 50.000 jedinica samo na evropskom kontinentu, što je dovoljan pokazatelj o prihvaćenosti ovog automobila čiji je najveći adut unikatna kombinacija efektnog, dinamičnog izgleda i vrhunskih performansi. Čak i danas ovaj model plijeni pažnju gdje god da se pojavi, ali to nije bilo dovoljno da Toyota lansira zamjenika. Naime, posljednja Celica sa proizvodnih traka silazi 21. aprila 2006. godine, kada počinje da živi legenda o jednom od rijetkih automobila koji je za male novce mogao da pruži puno užitka. Nažalost, automobili kao što je Celica danas se više ne prave, ali ohrabruje najava ovog japanskog proizvođača da bi u bliskoj budućnosti mogli reinkarnirati ovo slavno ime. Nadamo se da će ispuniti svoje obećanje…