Le Mans je gradić koji je od francuske prestonice Parisa udaljen oko 200 km jugozapadno. Broji oko 150.000 stanovnika koji tokom većeg dijela godine vode tih, miran i jednostavan svakodnevni život. Međutim, kada se približi period najznačajnije trke na svijetu, grad naprosto proključa. Sa svih strana svijeta ljubitelji oktana okupe se oko „Circuit De La Sarthe“ staze. Postavljaju kamp kućice, pored svojih skupocjenih automobila razvlače šatore i čekaju glavni spektakl, trku izdržljivosti koja traje puna 24 sata.

Slična je priča i sa timovima koji uzimaju učešće na ovom takmičenju, jer središte cijele trkačke planete postaje Le Mans. Ako ste pomislili da članovi timova spavaju u hotelima sa pet zvjezdica na vodenim krevetima i kupaju se đakuzijima, grdno se varate. Svaki tim posjeduje vlastiti kamp, spava u improvizovanim sobama i svi dijele iste toalete i tuš kabine. Takvo okruženje ni najmanje nam nije smetalo, ponajviše zahvaljujući naletima adrenalina i atmosferi koja je vladala u favorizovanom timu. Ove godine LeMans je okupio više od 30 ekipa sa istim ciljem: biti najbolji, biti prvi, ako ništa u svojoj klasi. Ukupno 85 automobila podijeljeno je u četiri trkačke klase i to one sa protipovima automobila LMP1 i LMP2, te dvije sa modelima dostupnim na običnom tržištu, a nose oznaku GTE Pro i GTE Am. Nakon prošlogodišnjeg tragičnog završetka Toyota je ove godine vrijedila za favorita. Na trku su došli sa tri spremna tima i velikom ambicijom, po prvi put osvojiti trku 24 sata LeMansa. Za takav podvig imali su veliko iskustvo, a ove godine upregnuti su novim prototipovima bolida kodne oznake TS050.

Kako je funkcionalnost u LMP1 klasi na prvom mjestu, tako se za Toyotin prototip kodne oznake TS050 nikako ne može reći da je lijep automobil. U pitanju je jednosjed dizajniran tako da zadovolji striktne LMP1 aerodinamičke uslove i time stekne pravo učešća na trci u najprestižnijoj klasi. Cijela karoserija napravljena je od karbona, zbog čega teži svega 875 kg. Naplaci su napravljeni od posebne smjese magnezijuma i aluminijuma kako bi se dodatno dobilo na težini, ali i kako bi se povećala izdržljivost i tvrdoća materijala. Za idealno prianjanje na podlogu zadužene su posebno dizajnirane i na licu mjesta pripremljene Michelin radial gume, čija sirovina za izradu stoji preko 100€ po gumi. Proizvode se po specijalnoj recepturi i u strogoj tajnosti, a posao obavlja samo jedna osoba koja je u osnovi Michelinov majstor pod posebnim Toyotinim ugovorom.

Kompletna karbonska karoserija podijeljena je u samo tri dijela: nos, kabinu i repni dio. U slučaju bilo kakvog oštećenja nema individualne popravke, već se kompletna cjelina mijenja jednostavnim rasklapanjem i sklapanjem. Ispod ovako koncipiranog tijela smještena je prava komplikacija. Na centralnom dijelu, odmah iza kokpita, nalaze se baterije u kojima se akumulira električna energija neophodna za pokretanje prototipa Toyotine zvijeri. Čak 8 mega džula na raspolaganju je elektro motorima smještenim na prednju i zadnju osovinu, za svaku po jedan, iz kojih izlazi ukupno 500 KS. Isto toliko proizvodi i konvencionalni dio hybridne kombinacije, 2,4 litarski benzinac V6 strukture uparen sa dva turbo punjača. U konačnici, ovo je bolid koji raspolaže snagom od „hiljadu konja“ raspoređenih na oko 8.584 Njutna težine, što bi u omjeru snaga-masa izgledalo oko 1,15 konjskih snaga na jedan kilogram vozila.

Sa ovakvim oružjem činilo se kako će Toyota bez ijedne greške preći sve prepreke. Tako je izgledalo i nakon prvog otvorenog treninga, a zatim i na prvim kvalifikacijama. Na Toyotinim vozilima već su bila upaljena bočna signalna svjetla, što je značilo da su najbrži na stazi bili Buemi, Kobayashi, Lapiere, a direktor Toshio Sato imao je blaženi osmijeh na licu. Najveće iznenađenje priredio je Mike Conway preletjevši stazu u prvom krugu kvalifikacija za samo 3 minute i 18,793 sekunde i tako oborio rekord staze. Postigao je i prosječnu brzinu od 251 km/h, što su Toyotini čelnici ocijenili kao dobar rezultat stavivši akcenat na to da je ovo bilo „samo zagrijavanje“. Na potvrdu navoda nije se čekalo mnogo. Naredni dan kvalifikacija ovacije preko 300.000 ljudi izazvao je apsolutni rekord. Nešto poslije pola jedanaest navečer stazom je projurio Kamui Kobayashi i za skoro pet sekundi oborio postojeći rekord staze u LeMansu, duge oko 14 kilometara. Munjevite tri minute, 14 sekundi i 791 stotinka nagovještavale su veliki spektakl koji je timove očekivao za dva dana. Kvalifikacije su gotove. Toyota je uzela Pole Position na 85. trci Le Mansa.

Dva dana poslije sve je bilo spremno za pravi spektakl. Tri su sata poslijepodne. Visoka temperatura vlada i u zraku i u timovima. Francuska zastava stiže na stazu u velikom stilu, nakon čega je označen start. Veliki broj decibela zaparao je uši preko 260.000 gledalaca na tribinama. Odlični prvi zavoji, odbranjena pol pozicija ispod Dunlop mosta, lidersko mjesto pripada Toyoti i sve upućuje na ostvarenje dugogodišnjeg sna. Već u prvom satu Toyotini vozači publici su priredili spektakl. Sebastian Buemi i Mike Conway počeli su bitku za lidersku poziciju, mada su se ovakvom potezu oštro usprotivili čelnici Toyota Gazoo Racing tima s riječima da je trka duga i rano je za takve manevre. Da, i bila je duga. Put od heroja do tragičara zaista je kratak kada je trka izdžljivosti u pitanju. Kobayashi se našao u velikom problemu u desetom satu trke. Toyotin broj sedam morao je završiti trku zbog neotklonivog kvara na kvačilu. Prototip nije mogao stići do boxa i pasti u ruke servisera kako bi se borba za naslov najboljeg nastavila. Nadu su ulijevala preostala dva automobila, devetka koja je u tom trenutku bila na trećoj i osmica koja je prebrodila kvar na motoru i već mnogo zaostajala.

Nada je trajala svega 17 minuta. U jednom momentu, drugoplasirani u ukupnom poretku Lapiere s desna doživljava kontakt sa vozilom iz LMP2 klase koje je izlazilo iz boxa, zbog čega gubi kontrolu, okreće se i završava na pijesku. Srećom, brzo se vraća na asfaltnu podlogu, ali sa značajnim oštećenjem lijeve strane vozila. Zadnji pneumatik pukao je usljed velikih sila i pred Nicholasom je bio težak zadatak: preći oko 13 kilometara sa oštećenim vozilom i svoj prototip dovesti mehaničarima. I baš kada se činilo da nakon požara i teškog oštećenja zadnjeg pogonskog slopa uspijeva izaći na kraj s problemom, skoro pred ulaskom u box biva primoran prekinuti svoju potjeru za najboljim rezultatom.  Garaža broj devet morala je zatvoriti svoja vrata, Toyota je ostala samo sa jednim timom na stazi i to u velikom zaostatku... Tako je ostalo do kraja. Još jedan tragičan kraj. Neki bi se nasmijali na Toyotin poraz, ali tu bi napravili veliku grešku. Toyota je izgubila dostojanstveno i u velikom stilu! Krivica nije bačena na pojedince, već je pokazan pravi timski duh. Le Mans nije samo trka brzine, već timski sport i borba sa okeanom faktora koji treba da se poklope, a među njima veliku ulogu igra i sreća. Baš kao što reče Akio Toyoda: „Važan je tim!“ I ovoga puta se potvrdilo da je u japanskoj kulturi veoma bitan timski duh. Predsjednik je preuzeo odgovornost i nema spuštanja na ličnu krivicu. Nakon trke nije rekao da će istražiti zašto je došlo do problema, već je stajao rame uz rame sa timskim kolegama i bio pravi vođa. Na kraju se tako i podnio preuzevši odgovornost za sve. Ovo je sport i nadmetanje, nema 100% garancije na uspjeh... Veličina čovjeka je kada oda priznanje konkurenciji, a veličina timskog lidera je kada pokaže da je njegova ekipa dostojan protivnik i da će se dogodine vratiti u još većem stilu!

Obilazak muzeja 
Dan prije drugog kruga kvalifikacija čekala nas je posjeta muzeju. Neki veliki momenti sačuvani u tamnim hodnicima tjerali su trnce kroz tijelo. Vidjeli smo kako se razvijala ideja LeMansa, kako su bolidi vremenom postajali to što su danas, sreli smo se i sa Audijevom gamom koja je godinama vodila glavnu riječ na LeMansu. Međutim, posebno interesantna nam je bila priča o velikom MR. Le Mansu, što je bio nadimak Jackyu Ickxu. Šestostruki šampion LeMansa u teatralnom startu trke nikada nije trčao preko staze kako bi došao do svog bolida, već bi se u znak protesta šetao. Time je želio pokazati koliko je rizičan i nesiguran ovakav start trke, a rezultat takvog ponašanja je današnji start bez pretrčavanja.

Circuit de la Sarthe (Staza)
Staza u Le Mansu vrijedi za najpopularniju na svijetu. Duga je 13.629 km i predstavlja svojevrsnu kombinaciju zatvorene staze i javnog puta. Najzanimljiviji dijelovi trke odvijaju se baš na Mulsane pravcu, koji je javna cesta, a kružni tokovi pretvoreni su u dvije šikane, desna Forza i lijeva Michelin. Na samom kraju nalazi se velika Mulsane krivina na kojoj se sa preko 350 km/h brzina smanjuje na 90. Naredni veliki izazov G sile je Indianapolis krivina kroz koju se prolazi brzinom oko 75 nakon Golfovog pravca i jurnjave preko 300. Možda i najznačajniji dio cijelog kruga su Porsche krivine kroz koje se prolazi brzinama većim od 200 na sat, da bi se pred sami cilj, odmah ispred našeg VIP mjesta, naslagalo nekoliko uzastopnih Fordovih krivina pred sami startno-ciljni pravac. Poseban izazov trke u Le Mansu je vrijeme starta. U 15 sati počinje prvi krug i borba na asfaltu pada u noć. Nakon što svane mnogi timovi vjeruju kako je došao kraj trci, ali ostaje još dugih devet sati vožnje. Upravo zbog toga većina timova doživi krah, a za vrijeme 24 sata bolidi pređu više od 5.000 km i naprave preko 350 krugova na stazi dugoj skoro 14 km.

Najzanimljivije činjenice vezane za Le Mans

1. Prve tradicionalne kvalfikacije su vožene 1963. godine kada su Pedro Rodriguez i Roger Penske u Ferrariju 330 TRI odvezli najbrži krug i tako osvojili prvu startnu poziciju. Do tada su automobili na startu Le Mansa bili poredani po snazi motora, najjači su bili naprijed, a oni slabiji iza njih.

2. Mazda je jedini japanski proizvođač automobila, koji je ostvario pobjedu u Le Mans. Pobjedu su 1991. godine izborili vozači Johnny Herbert, Bertrand Gachot i Volker Weidler sa bolidom kodne oznake 787B, kojeg je pokretao rotacioni „Wankel“ motor.

3. Zadnji svjetski prvak iz Formule 1 koji je pobijedio na Le Mansu je bio Michele Alboreto koji je vozio za Joest Porsche tim 1997. godine. 

4. Audi R15-plus kojeg su vozili Timo Bernhard, Romain Dumas i Mike Rockenfeller je 2010. godine prešao najveću kilometražu u okviru trke. Njih trojioca su za 24 sata odvezli nevjerovatnih 5410,6 kilometara i tako oborili dotadašnji rekord od 3.172 kilometra.

5.   Francuz Henri Pescarolo je apsolutni rekorder Le Mansa, kao vozač koji je od 1966. do 2009. čak 33 puta bio za upravljačem na startu trke. Le Mans je osvojio 1972, 73, 74 vozeći za Matru, te 84 kada je vozio za Porsche. Najveći broj pobjeda do sada je ostavrio Danac Tom Kristense, koji je od 1997. do 2013. čak devet puta bio na pobjedničkom postolju.

6. Jedinstveni „Le Mans start”, u okviru kojeg su vozači pretrčavaju stazu do njihovih automobila je zadnji put viđen 1969. Godinu kasnije startovalo se pod pravim uglom u odnosu na stazu, a za 1971. na standardni način, sa automobilima okrenutim u pravcu kretanja.

7. Najuspješniji proizvođač automobila na Le Mansu je Porsche, sa 18 pobjeda. Prvu su ostvarili 1970. godine sa 917K, a 18-tu ove sa LMP2 prototipom. Audi zauzima drugu poziciju sa 13 pobjeda.

8. Jean Rondeau je jedini vozač u istoriji Le Mansa koji je osvojio trku u automobilu sa njegovim imenom. Naime, on je 1980. godine u paru sa Jean-Pierre Jaussaudom pobijedio vozeći Rondeau M379B.

9. Le Mans su do sada osvojila 24 proizvođača. To su: Alfa Romeo, Aston Martin, Audi, Bentley, BMW, Bugatti, Chenard-Walcker, Delahaye, Ferrari, Ford, Jaguar, Lagonda, La Lorraine, Matra, Mazda, McLaren, Mercedes, Mirage, Peugeot, Porsche, Renault, Rondeau, Sauber-Mercedes i Talbot.

- Jako mi je žao što vam nismo omogućili da vozite trku do kraja. U normalnim okolnostima bi bilo ispravno da se prvo zahvalim našim navijačima, no ja prvo želim da se obratim našim vozačima. Prije trke sam im rekao da ih želim vidjeti na najvišem postolju, da mogu vjerovati našim mehaničarima i automobilima i da uživaju u Le Mansu. Duboko im se izvinjavam što nisu mogli voziti trku sa punim gasom i ravnopravno se takmičiti. Jako mi je žao zbog toga, a vjerujem da se isto tako osjećaju i svi članovi našeg tima. Zahvaljujem našim navijačima, koji su nam pružili veliku podršku prije i tokom same trke i duboko se izvinjavam, jer nismo ispunili njihova očekivanja. Na kraju bio čestitao Porscheu na pobjedi i zahvalio im se što su nas priznali kao dostojnog protivnika – izjavio je nakon trke Akio Toyoda predsjednik Toyota Motor Corporation.