Dva od najprestižnijih istorijskih događaja u automobilskoj industriji, "FuoriConcorso" i "Concorso d'Eleganza di Villa d'Este", privukli su veliku pažnju javnosti kako u Italiji, tako i širom svijeta, dok su obogaćivali vikend na obalama jezera Komo. "FuoriConcorso", koji je započeo 2019. godine i već se smatra jednim od najuzbudljivijih automobilskih događaja na svijetu, ima za cilj promovisanje kulture automobilizma uz dodir poznatog italijanskog načina života. Ove godine je održan u predivnim vrtovima vile del Grumello i vile Sucota, a tema događaja bila je "Aero". Jedan od zapaženih učesnika bio je Abarth 1000 Monoposto Record Pininfarina (1960), dragocjeni dio istorijske kolekcije Stellantis. Ovaj moćni i elegantni prototip, koji je pravi primjer aerodinamike, savršeno se uklopio u temu događaja, a nastao je kao rezultat uspješne saradnje između Fiat-a, Abartha i karoseriste Pininfarina.

1957. godine, Fiat je predstavio model 500 s namjerom da istakne kvalitete svog malog dvocilindarskog motora. Kako bi postigao vrhunske sportske performanse, Fiat je povjerio razvoj automobila Officine Abarth-u, stručnjacima za visokoperformantne automobile. Abarth je konstruisao lagani, aerodinamični automobil s jednim sjedištem oko motora, koristeći cjevastu šasiju i usko tijelo koje je dizajnirao Pininfarina. Automobil je postigao brojne uspjehe i rekorde na trkalištima, a tokom godina su se stalno usavršavali motori i aerodinamika, no, 1960. godine je došlo do ekstremnih promjena. Sa aerodinamičnog stanovišta, "rep" automobila je redizajniran, promijenjen je oblik i dužina. Nova karoserija, koja je oborila rekorde, više nije imala dugačke zadnje peraje koje su se koristile prethodnih godina, već je bila znatno kraća zbog značajnog smanjenja prevjesa.

Takođe, novi jednosjed je bio opremljen novim dvocilindarskim agregatom zapremine jednog litra. Model 1000 je isporučivao impresivnih 108 konjskih snaga, što je više od 100 konjskih snaga po litru bez upotrebe turbo punjača. Ovo je bila veoma visoka vrijednost za takmičarski motor toga vremena, koji je morao izdržati zahtjevne rute na dugim udaljenostima. Posebno je važno istaći da je 28. septembra 1960. godine na stazi Monca, Abarth 1000 Monoposto Record Pininfarina oborio niz rekorda. Postigao je prosječnu brzinu od preko 203 km/h, što je bio impresivan podvig. Takođe, automobil je postavio još jedan rekord tokom trke koja je trajala 72 časa, prelazeći nevjerovatnih 12.824,545 km sa prosječnom brzinom od 186,68 km/h. Ovi rekordi su dokazali izvanredne performanse automobila na trkačkoj stazi i istakli njegovu izuzetnu sposobnost izdržljivosti na dugim putovanjima.

Izloženi model na događaju "FuoriConcorso" dio je stalne kolekcije starinskih automobila Stellantis Heritage-a, koji se nalazi u sekciji "Rekordi i Trke" Centra za nasljeđe na adresi Via Plava, 86 u Torinu. Ovaj događaj ima za cilj da predstavi izuzetne automobile iz prošlosti i dio je renomirane manifestacije. S druge strane, "Concorso d'Eleganza Villa d'Este" je jedan od najprestižnijih događaja u industriji automobila, koji datira još od 1929. godine. Ove godine, osim tradicionalne i aristokratske baze u Černobiju, događaj je proširen i na očaravajuću Vilu Erba, gdje se proslavljao stoti jubilej trke 24 sata Le Mana. Iz tog razloga, postoji veza sa Alfa Romeom, koji je odlučio da izloži dve dragocjenosti iz svoje kolekcije oldtajmera. Jedan od izloženih modela je Alfa Romeo 33/2-litarski "Daytona" (1968), dok je drugi model Alfa Romeo 33 TT 12 (1975). Oba automobila su prisutna na francuskoj stazi, a izložba na "Concorso d'Eleganza Villa d'Este" predstavlja priliku da se ovi prelijepi automobili pokažu publici i oda počast njihovoj istoriji i nasljeđu.

Alfa Romeo 33/2-litarski model "Daytona" simbolizuje plemeniti sportski duh brenda. Nakon povlačenja iz takmičenja 1951. godine, Alfa Romeo se vratio na međunarodnu scenu sa Autodeltom (1963), zvaničnim trkačkim odjeljenjem kompanije iz Milana koj ove godine slavi svoju 60. godišnjicu. Nakon početnih uspjeha sa trkačkim automobilima, Autodelta je napravila značajan korak naprijed u kvalitetu s modelom "Tipo 33" u kategoriji "prototipova". Sport prototipovi su bili specijalno dizajnirani isključivo za trke. Bili su opremljeni izuzetno sofisticiranim motorima i šasijama, proizvedeni u ograničenim količinama potrebnim za homologaciju. Alfa Romeo 33/2-litarski model "Daytona" je bio opremljen unaprijeđenim i snažnim dvolitarskim srednjim motorom u obliku slova V, sa osam cilindara. Motor je razvijao impresivnih 270 konjskih snaga i postizao brzinu od gotovo 300 km/h. Ovaj automobil predstavljao je vrhunski spoj performansi i inovacija, ističući Alfa Romeo kao vodeći brend u trkačkim krugovima.

Prva verzija modela 33/2, gdje broj 33 predstavlja broj projekta, a broj 2 označava zapreminu motora izraženu u litrama, ostvarila je svoju prvu pobjedu u martu 1967. godine na brdskoj trci u Fleronu, blizu Liježa, u Belgiji. Tada se Alfa Romeo uključio u Svjetsko prvenstvo sportskih automobila i postigao prestižne pobjede na izdržljivim trkama, posebno na trci 24 sata Dejtona 1968. godine. Na ovoj trci Alfa Romeo je osvojio prva tri mjesta u svojoj klasi, sa timovima Vaccarella-Schütz, Andretti-Bianchi i Casoni-Biscardi-Zeccoli. Ova izvanredna pobjeda dovela je do toga da se ime poznate američke staze poveže sa nazivom Alfa Romeo 33/2.

Model 33 takođe je postigao odlične rezultate na trci 24 sata Le Mana, ostvarivši još jedan "het-trik" u svojoj klasi. Na drugim takmičenjima, model 33 je takođe impresionirao, postižući visoke pozicije u ukupnom plasmanu, čak i ispred mnogo moćnijih automobila. To se dogodilo na trci u Mugellu, gdje su Vaccarella-Bianchi-Galli zauzeli vrh podijuma. Alfa Romeo 33/2 je bio automobil koji je dominirao trkačkim stazama svojim izuzetnim performansama i pobjedama, ističući se kao simbol sportske izdržljivosti i izvanrednosti. Nastavak razvoja koncepta Progetto 33 bio je neprestan, a Alfa Romeo je konačno ostvario svoj san 1975. godine osvajanjem Svjetskog prvenstva za brendove. Ključni automobil u ovom impresivnom poduhvatu bio je Alfa Romeo 33 TT 12, opremljen tubularnom šasijom. Ovaj automobil je bio pokretan trolitarskim 12-cilindarskim motorom u obliku slova V, koji je razvijao nevjerovatnih 500 konjskih snaga i postizao brzinu od 330 km/h. Sa izvanrednim timom vozača, većinom iz Formule 1, kao što su Arturo Merzario, Vittorio Brambilla, Jochen Mass, Jacques Laffite, Henri Pescarolo, Derek Bell, Jacky Ickx i Nino Vaccarella, model 33 TT 12 je ostvario pobjede na sedam od osam trka koje su se bodovale za Svjetsko prvenstvo. Ovaj legendarni 12-cilindarski agregat postavio je temelje za povratak brenda Alfa Romeo u Formulu 1 1976. godine, kao dobavljača motora za tim Brabham. Alfa Romeo 33 TT 12 je bio simbol vrhunskih performansi i dominacije na trkačkim stazama, dok je brend Alfa Romeo utvrdio svoje mjesto među vodećim snagama u automobilskom svjetu. Ovaj uspjeh je svjedočanstvo o inovacijama, tehnologiji i strasti koja je oduvijek krasila brend Alfa Romeo.