Italijani sanjaju Ferrari, Lamborghini, Maserati, Nijemci Porsche, Audi, Mercedes, Britanci McLaren F1, Lotus, Aston Martin... a Rusi Marrussiju B1 i B2. Ime Marussija Motors na automobilskom nebu pojavilo se 2007. godine, da bi već u decembru 2008. u Moskvi bio predstavljen i prvi produkt ove ambiciozne manufakture, model Marussia B1. Prvi ruski superautomobil iznenadio je javnost, koja je generalno mislila da sjeveroistočni proizvođači automobila nikada neće otići korak dalje od Moskvitcha, Volge i Lade. Ipak, Rusi su otišli dalje, a da se ne šale, pokazali su i na ovogodišnjem sajmu automobila u Moskvi, kada su svijetu predstavili svoj drugi model, Marussiju B2, te koncept terenskog vozila F2. Podsjećamo da je idejni tvorac kompanije Marussija Motors poznati ruski muzičar, komičar, glumac i automobilistički vozač Nikolay Fomenko, koji je u razvoj ove male manufakture uložio sve svoje automobilsitičko znanje, ali i bogatstvo. Nakon nekoliko godina i potrage za najboljim karoserijskim, pogonskim i tehničkim rješenjima Rusi su došli do finalnog proizvoda.

Prvi model B1 okarakterisan je kao veliki iskorak u ruskoj automobilskoj istoriji, maloserijski sportski automobil, čija proizvodnja je limitirana na simboličnih 2.999 modela. Drugi model B1 je otišao korak dalje, ponudivši upečatljiviji sportski dizajn, sa puno više agresivnosti u izgledu. Uz agresivan dizajn, u kojem su mnogi vidjeli sličnost sa ultrasportskom Pagani Zondom, ruski superautomobili su donijeli i futuristički enterijer, sa mnoštvom aluminijuma, karbona, brušene kože i savremenih sistema, od kojih se izdvajaju multimedijalni sa internom memorijom od 320 GB, te navigacioni sistem sa šest kamera raspoređenih po automobilu.

Rijetki sretnici koji su imali priliku sjesti za upravljač ovih automobila, svjedočili su o nesvakidašnjem osjećaju, o direktnom upravljaču, moćnom pogonu i uvjerljivim kočnicama, ali i iznenađujućoj udobnosti, koju su Marussia B1 i B2 spremne ponuditi na asfaltu. Kada je riječ o tehničkoj strani oba automobila imaju cjevasti okvir sastavljen od tri zasebna dijela, što je rješenje koje koriste najbolji proizvođači poput Lamborghinija i Ferrarija. Ovakav princip omogućio je dobijanje prednje i zadnje deformacione zone, sa centralnim kavezom, kao najčvršćim i najbezbjednijim dijelom vozila. U praksi to znači da se kod sudara pri velikim brzinama najveći dio energija apsorbuje u deformacionim zonama, te minimalno prenosi na vozača i putnika. Sigurnosna rješenja razvijena su u skladu sa iskustvom, koje je Nikolay Fomenko stekao takmičeći se u različitim automobilističkim trkama, tokom kojih je doživljavao i neugodne udese.

Najvažniji dio priče o ruskim superautomobilima su pogonski agregati, od kojih je jedan razvijen u saradnji Marussie i britanskog Coswortha, a drugi samostalno u režiji Marussije. Riječ je o 2.8 i 3.5-litarskim šestocilindričnim benzincima, koji zavisno od izvedbe razvijaju 360 i 420, odnosno 300 KS. Manji motor opremljen je turbinom promjenjive geometrije. Oba motora nude i uzoran obrtni momenat, koji se kreće od 410 Nm, koliko nudi agregat sa najmanjom snagom do 600 Nm, koliko je dostupno u najjačoj izvedbi. U kombinaciji sa 2.8-litarskim turbomotorom Marussia B1 i B2 do 100 km/h ubrzavaju za 4,2 (360 KS), odnosno 3,8 sekundi (420 KS). Maksimalna brzina je elektronski limitirana na 250 km/h. Kakve su mogućnosti troipolitarskog atmosferskog agregata za sada je nepoznanica, jer još uvijek nisu objavljeni njegovi tehnički podaci.

Za zaustavljanje ruskih superautomobila zaduženi su samoventilirajući diskovi sa četveroklipnim kočionim čeljustima, dok se snaga na podlogu prenosi preko 20-inčnih pneumatika Pirelli PZero Rosso, dimenzija 245/35 naprijed i 285/35 pozadi. Svi motori se kombinuju sa šestostepenim automatskim mjenjačem i zadnjim pogonom.