Nakon preliminarnih crteža iz 1947. godine, te opsežnih aerodinamičkih testiranja na tehničkom univerzitetu u Braunschweigu, VW Type 2 Van svjetlo dana je u serijskoj verziji ugledao sada već daleke 1950. Ovaj model, poslije Bube Type 1, predstavljao je drugo VW-ovo civilno vozilo nakon II Svjetskog rata, a ideja da se kreira došla je od strane holandskog importera VW vozila Ben Pona, koji je i napravio prve crteže. Zabilježivši neslućen uspjeh, VW-ovom inženjerima nije ostalo ništa drugo već da kreiraju dostojnog zamjenika, koji je svjetlo dana ugledao sada već daleke 1979. godine. Nova verzija u prvom redu se isticala izmjenjenim, kockastijim dizajnom koji je istovremeno rezultovao i komfornijim enterijerom. I ovaj put VW je nastavio sa oprobanom i dokazanom koncepcijom transportnog vozila sa pozadi postavljenim motorom, koji je ovaj put uz vazdušne bio dostupan i u nekoliko vodeno hlađenih opcija. Prvi T3 sa proizvodnih traka u Hannoveru sišao je u proljeće 1979. godine, a novosti koje je donio sa sobom zadivile su tadašnju automobilsku javnost.

Novi model osim što je izgledao drugačije profitirao je i po pitanju pasivne bezbjednosti, jer brojni crash testovi su pomogli da se dizajniraju ojačanja i apsorpcione zone koje će neutralisati većinu negativne energije u slučaju frontalnog i bočnog udara. Koncept vazdušno hlađenog bokser motora povećavao je iskoristivi prostor, a u poređenju sa prethodnikom poklopac motora je bio niži za 16,5 cm, čime je dodatno olakšan pristup u putnički ili tovarni prostor. Novi dizajn karoserije pratilo je i dorađeno podvozje, kao i odličan razspored težine između osovina, što je direktno uticalo i na postizanje uvjerljivijih voznih karakteristika, ali i velike nosivosti od jedne tone. U pogedu motora zadržana je bokser konfiguracija benzinaca, koji su dolazili u verzijama 1.6, 1.9, 2.0 i 2.1 litre, od kojih su početni i 2.0-litarski bili hlađeni vazduhom, a ostali tekućinom. Već 1981. godine paleta je dopunjena 1.6-litarskom linijskim dizelašem sa 50 KS, poznatim iz modela Golf, a 1985. VW model T3 obogaćuje novorazvijenim turbodizelašem sa 70 KS, te 2.1-litarskom benzinskom verzijom od 95 KS, koja je raspolagala i direktnim ubrizgavanjem goriva. 

Iste godine T3 izlazi i u varijanti Syncro, čije je pogon na sve točkove razvijen u saradnji sa austrijskim specijalistom za terenska vozila Steyr Daimler Puch. Većina 4x4 modela izrađena je u kamper verzijama, namjenjenim izletima van urbanih sredina, što je ovaj model učinilo idealnim i izdržljivim saputnikom na svim svjetskim cestama. Već naredne godine Transporter je pertrpio nekoliko opsežnih poboljšanja, uključujući još luksuzniji enterijer sa uključenom klimatizacijom, te eksterijer prepoznatljiv po četvrtastim svjetlima, opcionim lakim točkovima, te masivnijim plastičnim branicima. Posljednje serije za 1990. i 1991. godinu bile su vrhunac ponude VW-ovog transportera, i to posebno u opcijama Carat, Joker, california i kultnoj kamperskoj Westfaliji, a zadnja edicija nosila je naziv Limited Last Edition, koja je 1992. izrađena u samo 2.500 primjeraka. Koliko je ovaj VW-ov model bio uspješan najbolje govori i podatak da je od 1979. godine sa proizvodnih traka sišlo preko 5,5 miliona transportera. Neki modeli nastavili su se proizvoditi i dalje, a posebno je poznata južno-afrička verzija čija je proizvodnja obustavljena tek 2002. godine. Uzmemo li u obzir da ih se i danas većina kotrlja svjetskim cestama, nema sumnje da je i Transporter već stekao status kultnog vozila, upravo kao i njegova slavna braća - Golf i Buba.