Temperatura jako blizu nuli nije pokolebala masu ljudi da nedjeljni dan započnu posjetom famoznoj autopijaci.  Mjesto na kojem se može kupiti sve i svašta: od zečeva i papagaja do kamiona i  automobila, a sve uz dim sa obližnih roštilja i zvuke turbo-mega-maxi hitova pjevačica upitnog morala i „fensi“ imena.  Razlog naše posjete isključivo su bili polovnjaci, pa ćemo u nastavku isključivo o tome. 

Odmah po dolasku iznenadio nas je broj automobila koji se prodaju ali i broj ljudi koji se raspituju za cijene i ono što se nudi.  Pomislili smo da su cijene polovnjaka  privukle toliki broj ljudi, no razuvjerili smo se na samom ulazu gdje se Golf sa 25+ godina nudio za nekoliko hiljada maraka. Dovoljno nam je to bilo da vidimo pa da shvatimo da je sve kao što je bilo i prije pola godine ili čak i prošle godine u ovo vrijeme. Zaista je veliki broj automobila koji se nudi, možda i preko 200 a među njima je opet najviše onih sa VW značkom.

Mnogo je Golfova serije četiri  čije se cijene kreću od oko 10 000 KM-ova, u zavisnosti od godišta i motora.  Primjera radi neregistrovana „četvorka“ sa plaćenom carinom i porezom, 2001. godina proizvodnje sa 1.9 SDI motorom od 50 Kw  i ESP-om, ABS-om,  4 airbaga i centralnim zaključavanjem košta  9200 KM.  Istog godišta i tek registrovan FIAT Bravo sa 1.9 turbodizel  agregatom i klimom, na novim zimskim gumama košta 5500 KM.  Da su VW vozila na visokoj cijeni potvrdio je i Passat iz 2003. godine za kojeg vlasnik traži 13200 KM. Automobil ima 1.9 TDI motor koji razvija 130 KS, tiptronic, zeder, urednu servisnu knjižicu a uz to je tek registrovan. Vlasnik ga nudi i za neki drugi, jeftiniji automobil. 

Od novijih vozila primjetili smo jednu Pandu, dvije godinu staru sa 1.3 Multijet motorom, registrovanu skoro godinu dana čija je cijena 8900 KM.  Za dvije hiljade manje moguće je kupiti Fabiu sa 1.4 Mpi motorom staru 9 godina i registrovanu do sredine naredne godine. No, nešto kasnije smo našli još ljepšu i još bolju Fabiju, samo tri godine staru sa 1,2 HTP motorom uz ukupnu kilometražu od 63000 i registraciju do septembra naredne godine, vlasnik traži  9700 KM.  Oni koji traže mala vozila, također imaju šta vidjeti. Twingo iz 1997 godine sa 1.2 benzinskim agregatom, registrovan do septembra 2012. godine, uz klimu, el. paket i daljinsko zaključavanje košta 3700 KM. Za one koji žele ušminkanije  i novije malo auto, nudio se Citroen C3 5 godina star sa 1,1 benzinskim agregatom i prilično dosta opreme od koje se izdvaja klima, ABS, ESP,  Board kompijuter,za  9300 KM.

Sređivanje za pijacu  Sva vozila koja vlasnici prodaju su maksimalno uljepšana. Svježe oprana, ponekad svježe ispolirana. Vlasnici ponosno pokazuju motore na kojima nema trunke prašine a o kapima ulja da ne govorimo. Svi automobili su ulickani i spremni za prodaju. No u moru tih izdvajao se jedan, čiji je vlasnik vjerovatno iskren čovjek i koji svog ljubimca prodaje „onakav kakav je“.  Upravo zbog toga, oko ovog Fiata je bilo više znatiželjnika, nego oko onih ulickanih...

Kada smo prilično promrzlli, krenuli lagano ka izazu koji se činio tako dalek, primjetili smo Mercedes B klase iz 2008. godine. S obzirom da je prije nekoliko dana, predstavljena nova B klasa u našoj zemlji, prišli smo vlasniku i upitali ga za detalje i cijenu. Čovjek traži 30 000 KM, a kako kaže auto od opreme ima: „Ful fulova“.  Dok smo odlazili od njega, komentarisali smo kako je teško prodati automobil star dvije ili tri godine. Istina, 30 000 KM za polovnu B klasu djeluje kao velika suma novca, ali još je zastražujuće da je za samo tri godine, taj isti vlasnik na tom automobilu izgubio 20 000 KM.  Slično je i sa ostalim automobilima starim nekoliko godina.

Traži se nekoliko desetina hiljada maraka, kao što je slučaj sa jednim BMW-om 5, starim 6 godina za kojeg vlasnik traži 15 000 eura. I za kraj, u moru automobila isticao se jedan kamion. Za svog Iveca starog 11 godina, vlasnik traži 23 000 KM.  Za više od dva sata razgledanja automobila nismo vidjeli a ni čuli da neko dogovara ozbiljnu kupo-prodaju. Sve se svodilo na držanju predavanja o nekom motoru ili poređenju nekih dijelova i marki vozila. Učinilo nam se da samo preprodavači kupuju i to „maksimalno ubijajući“ cijene, argumentima tipa: „Da prešlo je to auto 50 000, ali je prešlo i koji metar na krovu, vid' mu bolan izgužvanog krova, vidiš da je udaran...“  Samo s jednom misli smo napustili famoznu autopijacu: „Muka je kupovati automobil, a možda je još veća muka prodavati ga..“