Ferrari 250 GT SWB jedno je od najslavnijih višenamjenskih vozila u istoriji automobilizma. Mnogi su ovog ljepotana upravo ovako i opisivali, jer i danas je gotovo nemoguće naći automobil sa kojim ćete učestvovati u trci, pobijediti, a zatim se s njim odvesti ravno kući. E upravo je takav bio Ferrari 250 GT SWB, ikona fabrike snova iz Maranella i to vjerovatno za sva vremena. Mnogi će se pitati šta to sadrži ovaj model pa da bude toliko cijenjen kod automobilskih kolekcionara. Krenimo redom. Kao prvo Ferrari 250 GT SWB je veoma rijetko vozilo, jer u periodu od 1959, kada je predstavljen na pariskom sajmu automobila, pa do 1963. godine, izrađen je u samo 176 primjeraka, od kojih su se 82 aktivno koristila u motorsport takmičenjima. Ovaj za Ferrari veoma posebni automobil razvio je tim u kojem su bili Giotto Bizzarini, Carlo Chiti i tada mladi Mauro Forgieri, odgovoran i za produkciju mlađeg 250 GTO. Model 250 GT SWB, kao što mu i posljednja oznaka otkriva, bio je razvijen na za 20 cm skraćenoj platformi standardnog 250 GT, što je rezultovalo boljim voznim karakteristikama u zavojima, te još oštrijom okretnošću. Posebnosti SWB verzije ogledale su se i u tome što su bile izrađivane sa karoserijama od aluminijuma ili čelika, koje su zatim korišćene u drumskim „lusso“ ili trkačkim varijantama.

Za dizajn ovog modela bio je zadužen Pininfarina, koji je već tada nagovijestio da će njegov eksperiment sa berlinetta, odnosno fastback zadnjim dijelom, postati veoma cijenjen, dok je izradu karoserija bio odgovoran čuveni Scaglietti. Prvi put su debitovale i disk kočnice na svim točkovima, što je u kombinaciji sa malom masom od oko 950 kg, velikom snagom motora, te za tadašnje pojmove kapacitetnim ogibljenjem rezultovalo izuzetnom osnovom, kako za svakodnevnu vožnju, tako i za sportska takmičenja. Što se tiče pogonskog sklopa, on je kao i uvijek kada je u pitanju Ferrari bio poseban. Radilo se o temeljno poboljšanom V12 motoru oznake Type 168, koji je predstavljao plod šest godina dugog razvoja. Za napajanje su korišćena tri Weberova karburatora, pomoću kojih je ovaj dvanaestocilindraš razvijao 240 KS u drumskoj, odnosno 275 KS u trkačkoj varijanti. Koliko je ovo bio sposoban sportski automobil, pokazuju i performanse, tačnije ubrzanje do 100 km/h za 6,5 sekundi, te maksimalna brzina od 246 km/h. Sve ove osobine bile su daleko ispred svog vremena, što je 250 GT SWB demonstrirao i na sportskim takmičenjima. U tri sezone, 1960, 1961. i 1962. godine, Ferrari 250 GT SWB bio je nezaustavljiv, posebno na takmičenju Tour de France, kada je bilježio trostruke, pa čak i četverostruke pobjede. Pobjeđivao je 1960. i na trkama izdržljivosti 24 sata LeMansa, kao i na ostalim stazama kao što su Monza, Nurburgring, Spa i ostale, a 1961. Ferrari u GT klasi s njim osvaja i konstruktorsku titulu.

Upravo zbog svega ovoga, ali i njegove same harizme, 2004. godine Sports Car International uvrstio je ovaj model na sedmo mjesto u top-listi od deset najboljih automobila 60-ih godina, dok ga je Motor Trend Classic stavio na petu poziciju od deset najslavnijih Ferrarija svih vremena.
Ferrari 250 GT SWB danas predstavlja jednog od najskupljih klasika, što potvrđuje i podatak da je prošle godine na RM Auctions/Sotheby’s Ferrari Legend and Passion aukciji prodan Berlinetta primjerak iz 1961. godine za ni manje ni više nego 4.510.000 američkih dolara. Rekord ipak drži 250 GT SWB California Spyder verzija iz takođe 1961. godine, nekada u vlasništvu James Coburna, za koju je novi vlasnik izdvojio basnoslovnih 7.040.000 eura.