Period eksperimintisanja i dizajnerskih izleta sa Meganeom je iza Renaulta. Nakon dvije generacije i ne baš zadovoljavajućeg uspjeha u preuzimanju kupaca od Volkswagena i društva, Francuzi su spustili loptu na zemlju i odlučili krenuti u napad sa oružjem koje koriste Nijemci. Neobičan dizajn, a posebno „pačiji rep“ po kome je bio prepoznatljiv prethodnik definitivno su napušteni, a novi Megane se izgledom svrstao u klasiku kompaktne klase. Nakon međunarodne prezentacije u Madridu, i upoznavanja sa porodičnim hatchback i sportski orijentisanim kupe modelom, na test smo dobili onu prvu, sa 1.6-litarskim benzinskim agregatom, bogatom Dynamique opremom i atraktivnim dodacima, koji poboljšavaju funkcionalnost ali  značajno uvećavaju vrijednost automobila.

Prve reakcije na dizajn treće generacije Meganea, mješavina su blagog iznenađenja i veoma suzdržanih komentara. Evidenta opreznost u kreiranju Renaultovog kompakta, rezultitrala je novim oblikom, koji se u velikoj mjeri oslanja na dizajnerske smjernice utemeljene s aktuelnom Lagunom i nedvosmisleno upućuje na pripadnost francuskom brendu. Finalni proizvod daleko je od neobičnih standarda, koje je postavila prethodna generacija i mnogo bliži oblicima, koje nudi konkurencija što je uostalom i bio cilj Francuza. Sa dužinom od 4.295 mm i osam cm viška u odnosu na prethodnika, te dodatnih tri i po u širinu novi Megane je vizuelno puno masivniji automobil. Neobičan prednji kraj sa prema bokovima razvučenim svjetlima te kupolastim poklopcem motora daleko je od najljepšeg rješenja u klasi, ali njegova originalnost ne dolazi u pitanje.

Bokovi su čisti i snažni, a interesantnija od ostalog je blago spuštena, gotovo kupeovska linija krova, koji se završava zaobljenim petim vrtima sa velikim, za nijansu predimenzioniranim pozicionim svjetlima. Odustajanje od „pačijeg repa“ i priklanjanje klasičnoj hatchback koncepciji prvenstveno se odrazilo na praktičnost zadnje polovine automobila, koja nudi prtljažnik od reprezentativnih 405 litara (Megane II 330 litara), ali i puno više prostora za noge putnika na zadnjoj klupi. Utisak masivnosti i veoma snažne konstrukcije, na koju Megane upućuje vanjskim izgledom prenosi se i na unutrašnjost. Široki krovni nosači i torzijski snažna karoserija djeluju reprezentativno i uvjerljivo. Jedinstveni osjećaj iznadprosječne sigurnosti, koji se javlja odmah po ulasku u automobil sličan je onom u kome uživaju vozači mnogo skupljeg Volva. Da je sigurnost na najvišem nivou, a osjećaj iskren potvrđuje i pet zvjezdica dobijenih na Euro Ncap testu.

Dizajn unutrašnjosti je sukob krajnosti i ide od prijatnog komformizma instrument table, do krajnjeg minilizma središnjeg grebena. Analogno digitalna kombinacija mjernih instrumenta, sa analognim mjeračem obrtaja, te digitalnim brzine, rezervoara i temperature motora nadasve je praktično, a tek onda i vizuelno oku ugodno rješenje. Nasuprot jednostavnim mjernim uređajima je minalistički uređena središnja konzola sa radio/CD i klima uređajem. Usitnjene komande, posebno one na muzičkom sistemu zahtjevaju ozbiljno privikavanje, a često odvlače i previše vozačeve pažnje. Funkcionalni utisak donekle popravlja praktični džojstik sa pomoćnim komandama na središnjem stubu, koji omogućava kretanje kroz interfejs sistema za podešavanje opcione navigacije, ali i ostalih uređaja ugrađenih u automobil. Ovaj dodatak dolazi uz doplatu, u paketu sa navigacijom radio CD MP3 uređajem i izmjenjivačem sa 6 CD-ova (3.463 KM), pa na njegovu pomoć mogu računati tek bolje situirani kupci. Kvalitet ugrađenih materijala dostojan je automobila srednje klase, a završna obrada je na veoma visokom nivou.

Kvalitet vožnje kod novog Meganea je na visokom nivou. Uzorna udobnost kao najjači adut francuskih automobila sada je dobila podršku u odlično podešenom podvozju, koje tiho i bez osjetnih problema upija neravnine na putu te omogućava više nego uvjerljivu dinamiku vožnje. Iako 1.6-litarski agregat sa 110 KS i 151 Nm ne spada u grupu agregata, koji mogu izvući maksimum iz vješanja novog Meganea, jasno je da je njegovo podvozje sposobno da se nosi sa zahtjevnim dinamičkim izazovima, koji su ruku na srce izvan sfere interesovanja većine njegovih vlasnika. S druge strane šesnaestventilski benzinac pokazao se sasvim dovoljnim za ispunjavanje potreba prosječnih vozača. U kombinaciji sa šestostepenim manuelnim mjenjačem i omogućava zadovoljavajuću dinamiku, ubrzanje do 100 km/h od 10,5s i maksimalnu brzinu od 195 km/h. Potrošnja varira od uslova vožnje i kreće se od gradskih devet, do 7,3 litre koliko 1.6-litarski agregat „uzima“ na otvorenom putu. Na autoputu prosjek se povećava na oko deset litara. Sve u svemu očekivan rezultat za automobil, koji prazan teži 1370 Kg. Za istinske štediše podsjećanje da je u ponudi 1.5 dCi agregat, jedan od najštedljivijih agregata u klasi koji nudi prosjek od samo pet litara na 100 km.