Godina je 1998, u centru pažnje javnosti je skandal u Bijeloj kući poznatiji kao „afera Lewinski“, Ford kupuje Volvo za 6,45 biliona dolara, Svjetsko prvenstvo u fudbalu trese Francusku... Negdje na margini svih dešavanja Mercedes Benz u saradnji sa švajcarskom manofakturom Swatch predstavlja Smart – prvi minijaturni, 2.695 mm dugačak automobil. Odlični poslovni rezultati njemačkog Smarta, koji je posljednjih godina zaživio u punom svjetlu, najozbiljnije su shvaćeni od Toyote, pa su Japanci krajem 2008. ponudili svoju viziju gradskog automobila. Japanski mališan, čije ime u grubom prevodu sa engleskog znači „pametnjaković“ na test smo dobili sa 1.0-litarskim VVT-i benzinskim motorom od 68 KS i veoma bogatom opremom, kakvu su prije dvije decenije imale samo najbolje predsjedničke limuzine.

Dizajneri ne vole male automobile, jer nemaju prostora za dokazivanje. Možda zato IQ nas nije oborio s nogu izgledom. Nakon višednevnog privikavanja složili smo se samo u ocjeni da dizajn najbolje opisuje riječ čudan. U toj riječi krije se i magična privlačnost japanskog „liliputanca“, koja nas je ponekad dovodila do ludila, najviše zbog umazanih bočnih stakala, na kojima su mnogobrojni znatiželjnici uporno ostavljali otiske masnih prstiju. Test IQ nam je potvrdio duboko ukorijenjeni stav da većina žena ima specifičan pogled na automobile, pa je mnogim od pripadnica ljepšeg pola kosooki „pametnjaković“ bio neodoljiv, sladak, simpatičan, lijep... Muškarci su složni u ocjeni - IQ je „malen“ i naravno čudan. Mada je dizajn jedan od najvažnijih aduta na početku „karijere“ svih novih modela, IQ ne igra na tu kartu. Njegov ključni adut je funkcionalnost. Glavnu riječ u razvoju najmanje Toyote imali su tehnički inženjeri, koji su s puno pažnje odredili položaj motora, usisnika vazduha, širinu blatobrana, oblik krova, staklenih površina... Za hiruršku preciznost nagrađeni su sa pregršt priznanja, a najdraže im je sigurno ono za najbolji japanski automobil 2008. godine, jer su ga osvojili ispred veoma moćnog Nissana GT-R.

Koliko god bio ekstravagantan izvana, IQ je još ekstravagantniji iznutra. Kombinacija analogno-digitalnih instrumenata, udobna easy-entry sjedišta, multifunkcionalni upravljač opšiven kožom ne spadaju u spisak stvari koje očekujete u malom automobilu. Instrumenti su atraktivni, ali istovremeno obrtomjer i digitalni displej sa putnim kompjuterom ne nude adekvatnu preglednost. Centralna konzola je neobičnog izgleda, sa obrtnim prekidačem za upravljanje sistemom automatske klimatizacije i fabričkog audio-sistema. Položaj ručice petostepenog ručnog mjenjača zadovoljava, što se baš i ne može reći za polugu parkirne kočnice, koja je smještena sa desne strane središnjeg tunela, ali suviše naprijed. Širina od 1.680 mm (Yaris 1.695 mm) garantuje solidnu udobnost na prednjim sjedištima i jednostavno pronalaženje idealnog položaja za fiksnim upravljačem.

Oklop 
Plastično metalni oklop IQ djeluje kao da je „izliven“ preko platforme, motora, kontrolne table i sjedišta, nakon čega su „izbušeni“ otvori za hlađenje motora, svjetla i prozore. Velika vrata, retrovizori sa pokazivačima pravca, te hromirani laki naplaci promjera 15 cola, na koje se montiraju Bridgestone pneumatici sa niskim otporom kotrljanja, na IQ djeluju kao presađeni sa broj većeg automobila, čiju osnovu su u Toyoti smanjili na najmanju moguću mjeru, dugačku tek 2.985 mm (75 cm kraće od Yarisa).

Međutim koliko god IQ bio „pametan“, u zadnjem dijelu teško skriva skromne dimenzije. Dok iza suvozača, pod uslovom da se pomjeri skroz naprijed, može sjesti odrasla osoba, iza vozača se može postaviti samo dječija sjedalica, a tada valja zaboraviti i na prtljažnik, čija zapremina iznosi samo 32 litre, što je dovoljne tek za uspravno smještanje tanje aktovke. Pod uslovom da se putuje utroje, parcijalnim preklapanjem zadnje klupe prtljažnik raste na znatno boljih 168 litara, a ako IQ-a koristite kao dvosjed, tada ćete raspolagati sa sasvim dovoljne 292 litre tovarne površine. Ipak, u poređenju sa Smartom ForTwo, IQ nudi veće mogućnosti transformacije, koje u kombinaciji 2+2 sjedišta svakako nisu zanemarive.

U IQ se ugrađuje najbolji jednolitarski motor na svijetu, koji tu uvaženu titulu osvaja već treću godinu zaredom. Brundavi trocilindrični benzinac sa 68 KS pri 6.000 o/min, te obrtnim momentom od 91 Nm, prava je mjera za pokretanja 845 kilograma teškog automobila. Sa jednom konjskom snagom na 12,5 kg IQ do 100 km/h ubrzava za 14,5 s, dok brzinski maksimum ostvaruje na 151 km/h, što je, s obzirom na dimenzije i namjenu automobila, zadovoljavajući rezultat. Male dimenzije u stvarnosti povećavaju utisak ubrzanja, a jedan od interesantnijih detalja je i petostepeni mjenjač veoma elastičnih i dugih brzina, od kojih najuvjerljivije djeluje prva, koja omogućava ubrzanje od nula do 60 km/h, što je idealno za gradske uslove vožnje. S druge strane, elastičan mjenjač garantuje i još jednu pozitivnost, skromnu potrošnju goriva od 4,3 litre na otvorenom putu do 7,4 u gradu. Prosjek od 5,6 litara veći je čitave 1,3 litre od prosjeka, koji obećava proizvođač, ali je ipak na nivou očekivanja od ovakvog automobila, koji tokom testa nismo nimalo štedjeli. Vjerujemo da su s lakšom nogom na gasu i obećanja proizvođača dostižna.

Mada najmanji u Toyotinoj gami, IQ se ne odriče podrške savremenih elektromehaničkih sistema, poput uvjerljivih ABS disk kočnica i standardnog ESP sistema, koji nas je „opominjao“ svaki put kada bismo poželjeli prekoračiti granice dinamičkih mogućnosti automobila. Tvrdo podešeno ogibljenje pruža dobru podršku u svakodnevnoj vožnji, ali zbog dvometarskog osovinskog razmaka ne voli kratke poprečne neravnine, koje u slučaju pretjerivanja veoma lako izbacuju podvozje iz ravnoteže. Mada ESP reaguje u takvim situacijama neugodno lupkanje podvozja, koje prati čitav manevar, upozorava da je IQ ipak defanzivno orijentisan mali automobil. Mada je idealna za grad, Toyotu IQ će za sada sebi moći priuštiti tek kupci sa dubljim džepom, jer je za bogato opremljeni testirani model potrebno izdvojiti čak 30.413 KM. Čini se da je najbolji japanski automobil za 2008. godinu sa najboljim jednolitarskim agregatom na svijetu isuviše je dobar da bi bio u prvom planu domaćih kupaca, čiji standard ne dozvoljava masovniju kupovinu vrhunske tehnologije u minijaturnom pakovanju.