Sa 3.885 mm dužine prva generacija Lancie Delte za današnje standarde bila je tek mali gradski automobil formata Fiat Punta. Međutim, 1979. godine to je bio punopravan porodični kompakt, koji je u odnosu na Fiatove modele nudio određenu dozu profinjenosti i odmjerenog luksuza sa probranom opremom i materijalima. Naočitu i oku interesantnu petovratnu uglastu karoseriju za Lanciju svojevremeno je skrojio slavni italijanski automobilski „krojač“ Giorgetto Giugiaro, koji se u dizajnerske visine lansirao 1974. godine sa prvom generacijom Volkswagen Golfa.

Prva generacija Delte proizvodila se punih 15 godina, te je ostala upamćena kao jedan od najdugovječnijih, ali i najuzbudljivijih kompaktnih modela, koji je najslavnije stranice svoje istorije ispisao tamo gdje je to i najteže, u automoto sportu. Od 1980. do 1982. godine Delta je imala i svog „švedskog“ dvojnika koji se prodavao pod znakom Saaba 600. Na početku svog automobilskog životnog puta Delta je imala od 955 do 1.340 kg i bila je pogonjena sa dva četverocilindarska benzinska motora zapremine 1.3 i 1,5-litara. Manji motor od 75 KS mogao je da se upari sa četverostepenim ili petostepnim ručnim mjenjačem kod kojeg je peta brzina bila namijenjena isključivo za ekonomično krstarenje autoputem. Veći 1,5-litarski motor razvijao je 85 KS i serijski se kombinovao sa petostepnim mjenjačem. Oba motora mogla su Deltu potjerati do brzinskog maksimuma od 160 km/h uz ubrzanje od 0 do 100 km/h za 15, odnosno 12,5 sekundi.

Po predstavljanju na sajmu automobila u Frankfurtu 53 specijalizovana novinara iz cijele Evrope proglasila su Deltu za „Najbolji automobil“ 1980. godine. Bilo je to tada veliko priznanje za Lanciju i svojevrsna potvrda da u svojim rukama ima automobil sa značajnim potencijalom. Deltina prodaja startovala je u oktobru 1979. godine, do bi do kraja 1980. godine kupcima širom Evrope bilo isporučeno 43.000 njenih jedinica. Nedugo zatim, 1981. godine, sa proizvodnih traka sišao je i jubilarni stohiljaditi primjerak Delte, koja je ime Lancie marketinški afirmisala kao nijedan njen dotadašnji model.     

Dinamičnoj vožnji naklonjeni Italijani brzo su poželjeli jače motore, pa su Lancijini inženjeri već sa prvim redizajnom iz 1982. godine u Deltu ubacili 1.6-benzinski motor sa 105 KS, da bi godinu dana kasnije premijeru imala i turbo verzija 1.6-litarskog benzinca sa 131 KS. Sa njim je ubrzanje do 100 km/h spušteno ispod 9 sekundi, dok je najveća brzina dostigla 190 km/h, što je 1983. godine bilo impresivno dostignuće za jedan kompakt. Polako, ali sigurno Delta je sticala imidž dinamičnog i uzorno upravljivog automobila, koji je povrh svega nudio i viši stepen udobnosti u odnosu na bratskog Fiata. Do drugog redizajna iz 1986. godine nije bilo značajnijih promjena u pogonskoj gami, a tada se uvode novi 1.6-atmosferski benzinac sa 109 KS i njegova turbo verzija sa 140 KS i 200 Nm koja je mogla dostići 203 km/h i ubrzati iz mjesta do 100 km/h za 8,5 sekundi. Ljubiteljima sportskih kompakata Lancia je ponudila dvije poslastice, sa 2.0 Turbo motorom i 4x4 pogonom. Standardni XF model raspolagao je sa 165 KS i 285 Nm obrtnog momenta, dok je jači Integrale imao 185 KS i 304 Nm. Dinamičke mogućnosti ova dva modela za 1986. godinu su bile strahovite, jer je XF do 100 km/h iz mjesta ubrzavao za 7,8, a Integrale za samo 6,6 sekundi uz najveće brzine od 208 i 215 km/h.

U gotovo istoj formi, s jednim ozbiljnijim redizajnom i nekoliko manjih, prva generacija Delte proizvodila se sve do 1994. godine, te je kao takva ostala upamćena kao jedan od najdugovječnijih kompaktnih modela, čije HF i Integrale verzije danas imaju status vozačkog Svetog grala. Sve ono što je došlo poslije nije bilo na nivou prve generacije, koja je za 15 godina proizvodnje ispisala zlatne stranice Lancijine istorije. Podsjećamo da je druga generacija Delte predstavljena 1993. godine i da se proizvodila do 1999. godine. Danas se gotovo i ne spominje, a njeni očuvani primjerci veoma su rijetki, kako u garažama kolekcionara tako i kod privatnih vlasnika. Slaba popularnost Delte II velikim dijelom uzrokovana je izostankom sportskih uspjeha na kojima je svoju karijeru izgradila prva generacija, odnosno činjenicom da se Fiat tada suočio sa finansijskim problemima koji su limitirali ulaganja u razvoj sportskih modela Lancije. Nakon devet godina pauze Fiat je ponovo oživio Deltu 2008. godine, ali je taj model bio koncepcijska suprotnost slavnih prethodnika, jer je naglasak kod njega stavljen na elegantan dizajn, udobnost i luksuzno opremljen enterijer, bez izraženih sportskih pretenzija.

Lancia Delta bila je, biće i ostaće jedan od omiljenih italijanskih kompakta, koji je svoj raskošan potencijal najbolje pokazivao u najjačim, sportskim izdanjima sa snažnim dvolitarskim turbo benzinskim motorima i integralnim pogonom na sve točkove.

DELTA INTEGRALE

Vrhunac svih dinamičkih vrhunaca kada je u pitanju prva generacija Lancie Delta predstavljala je HF Integrale verzija, sa 4WD pogonom i dvolitarskim turbo benzinskim agregatom, koji je u osamventilskoj verziji razvijao 185 KS, a sa 16 ventila okruglo 200 „konja“. Kroz Evo 1 i Evo 2 verzije, koje su predstavljene 1991, odnosno 1993. godine, snaga dvolitarskog turbobenzinca povećavana je prvo na 210, a zatim i na maksimalnih 215 „konja“. Oni su bili dovoljni da se 1.340 kg teška Delta od 0 do 100 km/h ubrza i za današnje sportske standarde više nego ubjedljivih 5,7 sekundi, uz maksimalnu brzinu od 220 km/h. Sve to omogućilo je da se Deltino ime ureže zlatnim slovima u istoriju sportskih kompaktnih automobila, ali i da se Lancia promoviše kao proizvođač strastvenih i dinamičnih četverotočkaša.

WRC kraljica - Šest puta najbolja od najboljih!

Od 1987. do 1992. godine Lancia je sa Deltom S4 u okviru WRC šampionata stigla do šest vozačkih i pet uzastopnih konstruktorskih naslova.

Šlag na tortu uspjeha Lancijinog kompakta bila je ultimativna reli verzija Delta S4, koja je svjetsku slavu stekla učestvovanjem u svjetskom WRC prvenstvu. Sa njom je Lancia ostvarila 46 pobjeda, te šest puta zaredom bila najbolji proizvođač u poretku konstruktora (od 1987. do 1992. god.). Za pogon S4 modela bio je namijenjen četverocilindrični 1.8-litarski turbobenzinac, koji je zvanično razvijao 480 KS, a nezvanično čak 560 „konja“. Ostaće upamćeno i da su Lancijini inženjeri iz ovog motora 1985. godine, u potrazi za njegovim maksimumima, uspjeli izvući nevjerovatnih 1.000 KS. Kako je Delta S4 bila teška samo 890 kg, njene performanse su bile krajnje brutalne. Malo je poznato da je za potrebe homologacije Lancia proizvela 200 modela Delte S4 Stradale, koja je poput WRC modela imala 1.8-litarski turbobenzinac, ali prigušen na „samo“ 250 KS. Koliko su danas cijenjeni ovi modeli najbolje oslikava podatak da se Delta S4 Stradale danas prodaje za oko 200.000 eura, a da reli verzije Delte koštaju i do 50.000 eura više.

LANCIA Delta (1979–1983)

1.3 (78 KS)

1.5 (86 KS)

1.6 (90, 105, 107 KS)

1.6 Turbo (130, 140 KS)

2.0 XF 4WD (165 KS)

2.0 Integrale (181, 200, 210, 215 KS)