Istorija popularne Lada Rive seže u daleku 1966. godinu, kada je potpisan ugovor između Fiata i vlade Sovjetskog Saveza, čime je planirana i izgradnja fabrike oko 800 km jugoistočno od Moskve, na travnatim ravnicama uz rijeku Volgu. Ova fabrika, koja je bila izgrađena za samo četiri godine, danas predstavlja treći najveći svjetski automobilski kompleks, koji uz 45.000 radnika sadrži svoje hotele, testnu stazu i odjeljenje za istraživanje i razvoj. Stari grad u blizini izgrađene fabrike preimenovan je u Togliatti i to u čast tadašnjeg predsjednika italijanske Komunističke partije, koji je igrao ključnu ulogu u pregovorima koji su doveli do sporazuma. Prvi automobil koji je sišao sa traka fabrike u Togliattiju je kompaktna limuzina Lada 1200, koja je debitovala 1970. godine.

Izvorna Lada 1200 bazirala se na Fiatu 124 iz 1966. godine, a bila je automobil koji je postao poznat po svojoj upravljivosti, udobnosti, svestranosti, ali i po biorazgradivoj, tačnije koroziji podložnoj karoseriji. Ova posljednja osobina bila je izražena zbog čelika iz Sovjetskog Saveza, a u zamjenu za veće količine niskokvalitetnog metala Fiat je osigurao stručno osoblje za SSSR, kao i konstantna unapređenja proizvodnje. Nakon preteče Rive, Lade 2101 Zhiguli, koja je postigla izvanredan uspjeh posebno na domaćem tržištu, AvtoVAZ izbacuje nove modele bazirane na identičnoj platformi Fiata 124, ali naravno uz određene modifikacije, da bi ovaj automobil bio što podesniji i izdržljiviji za ekstremne sibirske uslove.

Instant uspjeh

Prvi automobil sa oznakom Riva ili AvtoVAZ 2105 lansiran je 1980. godine, a kao i njegovi prethodnici u Rusiji je predstavljao „narodni auto“, poput VW Bube u Njemačkoj ili Citroena 2CV u Francuskoj. Ovaj automobil proizvodio se u nekoliko karoserijskih varijanti - limuzina, karavan i pick-up, a koristio se sa određenim prilagođavanjima kao rally automobil, policijsko vozilo ili taxi. Kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih godina Lade su postale veoma popularne, na šta su uticali moderniji dizajn, bolje iskorištavanje goriva, ljepši i kvalitetniji enterijer i eksterijer. Čak i tada u SSSR-u su kupci bili spremni ds odustanu od Moskvitcha i čekaju neki od Lada modela. Predstavljanjem prve Rive, odnosno modela 2105, potrošači su još jednom bili uvjereni da je ovaj automobil još uvijek dobra vrijednost za uloženi novac. Prodaja na domaćem tržištu je cvjetala, a i izvoz se mogao pohvaliti dobrim plasmanom.

Osobine

Vlasnici Rive su ovaj automobil voljeli ne samo zbog njegove niske cijene, već i zbog snage, pouzdanosti i jednostavnosti pri servisiranju. Uvođenje novih standarda o izduvnim gasovima u mnogim zemljama je dovelo do smanjenja, pa čak i prekida prodaje. U jednom trenutku u ranim devedesetim kvalitet je počeo trpjeti i dijelovi su odlazili prerano, dok su prije trajali godinama. To je rezultovalo nedostatkom rezervnih dijelova, a AvtoVAZ je čak otkupljivao stare Lade da bi reparirao iskoristive dijelove. Što se tiče motora, u Rivu su se ugrađivale jedinice između 1.2 i 1.7 litara zapremine, ali svakako najpoznatiji je 1.6-litarski benzinac, koji slovi kao neuništiv, za razliku od 1.5-litarskog dizelaša, koji je izrađen u veoma malom broju primjeraka i to posebno za pick-up verziju. Do kraja produkcije, osim određenih estetskih izmjena, Riva je dobila i neka modernija rješenja, kao što su po visini podesivi upravljač, sportska sjedišta, bolji karburatori i elektronsko paljenje. Budući da su ti automobili i dalje veoma popularni u Rusiji, gdje ih ima u izobilju, njihov prestanak proizvodnje donesen je pomalo naprasno. Tako je 17. aprila ove godine nakon 31, odnosno ako računamo izvorni AvtoVAZ 2101, 41 godinu produkcije sa proizvodnih traka Izhavto fabrike sišao posljednji primjerak klasika koji je, i pored brojnih nesavršenosti, obilježio jednu veoma dugačku epohu automobilizma i bio sastavni dio života većine vozača u bivšoj Jugoslaviji i zemalja u okruženju. Jedino što možemo reći je - zbogom, stari prijatelju.