Vjerovatno vam se mnogo puta u vožnji učinilo da je u jednom trenutku bio zemljotres, i da ste se baš našli u epicentru istog. Naravno, nekoliko sekundi kasnije shvatili biste da ste upravo prošli dionicom puta koja svojim izgledom vjerno oponaša švajcarski sir i koja je u stvari prouzrokovala veliki „potres“’ u vašem automobilu. Da ovakvi i slični problemi nisu ekskluzivna „privilegija“ samo vozača sa ovih prostora, dokazuje i američki gigant Ford, koji je ponukan pritužbama velikog broja vozača na loše puteve (a naročito nakon dugih zimskih mjeseci) odlučio aktivirati jednu ideju koju je razvijao japanski proizvođač Lexus 90-ih godina prošlog vijeka (u saradnji sa BOSE-om), a tiče se aktivnog oslanjanja pomoću kojeg se može vršiti „peglanje“ neravnina na lošim saobraćajnicama i na taj način uveliko produžiti vijek trajanja svih komponenata oslanjanja automobila, odnosno naplataka i pneumatika koji su prvi „na udaru“ loših saobraćajnica.

Upravo zbog toga, Ford je u novi Focus ugradio tehnologiju za prepoznavanje rupa na putevima i podešavanje sistema aktivnog oslanjanja kako bi eventualnu štetu na automobilu sveo na minimum. Kada sistem detektuje rupu na putu, senzori podešavaju oslanjanje tako da točak ne „propada“ u rupu, a istovremeno se podaci šalju ka zadnjoj osovini da bi se ponovio isti postupak. Vožnja automobila sa ovim sistemom je mnogo ugodnija, te sprečava nastanak nepotrebne (i skupe) štete na automobilu. Sistem za prepoznavanje rupa u novom Focusu je dio velikog elektronskog „mozga“ koji oslanjanja podešava u realnim uslovima, ali takođe vrši i podešavanje sistema za upravljanje i kočenje, te direktno utiče i na samu krutost šasije automobila. Pri tome se sva podešavanja obavljaju u kontinuitetu na svake dvije milisekunde.

Koliki problem zaista predstavljaju loše saobraćajnice govori i podatak da su se u Engleskoj i Welsu oštećenja (čitaj rupe) na saobraćajnicama popravljale prosječno svake 21 sekunde, dok se Rim „obavezao“ da će samo u jednom mjesecu sanirati oko 50.000 oštećenja na saobraćajnicama nakon što je tužilaštvo pokrenulo postupak protiv gradske uprave zbog lošeg stanja istih. Samo u Kölnu u Njemačkoj prošlogodišnja zima „donijela“ je više od 6.000 oštećenja na saobraćajnicama pa se lako može zaključiti da probleme sa lošim stanjem istih  imaju i znatno bogatije zemlje. Ovakve ceste idealno su „tlo“ za velika oštećenja pneumatika i naplataka, što vlasnicima automobila predstavlja nenadan i skup trošak. S obzirom na to da novi sistem onemogućava „propadanje“ točka u rupu, on ne udara velikom silom o rub oštećenja na putu i time nema ni štete na njemu.

Istovremeno, zadnji dio oslanjanja ima mogućnost bržeg i kvalitetnijeg reagovanja, zbog činjenice da od senzora dobija predupozorenje i prije nego „upadne“ u rupu.
Da bi sistem bio maksimalno efikasan inženjeri u Fordu tražili su najoštećenije dostupne saobraćajnice, kako bi aktivno oslanjanje testirali do krajnjih granica. Osim toga, razvoj ovog sistema odvijao se i specijalnom Fordovom ispitnom poligonu u Belgiji, kojeg čine precizne replike najgorih oštećenja saobraćajnica iz cijelog svijeta. Koliko su pažnje posvetili usavršavanju novog podsistema aktivnog vješanja, pokazuje i podatak da su inženjeri potrošili na stotine radnih sati da bi ga dodatno ispitivali i podešavali na velikoj i raznolikoj mreži evropskih javnih saobraćajnica, a praćenje opterećenja i naprezanja vršena su opremom koja umnogome podsjeća na onu koju koriste seizmolozi kod istraživanja zemljotresa. Prema tvrdnjama supervizora za dinamiku Forda Focusa, g-dina Guy Mathota, udarne rupe su problem koji se neće eliminisati u skorije vrijeme, ali će Fordova napredna tehnologija znatno umanjiti štetne posljedice po sam automobil.

Najveću korist od ovog sistema imaće vozači (i naravno putnici) automobila. Vožnja će postati mnogo udobnija i opuštenija, bez obzira na stanje saobraćajnica, a i troškovi nastali oštećenjem sistema oslanjanja biće umnogome manji. Jedini problem predstavlja činjenica da je sistem još uvijek „opcioni“, a proteći će mnogo vremena dok on ne postane dio standardne opreme svakog automobila i u potpunosti eliminiše osjećaj „zemljotresa“ u vožnji.

Boje budućnosti
Oštećenja boje na automobilima, kako namjerna tako i nenamjerna, uskoro bi trebalo da budu stvar prošlosti. Automobilska industrija je uložila mnogo sredstava za rješavanje ovog problema, iako je teško spriječiti oštećenja nastala tvrdim predmetima (ključevi, odvijači i slično). Ipak, stalnim razvojem deset puta je smanjena mogućnost oštećenja na grebanje i to putem nanotehnologije, odnosno nanoboja. To znači da se kod gusto raspoređenih čestica boje formira sloj izuzetno dobrih mehaničkih karakteristika. Za razliku od obične boje sa organskim molekulima, nanoboja sadrži anorganske čestice sjedinjene organskim polimerom čime se povećava tvrdoće površinskog sloja, koja je otporna na ogrebotine. Pored otpornosti na fizičko oštećenje, nanoboja je znatno otpornija na koroziju. Pigmentacija boje zavisi od napona pa se lako može mijenjati nijansa boje. Nanoboje su otpornije i na prljanje, jer im je površina izuzetno glatka, poredeći ih sa klasičnim lakom. Prva generacija nanoboja već je dostupna, ali zbog visoke cijene prvenstveno će se koristiti u premium segmentu automobila.