Pet godina na tržištu ostavilo je traga na Hyundaiju i20, pa su Korejci sproveli temeljan redizajn, kako bi se njihov adut, u klasi gradskih automobila, ravnopravno uklopio u ostatak game, ali i bio konkurentniji na tržištu. U odnosu na prethodnika, redizajnirana verzija dobila je potpuno novi prednji i zadnji branik, masku hladnjaka, svjetla, poklopac motora, te blatobrane. Tu su i novi 14 i 15-inčni čelični točkovi, te 15 i 16-inčni alu naplaci, kao i paleta novih boja karoserije.

SUBJEKTIVNI UTISAK JE da je dizajn automobila moderniji, ali i originalniji, jer je prvobitna verzija i20 neodoljivo podsjećala na Opel Corsu. Redizajnirani i20 upoznali smo u njegovoj najraskošnije opremljenoj verziji sa i Kiss opremom i 1.2-litarskim benzinskim agregatom sa 85 KS. Najbogatiji paket opreme, svježe redizajaniran automobil učinio je još naočitijim, jer je sa sobom donio male, ali u krajnjem zbiru bitne elemente. Tu prije svega mislimo na stilizovana svjetla za maglu, te retrovizore i ručice vrata u boji karoserije.

Za potpuni vizuelni ugođaj najbogatijeg paketa, nedostajali su nam možda još samo aluminijumski naplaci, iako se ni novim plastičnim poklopcima ne može ništa prigovoriti. Najviše sličnosti sa prethodnikom aktuelni i20 ima s boka, gdje se proteže uzdužna linija, koja dijeli karoseriju na dva dijela. Na kraju krajeva, redizajn automobila je odrađen toliko  temeljno, da bi vlasnici starog i20 lako mogli pomisliti kako je pred njima potpuno nova generacija. Ipak, njihove nedoumice odagnaće samo jedan pogled na unutrašnjost, gdje se naziru dobro prepoznatljive konture prethodnika. Pomalo naviknuti i razmaženi modernim enterijerima, koje nude novi Hyundai i30, ix35, Elantra, a naročito i40 i Santa Fe, po ulasku u kabinu i20 smo se zapitali da li su korejski dizajneri i ovdje trebali zasukati rukave, kako su to uradili kada su uljepšavali eksterijer.

Mada bi takav zahvat nesumnjivo godio našim čulima, on bi vjerovatno uticao na cijenu, te nepotrebno udaljio ovaj automobil od njegovih potencijalnih kupaca. Ovakva kakva jeste, kabina i20 je funkcionalna i za njenu klasu veoma prostrana i komforna. 

ZAHVALJUJUĆI I KISS PAKETU, dobili smo priliku da pored po visini i dubini podesivog upravljača, uživamo i u njegovoj kožnoj oblozi, koja je nesumnjivo ugodnija od standardne plastike. Osim toga, na upravljaču smo dobili i daljinske komande audio sistema, koje dolaze u paketu sa Radio CD MP3 muzičkim sistemom i Aux konektorom za povezivanje sa eksternim uređajima. Sa audio sistemom su došla i dva pozadinska zvučnika, kao ispomoć standardnom prednjem paru. Manuelni klima uređaj je serijski već od drugog i Smile paketa, kao uostalom i električni podizači prednjih stakala. Ovako potpunoj opremi teško je naći realnu zamjerku, kako na papiru, tako i u praksi. Sve komande su taktički dobro raspoređene i lako dostupne, a vaš najveći napor biće da jedanput registrujete njihov položaj.

Nakon toga, korištenje radija i klimatizacije postaje stvar puke rutine. Displej putnog računara je sa instrument table izvučen iznad središnjeg grebena i kao takav predstavlja lijep stilski detalj. U praksi je zbog sitnih slova, brojeva i jednoličnog plavičastog osvjetljenja, slabije čitljiv preko dana. S druge strane, instrument tabla je lijepo stilizovana, pregledna i informativna, jer nudi jednostavan uvid u temperaturu motora. Ma koliko banalan, taj detalj nam se veoma svidio, jer većina automobilskih proizvođača ovaj podatak uskraćuje vozaču ili mu ga nudi u vidu signalne lampice. Osim mekano podešenog vješanja, osjetljivim leđima gode i udobna prednja sjedišta. Pozadi je manje udobno, dok prijatno iznenađuje ponuda prostora po visini. Prtljažnik od 295 litara spada u sam vrh klase, a sa većim se mogu pohvaliti tek Škoda Fabia, Renault Clio i Citroen C3 (300 l).

SA 1.2-LITARSKIM BENZINCEM, koji razvija 85 KS i 120 Nm, Hyundai i20 predstavlja punopravan gradski automobil. Mada se od slično motorizovane konkurencije ne izdvaja ni po ubrzanju od 0 do 100 km/h za koje mu treba 12.7 sekundi, niti po maksimalnoj brzini od 165 km/h, Hyundai i20 nudi iznenađujući nivo udobnosti, što je ujedno i njegov najjači adut. Do brzine od 130 km/h nivo buke je podnošljiv, a u istom rangu je i potrošnja. Sve preko toga, donijeće vam samo više buke i veći trošak. U svakodnevnim gradskim operacijama i u opuštenom krstarenju otvorenom cestom, mali agregat ne pokazuje neku živost, ali ni rastrošnost. 

Uz miran i uglađen rad, za koji je zaslužan i dobro proračunat, ali ne baš najprecizniji, petobrzinski mjenjač, na otvorenom zadovoljava sa oko pet, šest litara benzina. U gradu treba računati sa prosjecima na otprilike 8 litara, a sa upaljenom klimom i više. Testni prosjek od 7,4 litre, s lakšom nogom na gasu, dao bi se možda spustiti za oko pola litre, do litre. Kome ni to nije dovoljno, u Hyundaiju se uz i20 nudi štedljivi 1.4 CRDi agregat sa 75 KS. Serijski ABS i ESP, te vazdušni jastuci za vozača i suvozača, sa bočnim zavjesama, za nas su dovoljna potvrda da Hyundai posvećuje uzornu pažnju sigurnosti.

Prva dva sistema su itekako dobrodošla, zbog nešto mekanije podešenog ogibljenja, koji se u slučaju pretjerivanja oslanja na pomoć elektronike. Sve u svemu, testirana kombinacija u potpunosti ispunjava očekivanja defanzivnih vozača, koji bi kao najveće kvalitete “dvadesetke” trebali cijeniti udobno vješanje, lagan servo upravljač i uzorno tih motor.

Šlag na tortu u slučaju testnog, ali i svih ostalih Hyundaija i20, je akcijska cijena umanjena za 3.500 KM. Zahvaljujući toj činjenici, testni i najbolje opremljeni i Kiss model do registracije, umjesto redovnih 24.570 KM, košta akcijskih 21.070 KM. Tome treba pridodati i Hyundaijevih pet godina garancije, koji čitavu priču čine još zanimljivijom.