Slavna francuska automobilska marka Bugatti, kakvu danas znamo, u život je vraćena 1998. godine, kada je njemački Volkswagen otkupio sva prava u vezi sa njenim imenom. Gradić Molsheim, u kojem je od 1909. do bankrota prvobitnog Bugattija 1963. godine bilo sjedište kompanije, dobio je prednost pred mnogim bjelosvjetskim destinacijama sa puno povoljnijom ekonomskom računicom i jeftinijom radnom snagom, pa je tu u kratkom roku nikla potpuno nova, savremeno opremljena tvornica. U njoj je Volkswagen započeo jednu od svojih najvećih misija – stvaranje najsnažnijeg, najbržeg i najskupljeg cestovnog automobila u istoriji kompanije, koji bi kao takav bio dokaz velike ekonomske, ali i tehnološke moći najvećeg njemačkog proizvođača automobila. Tako je nastao Bugatti Veyron, ultrasportski automobil čiji razvoj je trajao puno više od zacrtanih pet godina.

Prvi model predstavljen je tek 2006. godine (najavljen za 2004), a za tri godine sa proizvodnih traka tvornice u Molsheimu sišlo je nešto više od 280 automobila (proizvodnja limitirana na 300 modela), od kojih nijedan nije bio jeftiniji od 1.100.000 eura, kolika je početna cijena. Bugatijevi najjači aduti osim prestiža i vrhunskog imidža, koji mu donosi enormna cijena, su ogromna snaga od 1.001 KS, koju dobija iz osmolitarskog šesnaestcilindričnog agregata, te maksimalna brzina od nevjerovatnih 407 km/h. Nastao pod motom "Ništa nije previše skupo, ništa nije previše lijepo" Veyron je pomakao mnoge granice u sferi savremenog automobilizma i doveo četvorotočkaše do neslućenih visina, reklo bi se maksimuma, jer trenutna tehnologija izrade vrhunskih guma omogućava tek 15 minuta vožnje pri maksimalnih 400 km/h, naravno ako nađete dovoljna ravnu pistu da ih razvijete.

Od maksimalne brzine interesantnija su ubrzanja odnosno samo 2,5 s od nula do 100 km/h i prosječna potrošnja, koja u gradu iznosi više od 40 litara benzina, a na otvorenoj cesti oko 20 l, s prosjekom koji gotovo nikada ne pada ispod 25 litara (tvornički podaci). Sve to prati i nimalo ekološka emisija CO2 od 574 gr/km. Za veliku prosječnu potrošnju 16-cilindarskog agregata zaslužni su skroman koeficijent otpora zraka od 0,39 Cx, ali i težina od dvije tone. S druge strane Veyron oduševljava pogonskim potencijalom, a više od 1.001 KS u oči upada obrtni moment od 1.250 Nm dostupan u rasponu od 2.200 do 5.500 obrtaja. Motor je sa dvije turbine, W koncepcije sa cilindrima postavljenim pod uglom od 90 stepeni, da bi se ublažile vibracije i povećala stabilnost automobila pri visokim brzinama. Za prenos snage na koristi se sedmostepeni DSG mjenjač sa dvostrukim kvačilom, koji omogućava brzu i sigurnu izmjenu brzina i ravnomjeran prenos snage na posebne gume, čiju izradu potpisuje francuski Michelin. Samonoseća karoserija dolazi sa mono coque kavezom izrađenim od laganog, ali veoma čvrstog karbom fibera, koji štiti vozača i suvozača u slučaju sudara, dok su prednja i zadnja sekcije napravljene od ultračvrstog aluminijuma.

Koliko je kompleksna proizvodnja pojedinih dijelova Veyrona, najbolje otkriva podatak da je za bojenje limenih dijelova zadužena jedna njemačka kompanija, da se svi kožni umeci i presvlake prave po posebnoj tehnologiji u Austriji, dok se vjetrobrani izrađuju u Finskoj. Spisak pojedinačnih mogućnosti i kombinacija je dugačak koliko i mašta kupaca, a osim standardnog modela u ponudi je bilo nekoliko limitiranih serija poput Pur Sang, FBG Hermesa, Sang Noir, Grand Sport, Bleu Centenaire, Linea Vincerò by Mansory i Sang Bleu, zahvaljujući kojima je ekskluzivnost Veyrona podignuta na još viši nivo. Na tom nivou on je dostižan rijetkim sretnicima, koji su kao i većina običnih smrtnika o Veyronu nekad samo sanjali...