Mnogi ljubitelji njemačkog Opela danas će vam reći da su aktuelna Astra i Insignia posljednji „pravi Opeli“ aludirajući na činjenicu da najnoviji modeli njemačkog proizvođača poput trendovskih SUV-ova Crossland X i Grandland X, te monovolumena Combo dijele iste platforme i pogonsku tehnologiju sa srodnicima iz francuske PSA grupacije. Takva sudbina u budućnosti izvjesno očekuje Astru i Insigniju, ali za sada oni su još uvijek „čistokrvni“ Opeli. Šta to znači u praksi pokušali smo doznati testiranjem petovratne, kompaktne Astre, koja je kombinovana sa 1,6-litarskim dizel motorom sa 136 KS i jednim od najsadržanijih paketa opreme sa oznakom Innovation. Opel naime na bh. tržištu Astru nudi sa četiri nivoa opreme: Selection, Enjoy, Dynamic i Innovation. Već osnovni Selection donosi ručni klima uređaj, električne podizače prednjih prozora, audio sistem sa USB priključkom i Bluetooth vezom, te set prednjih i bočnih vazdušnih jastuka i sigurnosnih zavjesa.

Naravno nije to sve, ali je dovoljno da se u glavi stvori prva „slika“ kako izgleda najpovoljnija Astra na bh. tržištu za koju u kombinaciji sa 1.0 turbo benzinskim motorom sa 90 KS treba izdvojiti 29.152 KM. Praksa pokazuje da navedena cijena uz malo pregovaranja može biti i povoljnija, odnosno da je fokus pažnje domaćih kupaca usmjeren na modele čija se ukupna vrijednost kreće oko tridesetak hiljada konvertibilnih maraka. Ovakav uvod je bio neophodan, jer je već na prvi pogled jasno da bogato opremljeni testni model sa dodatnim OPC paketom (drugačiji branici i prošireni pragovi) vizuelno „odskače“ od većine Astri koje svakodnevno viđamo na bh. ulicama, a koje su uglavnom ogledalo skromnosti. Testni model dakle promoviše drugačije vrijednosti i pokazuje koliki mogu biti krajnji dometi Astre ako pri njenoj kupovini novac nije prepreka vašim željama.

Mada se s vana naziru prepoznatljive linije prethodnog modela, aktuelni ipak djeluje moderniji, elegantniji i lepršaviji iz svih uglova. I dok je masivna i zaobljena četvrta generacija izgledala pomalo glomazno, „petica“ naprosto puca od dinamike. Na niži i agresivniji prednji dio skladno su se nadovezali oštri bokovi, te dramatično napeta krovna linija, koja zahvaljujući plastičnom „prekidu“ na C stubu vizuelno izgleda kao da lebdi iznad njemačkog kompakta. Dinamika se ogleda i u uskim zadnjim svjetlima, te  mnogobrojnim pregibima, koji Astru čine „mišićavijom“ od prethodne. Dizajnerski doživljaj na testnom modelu je pojačan jedinstvenom kombinacijom specijalne bijele boje karoserije i klavir crnog krova, retrovizora i 17-inčnih alu naplataka. Svoj doprinos vizuelno uspjeloj kombinaciji daju i fabrički dodatno zatamnjena zadnja stakla, ukrasne hromirane lajsne, prošireni pragovi i LED svjetla koja do punog izražaja dolaze noću. O ukusima bi se dalo još raspravljati, a jedino što nam se nije dopalo je činjenica da je završetak izduvnog sistema sakriven iza branika. Uz vizuelnu dinamičnu testnu kombinaciju lijepo bi pristajala i barem jedna hromirana izduvna cijev. Čisto estetike radi.

Ispod lima je sprovedeno niz modifikacija, koje su bile usmjerene ka smanjenju težine, povećanju udobnosti i dinamike u vožnji. Sa 4,37 metara nova Astra je od prethodne kraća pet centimetara. I kao takva ostala je jedan od najdužih modela u klasi, odnosno čak 11,5 cm duža od Golfa VII, koji svim proizvođačima služi kao svojevrsno mjerilo kompaktnosti. Mada je osovinski razmak skraćen za samo dva centimetra, na 2,66 metara, već nakon prvog ulaska u kabinu je jasno da je ona komfornija od dosadašnje. U potrazi za boljom udobnošću redizajnirana su sjedišta i povećan je razmak između njih, a značajne promjene su zahvatile i instrument panel. Od centralnog grebena sa pedesetak tastera došlo se do veoma elegantnog rješenja sa ekranom osjetljivim na dodir i par najčešće upotrebljavanih klasičnih upravljačkih komandi. U klasičnom, ali značajno ljepšem i funkcionalnijem obliku zadržan je i automatski klima uređaj. Ispred ručice mjenjača ostavljeno je šest pozicija za klasične tastere čiji „angažman“ direktno zavisi od sadržaja opreme. Kod testnog modela samo jedna pozicija je ostala neiskorištena. Instrument tabla je analogna i veoma slična rješenju iz prethodnog modela, a najveća razlika je nešto moderniji kolor displej putnog računara.

Sportski duh u enterijeru testnog modela naglašen je doplatom OPC Line paketa, u okviru kojeg se dobija odlično profilisan i multifunkcionalan sportski trokraki upravljač sa grijanim obručem. Tu su i oku ugodne aluminijumske papučice na nožnim komandama, Sport taster ispred ručice mjenjača, te kabinski ukrasi i strop u crnoj boji. Da bi osim očiju i prstiju uživala i leđa doplaćena su i AGR ergonomska sjedišta za vozača i suvozača sa veoma ugodnim polukožnim presvlakama. Vozačevo je pritom električno podesivo u osam smjerova, a oba su grijana. Osim bolje podrške za lumbalni dio leđa kod AGR sjedišta imaju i podesivi prednji dio sjedalne površine, koji pruža bolji oslonac nogama i posebno je koristan na dužim rutama. U drugom redu sjedišta sjedi se komfornije nego do sada, dok je sa 370 litara osnovne zapremine prtljažnik u okvirima klase. U testnom modelu smo zahvaljujući opcionom „Paketu pomoći vozaču 2“ osjetili i osjećaj uzorne sigurnosti. Za 1.565 KM koliko košta ova doplata dobijaju se adaptivni tempomat sa sistemom kontrole udaljenosti od vozila ispred, zatim sistem za izbjegavanje frontalnih sudara sa senzorom koji detektuje potencijalno opasne situacije na putu. Tu su i sistemi koji kontrolišu i koriguju putanju u saobraćajnoj traci, te „čitaju“ saobraćajane znakove i predočavaju ih vozaču na instrument tabli. Vrhunskom osjećaju sigurnosti na svoj način pridonose i najsavremenija IntelliLux LED Matrix svjetla sa automatskom kontrolom dinamike svjetlosnog snopa, koja u opcionom Paketu inovacije dolaze u kompletu sa zadnjim LED svjetlima.

Između 29.152 KM, koliko zvanično košta najpovoljnija bh. Opel Astra, pa do 55.450 KM koliko sa svim doplatama treba izdvojiti za testni model je gotovo 15.000 KM razlike. Na papiru je to mnogo, dok se u praksi svaka od tih maraka čini opravdano potrošenim, jer se pod poklopcem motora nalazi dovoljno snažan i uzorno ekonomičan Opelov dizelaš, koji je uparen sa dobro proračunatim šestostepenim ručnim mjenjačem. U kabini je najbolja i najsavremenija Opelova oprema, a o sigurnosti se brinu najsavremeniji Opelovi elektronski sistemi. Nadasve, testna Astra zahvaljujući opcionim OPC paketima s vana i iznutra izgleda vrhunski. To bi trebalo biti dovoljno istinskim ljubiteljima Opela da zažmire na pokoju manu poput snažne refleksije instrument panela u vjetrobranskom staklu ili vizuelno „jeftine“ tvrde plastike na oblogama vrata i donjeg dijela enterijera, jer jedno je sigurno, da nijedna Astra više neće imati ovoliko njemačkih gena koliko ih ima aktuelna.

ONSTAR INTERNET SERVIS

Sa Astrom K Opel je ponudio OnStar internet servis, kojeg smo imali u testnom modelu i koji ima mogućnost automatskog pozivanja u pomoć u slučaju kada dođe do saobraćajne nezgode i aktiviranja vazdušnih jastuka, nakon čega vozač ne odgovari sistemu na njegova upozorenja. U tom slučaju sistem kontaktira službe pomoći i locira automobil, kako bi pomoć stigla što prije. OnStar sistem Opelovim klijentima omogućava i da zatraže pomoć na cesti u slučaju da probiju gumu, onesposobe automobil za vožnju i slično. Sa OnStar sistemom u Astru se ugrađuje i 4G LTE mobilni Wi-Fi predajnik, koji omogućava istovremeno povezivanje na internet i do sedam uređaja, poput pametnih telefona i tableta. Uz Astru Opel nudi i najnovije generacije multimedijalnog IntelliLink sistema, koji je usklađen sa Android Auto i Apple CarPlay sistemima.

MOTORI

Opelov 1.6 CDTI motor premijerno je predstavljen 2014. godine na sajmu automobila u Parizu i bio je dostupan u prošloj generaciji Astre J. Za aktuelni model je fino dorađen i ponuđen u verzijama sa 95, 110, 136 i 160 KS. U testnoj kombinaciji protiv sebe ima masu od 1.350 kg sa kojom se nosi uvjerljivo zahvaljujući 320 Nm obrtnog momenta. Mada je na papiru dostupan u uskom rasponu od 2.000 do 2.250 obrtaja, u praksi ne zahtijeva udarnički rad sa preciznim šestostepenim ručnim mjenjačem, jer je upravo ovaj nivo obrtaja svojevrsna „komfor zona“ kada je riječ o turbodizelašima. U startu je poprilično bučan, ali se brzo smiri po postizanju radne temperature, mada treba primijetiti da ima i tiših predstavnika u klasi. Do od Opela obećanih prosječnih 3,9 litara nije nemoguće doći uglavnom u laganom ritmu na otvorenom putu, mada je realnije računati na prosjeke između 4,5 i 5,5 litara zavisno od ritma saobraćaja, opterećenja vozila i afiniteta vozača. Na autoputu se s lakoćom ostvaruju prosjeci koji se „vrte“ oko šest litara, a zaista je teško zamisliti situaciju osim ozbiljne torture u kojoj će prosječna potrošnja preći 7,5 litara. Od 0 do 100 km/h se stiže za 9,6 sekundi, a najvećih 205 km/h je više nego dovoljno da zaključimo kako se zakonski dozvoljeni ritam na autoputevima održava bez ikakvih problema.