Prije 40 godina, u septembru 1977. godine, s Caterpillarove proizvodne trake izašlo je 10 buldožera koji su nosili oznaku D10. Pilot serija najvećih i najmoćnijih buldožera u tadašnjem svijetu bila je odgovor na traženje rudarske industrije i tvrtki koje su se bavile ogromnim projektima izgradnje. Caterpillar D10 ponudio je veliku masu, veliku snagu i iznimno otpornu šasiju. „U razvoju D10 odbacili smo konvencionalno i temeljito izmijenili koncept mašine koja je proslavila Caterpillar od njegovog osnivanja 1925. godine” izjavio je George Alexander, penzionisani inženjer koji je učestvovao u razvoju D10 buldožera. Alexander je jedna od četiri osobe imenovane u Caterpillarovom patentu za podignuti klinasti dizajn gusjeničnog pogona. Rezultat nekonvencionalnog pristupa razvoju bila je mašina koja nije imala konkurencije u masi, snazi pogona i produktivnosti. Caterpillar D10 ponudio je 50 postotni skok u produktivnosti u odnosu na najveći buldožer do tog trenutka – Caterpillar D9. Novi D10 imao je masu 86.180 kg, bio visok 4,6 m širok 3,7 i dugačak 9,4 metra. Njegov veliki V12 dizelski motor D348 imao je 700 konjskih snaga.

Velike promjene u rudarskoj industriji i u građevinskom sektoru koje su se događale 1960-ih i 1970-ih godina prerasle su mogućnosti buldožera D9. Rudarske kompanije najviše su lobirale za razvoj većih i snažnih buldožera. Građevinci koji su radili na grubim terenima i na kamenim podlogama tražili su čvršće i trajnije gusjenice i otporniji sistem pogona mašine. „Caterpillar D9 bio je najbolji traktor na gusjenicama u vrijeme kad smo razvijali D10. Odlično je funkcionisao u pomicanju zemlje, ali ogromna gradilišta i rad na kamenom terenu su bitno skraćivali trajanje čvrstog položenog gusjeničnog pogona kakav su imali svi buldožeri tog doba” objasnio je Alexander. Caterpillar je odlučio poslušati zahtjeve građevinara i rudara, te je okupio tim inženjera koji su trebali razviti novi buldožer. Tim je dobio zadatak da napravi mašinu sa više produktivnosti i  modularnog dizajna, koji će biti manje zahtjevan za održavanje i manje umarati operatera, te omogućiti laganiji transport. Te zahtjeve mogli su zadovoljiti samo razvojem novog podvozja. U samo šest mjeseci uspjeli su napraviti prvi prototip. Nove gusjenice klinastog oblika odmah su se pokazale trajnijima u ekstremnim uslovima rada. Testiranje novog podvozja trajalo je dvije godine i rezultiralo je proizvodnjom prva dva testna D10 u avgustu 1973. godine. Razvoj novog podvozja generisao je 93 patenta. Odvajanjem pogonskih točkova od pomoćnih i njihovima podizanjem iznad donjeg postroja gusjenice, dobijeno je njihovo bolje prijanjanje uz podlogu i bolje trenje. Ovakva šasija je bolje upijala udarce tla što je produžilo njegov vijek trajanja i povećalo udobnost operateru. Osim velike promjene u izgledu, napravljena je i koncepcijska promjena. Nova šasija je uslovila smještaj mjenjačke kutije iza motora da bi opsluživala pogonski točak po istoj osi između upravljačkih palica i kočnica. Novi koncept omogućio je inženjerima da približe nož buldožera i plug bliže vozilu. Na taj način su postigli bolji centar gravitacije i poboljšali balans mašine.

Ostavština koja traje

Pilot seriju mašina proizvedenih 1977. godine korisnici su odlično prihvatili. Njihove mogućnosti guranja materijala i oranja posebno su se iskazale u rudarskoj industriji. Studije su pokazale da je trošak pomicanja tla Caterpillarom D10 bio uporediv s troškom micanja tla „dragline” bagerom. Nova šasija puno je bolje prianjala uz tlo što je značajno povećalo snagu guranja, ali je povećana i trajnost podvozja te udobnost operatera. Modularnost mašine olakšala je njegov transport, a vrijeme održavanja je bitno skraćeno. U odnosu na D9H promjena prenosa je skraćena s 30 na šest sati, a servis pogona je skraćen s 45 na devet sati. Dugoročno su i sami troškovi održavanja bitno smanjeni. Ostavština originalnog D10 danas živi u hiljadama Caterpillarovih mašina koje imaju šasiju istog tipa, a uspješni koncept primijenjen je i na manjim Catovim buldožerima D6N, D6T, D8T, D9T, ali i na velikom D11T. Danas aktuelni D10 nosi oznaku D10T2. George Alexander je otišao u penziju 1990. godine. Na jednoj prezentaciji sistema podignutog klinastog pogona publika mu je skrenula pažnju da je rezultat njegovog posla danas vidljiv na gradilištima širom svijeta.