Ovaj hečebek čuvenog sovjetskog, a danas ruskog proizvođača automobila iz grada Toljatija pod fabričkom oznakom VAZ-2108 u vrijeme kada je predstavljen na tržištu SSSR-a je bio prava senzacija. Sa svojim, za to vrijeme, neobičnim i futurističkim izgledom za automobilsku industriju zemlje realnog socijalizma sa krutim pravilima i ustaljenim normama kojih se bez pogovora trebalo pridržavati, čak i prilikom dizajna automobila. Ovaj za svoje vrijeme veoma moderan i praktičan hečbek pokretao je popriječno postavljeni benzinski SOHC agregat napredne konstrukcije sa bregastom osovinom u glavi motora i zupčastim pogonskim remenom. Ovaj pogonski agregat je dizajnirao ni manje ni više nego – Porsche! Pogonske jedinice su ugrađivane u varijantama od 1,1 litar jačine 54 KS, 1,3 litre jačine 68 KS, 1,5 litara jačine 73 KS i 2,6 litarski Wenkel agregat uglavnom za potrebe policije i organa bezbjednosti. Porsche nije učestvovao samo u dizajnu pogonske jedinice nego i prilikom konstrukcije mjenjača, ovjesa i karoserije što predstavlja svojevrstan kuriozitet za industriju zemlje „tvrde linije“ socijalizma.

Samara je postigla veliki uspjeh ne samo na domaćem nego i na tržištu zemalja Istočnog bloka, a zapažen uspjeh je postigla i na tržištu zapadne Evrope. Zanimljiv podatak je i taj da se Samara proizvodila i u Finskoj pod oznakom Baltic, sa agregatima zapremine 1,3 i 1,5 litara sa direktnim ubrizgavanjem goriva (za razliku od orginalne karburatorske verzije), dograđenim spojlerima i karoserijskim dodacima, svjetlima za maglu, servo upravljačem i pocinčanom karoserijom otpornijom na koroziju. Jedno kratko vrijeme se određeni broj jedinica sklapao u kragujevačkoj Crvenoj Zastavi u sklopu kooperantskog dogovora između tadašnjih jugoslovenskih i sovjetskih fabrika. Na evropskim tržištima su bile dostupne verzije sa troje i petoro vrata. Iako se Samara pokazala kao izdržljivo i korisno vozilo sa pouzdanom mehanikom i agregatom, prilično jeftinim za eksploataciju najveća mana ovog modela je bio neujednačen kvalitet izrade od čega je patila tokom cijelog vremena proizvodnje. Najviše pritužbi je bilo na lošu antikorozivnu zaštitu, lošu završnu obradu ukupne karoserije, nekvalitetnih plastičnih dijelova enterijera koji su bili skloni lomljenju, električne komponente i loše dihtovanje kabine tako da su voda i vlaga prodirale u unutrašnjost vozila i dovodila do kvarova na električnim komponentama. Samara je pretrpila temeljan redizajn 1997. godine i nakon toga se uglavnom prodavala na ruskom tržištu i siromašnijim zemljama bivšeg SSSR-a. Proizvodnja posljednje pickup varijante je prestala 2013. godine, a ukupno je proizvedeno preko pet miliona primjeraka.